Mesićevo svjedočanstvo o prijateljstvu s diktatorom
Vrijeme:2 min, 39 sec
Prošlo je 10 godina od ubojstva libijskog lidera Moamera el Gadafija, koji je čeličnom rukom vladao Libijom 42 godine. Došao je na vlast g. 1969. nakon svrgnuća kralja Idrisa I. U prvim godinama njegove vladavine uvjeti života Libijaca poboljšali su se usporedno s rastom cijena nafte. Učvrstio je svoju moć i stvorio kult vođe. Njegovi zločini bili su mnogostruki i događali su se na svjetlu dana. Navikavao se je na nekažnjivost i postajao sve okrutnijim. Stvorio je mrežu ubojica koja je u zemlji i po svijetu ubijala političke i obične disidente.
Jednom je naredio da se pobiju sve deve u Tripoliju jer su „prikazivale prošlost“. Jednom godišnje organizirao je masovna okupljanja djece i mladih u nekoj školi ili sveučilištu, u kojima su se održavala narodna suđenja navodnim američkim agentima. Da bi tko bio optužen, dovoljno je bilo da je studirao u SAD-u. Optuženi bi uvijek bili proglašeni krivima i osuđeni na vješanje. Nakon pada i smrti otkrivena su brojna, dotad prikrivana, silovanja, uključujući silovanja učenica škola koje je posjećivao; on je signalizirao pratnji koju djevojčicu da mu dovedu, a oni bi postupili po njegovoj želji.
Bio je beduin koji je osvojio svijet, imao je novac, naftu, želio se dočepati i nuklearnog oružja. Pokušao je okupiti arapske nacije, a poslije i afričke. Pomoću novaca, nafte i bliskih kontakata s terorističkim organizacijama iz cijeloga svijeta želio je postati lider kontinenta. No na njegov poziv odazvali su se samo diktatori ili krajnje siromašne nacije. U Liberiji je intervenirao, što je izazvalo velik pokolj. Libija je 70-ih i 80-ih bila utočište terorističkih skupina sa svih strana svijeta. Naoružavao ih je, financirao i štitio, te od njih tražio protuusluge.
Odnosi sa Zapadom prekinuti su nakon što je 21. prosinca 1988. srušen putnički zrakoplov američke kompanije Pan Am. Poslije blokade, američkog bombardiranja i prekida odnosa, krajem 90-ih rehabilitiran je. Velike sile trebale su njegovu naftu. Zauzvrat, odustao je od svojih nuklearnih snova i od potpore terorističkim skupinama te je predao dvojicu Libijaca navodno odgovornih za rušenje zrakoplova. Potom je počeo primati i posjećivati svjetske lidere (Blair, Sarkozy, Berlusconi, Obama…).
Onda je, prije deset godina, u nekoliko mjeseci izgubio kontrolu nad zemljom; počeo je građanski rat, a njemu je preostao samo bijeg. Pronađen je, brutalno je ubijen 20. listopada 2011., a njegovo mrtvo i unakaženo tijelo izloženo je na nekoj velikoj tržnici. Tijelo nije predano njegovoj obitelji, nego pokopano na nepoznatom mjestu u libijskoj pustinji kako se njegov grob ne bi pretvorio u „Kuću cvijeća“.
„Antifašisti“ u Hrvatskoj to su dana prije 10 godina sigurno bili jako tužni – ako je suditi po intervjuu što ga je na proljeće te godine, 2. travnja, dao „Večernjem listu“ bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, bivši predsjednik RH i bivši počasni predsjednik SABA-e Stjepan Mesić. U njemu je između ostalog rekao: „Gadafija sam zvao brate pukovniče“; „Tito i Gadafi bili su veliki prijatelji…“; „Moamer el Gadafi bio je nevjerojatno sentimentalan prema Jugoslaviji i nikako nije mogao prihvatiti njezin raspad.“
Odmah ispod naslova pisalo je: „Ovaj intervju bivši predsjednik želio je zaustaviti kada je postalo jasno da je neodrživo braniti Gadafija. Unatoč tome, donosimo njegovo svjedočanstvo o prijateljstvu s diktatorom.“
Da se ne zaboravi!
M.O./Hrvatsko nebo
