Široki i Zrinjski bi mogli, a još više trebali igrati u HNL-u; evo koji su uvjeti za i koristi od takvog scenarija

Swansea City i Cardiff City imaju dug staž u prvom i drugom razredu engleskog nogometa unatoč postojanju velške lige, sjevernoirski Derry City natječe se u irskom prvenstvu koje je i osvajao, Monaco i Vaduz zbog nepostajanja/nekvalitete liga u vlastitim državama participiraju u francuskom i švicarskom prvenstvu. Promotrimo li niže lige, bližu i dalju prošlost, naći ćemo još pregršt sličnih primjera.

Za transfere klubova iz jedne u drugu ligu mora biti ispunjena većina navedenih preduvjeta: od geografske blizine, preko kulturoloških sličnosti i ekonomskog interesa pa do pristanka dvaju nacionalnih te kontinentalnog nogometnog saveza i FIFA-e. S obzirom na posljednje navedeno, znajući da je administracija kao i u mnogočemu najveća zapreka, šanse za takvo što u našemu slučaju nisu velike. Ipak, ništa nije nemoguće te vrijedi razmotriti tu opciju.

Motivi

Nekoliko je razloga koji bi trebali najbolje hrvatske klubove u BiH činiti naklonjenima „transferu“ u HNL.

Što je okruženje povoljnije i perspektiva je svjetlija a plafon viši. U kaljuži bh. nogometa, s mizernim prihodima od ulaznica i TV prava te zbog neatraktivnosti lige nezainteresiranim sponzorima, klubovi su prisiljeni preživljavati od pretežno skromnih ulaganja privatnog kapitala.

Niti jedan klub, čak i ako ima dobro financijsko zaleđe, nema interes upuštati se u veća ulaganja. Zbog gore navedenih skromnih prihoda mogućnost povrata i pozitivnog poslovanja je u sferi fantastike, a kad bi se u ulaganja i ušlo ciljani igrači bi radije za iste ili čak i nešto niže iznose birali kvalitetnije i perspektivnije lige.

Morao bi se dogoditi ogroman kvalitativni skok da se taj naš imaginarni klub dokopa skupina europskih natjecanja i oplodi ulaganja. Dakle, omjer eventualno uloženog i šanse za povratom je izrazito nepovoljan.

Kao logično rješenje nameće se bijeg u zdravije i neusporedivo povoljnije okruženje koje je u svim gore navedenim parametrima miljama ispred ovdašnjeg. HNL, pogotovo nakon što na snagu stupi novi ugovor, donosi značajan izvor prihoda od TV prava, atraktivnost lige privlači više gledatelja po višoj cijeni, a nogometaši su u puno atraktivnijem izlogu priličnu renomirane europske lige. Ne treba posebno naglašavati kako bi se interes sponzora uvišestručio.

Neizostavan je društveno – politički argument. Premijer ligu BiH nagrizaju unutarnji sukobi i klanovi (najsvježiji je novoformirani bošnjački 4R), međunacionalne tenzije i nekvalitetno vođenje. Sve su to, uz očajnu infrastrukturu, razlozi „za“.

Realnost

Jasno je da HNL mora naći svoj interes i tu također ne bi trebalo biti problema. Što više kvalitetnih klubova, to bolje. Jedina je zapreka modalitet ulaska. Praksa je da novoformirani klubovi u Hrvatskoj počinju iz nižih županijskih liga, na što hercegovački klubovi ne bi pristali. Kad su formirane B momčadi najjačih HNL klubova, HNS im je kao startnu poziciju zadao 3. HNL, što također vjerojatno ne bi zadovoljilo subjekte našeg teksta.

Da bi do pripajanja uopće došlo, trebalo bi doći do kompromisnog rješenja te bi HNS Širokom i Zrinjskom morao podariti mjesto u 2.  HNL.

O ostalim administrativnim teškoćama već smo ponešto rekli, a najveća od svih bila bi reakcija Nogometnog saveza BiH, te pitanje koja struja bi prevagnula. Ona sklona otporu i sprječavanju istupanja iz lige, ili pak ona koja bi tu nanjušila dodatni prostor za još poneki bošnjački i srpski klub u najvišem rangu natjecanja.

Što ako?

Ako bi hercegovački klubovi, u krajnjem hipotetskom scenariju, dobili priliku igrati u drugoj HNL, to bi bila savršena početna točka za postepeni rast i pokušaj napretka prema najvišem rangu hrvatskog nogometa. Za to je, dakako, potrebna dodatna injekcija privatnog kapitala, koja bi pak morala biti dogovorena prije nego što bi se o ovom transferu i počelo pregovarati. Trenutačno je jaz između dviju liga ogroman te bi se najbolji klub Premijer lige grčevito borio za opstanak u 1. HNL.

Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo