Zdravko Gavran: Korona – nevidljiva čarobnica iz laboratorija

Zaraznu bolest Koronu odnosno „Covid-19“ – kojoj je uzročnik novonastali virus SARS-Cov-2, nominalni sljednik doduše neusporedivo smrtonosnijega prvog SARA-a, iz g. 2002-2003. – zaista možemo i imamo puno pravo razumjeti kao nevjerojatno moćan čimbenik današnjeg svijeta. Toliko je moćna da u njoj možemo vidjeti i moćnu čarobnicu, modernu Meduzu globalnog dosega.

Korona je pojava koja je munjevito ujedinila sve vlade, sve države, sve establišmente svijeta. Svi su se pretvorili u jedinstveno organizam koji se grčevito bori protiv nje s jednakim temeljnim pristupom, s jednakim metodama i posežući za jednakim ili vrlo sličnim pravilima beskompromisne „borbe protiv nevidljivog neprijatelja“.

Nijedna druga pojava, nijedna druga tema, nijedan drugi izazov, nijedna druga kriza, opasnost ili pogibelj nije dosad uspjela do te mjere ujediniti vlasti, establišmente, zdravstvene sustave, policije, političare. I kod pojave opakih kuga i mnogo smrtonosnijih zaraza bilo je tijekom povijesti različitih koncepcija i metoda obrane, neslaganja i izdvojenih mišljenja. No ta gospođa mračna lika uspijeva, kao „nevidljiv neprijatelj“, inače nepomirljive dijelove čovječanstva pomiriti i ujediniti kao što ih ništa drugo nije pomirilo ni ujedinilo nikada dosad. Ni onda kada je neprijatelj bio ili jest doista nevidljiv – kao recimo grijeh ili kao što su druga zla na području etike i morala, ni onda kada je neprijatelj i te kako vidljiv – kao kada nas pogađaju terorizam ili globalno organizirani kriminal i svakojake ovisnosti, ili stihijske migracije, ili ekonomsko-socijalne nejednakosti i nepravde, ili klimatski poremećaji i teško ugrožavanje okoliša, ili pogibelj od nuklearnog i drugog oružja koje je prijetnja čovječanstvu.

S jedne strane, svjedočimo sve brojnijim političkim podjelama među velikim, regionalnim i ostalima silama, sve oštrijim napetostima, sukobima ili rizicima od takvih sukoba. Sve se više govori o predstojećem obračunu dvaju titana: SAD-a kao dosadašnjega i Kine kao mogućega  budućeg svjetskog hegemona. Težište svijeta i gospodarstva i politike i (ne)sigurnosti sve se više pomiče na Indo-Pacifik odnosno u jugoistočnu Aziju. Pritom, opstaju i brojne druge crte međusobnih podjela, neugodnih nerazumijevanja, pa i trajno mogućih ili povremeno uzavrelih sukobljavanja.

Najnovija pukotina nastala je, kao grom iz vedra neba, među političkim saveznicima unutar zapadnog sustava liberalne demokracije i vojnim saveznicima u okviru NATO-a: među Francuskom s jedne, a V. Britanijom i SAD-om s druge strane. Zato što su druge dvije iznenada sklopile vojni savez s Australijom, „AUKUS“, a najviše zato što se ta zemlja preko noći predomislila pa je umjesto naručenih francuskih dizelskih podmornica odlučila kupiti američku tehnologiju za podmornice na nuklearni pogon, koje će sama graditi. Šteta odnosno izostala zarada za Francusku mjeri se u desetcima milijarda dolara. No još ju je više pogodilo vjerolomstvo vlastitih saveznica. A šire razmjere mogućih, politički i sigurnosno dalekosežnih posljedica tog događaja ne mogu se u ovom trenutku ni zamisliti.

Za to vrijeme čarobnica Korona ne obazire se na geopolitičke, geoekonomske i ostale podjele, svađe, prijetnje, sukobe. Ona je neupitna gospodarica koja je uspostavila i globalno i univerzalno podjednak način reagiranja na njezin dolazak na svijet. Bilo da je riječ o komunističko-kapitalističkoj Kini ili o kapitalističko-liberalističkom SAD-u, o otočnoj Britaniji ili o kontinentalnoj Franucskoj, o Rusiji kao europsko-azijskom „medvjedu“ ili o Japanu kao zemlji sakure – cvata japanske trešnje, posvuda se Koronu kvalificira kao „pandemiju“, posvuda ju se s punim poštovanjem masovno prepoznaje dijagnostički krajnje nepouzdanim PCR-testovima i nepriznatim „brzim testovima“, posvuda se uvode nešto blaže ili znatno strožije mjere distanciranja ljudi jednih od drugih, posvuda se propisuju maske za usta i nos (tj. prigušnice) i stroga ograničenja kretanja, posvuda se policija postavlja vrlo rigorozno, a ponegdje i brutalno, posvuda se uvode „korona-putovnice“, korona-propusnice i slični segregacijski mehanizmi, a ponajviše se posvuda inzistira na cijepljenju, i opet na cijepljenju, na docjepljivanju i procjepljivanju kao jedinoj tobože pouzdanoj – i neupitnoj – prevenciji i obrani od ubojitih ili teških posljedica podmuklog djelovanja „nevidljivog neprijatelja“. I posvuda u te svrhe buja takva složna službena propaganda kakva nije viđena još od onih razdoblja koja bi uljuđeno čovječanstvo najradije zaboravilo i izbrisalo iz povijesti, kada bi se povijest ikako mogla unatrag izmijeniti.

Naravno, ne prihvaćaju svi ljudi, a ni poneki osamljeni predsjednik ili drugi dužnosnik visokog ranga, sva ta pretenciozna službena tumačenja ni službene metode, što se dosad vidjelo i u nizu europskih zemalja, po dalekoj Australiji i drugdje. No kako se ljudi, slično kao države i carstva, narodi i plemena, skupine i stranke, nužno dijele i međusobno sukobljuju, ali po različitim ’demarkacijskim linijama’, i ovdje smo doživjeli oštre podjele. Doživjeli smo vrlo zanimljive podjele: na vjernike i nevjernike protukoronskih mjera, počevši od podjela unutar same znanstvene zajednice, a napose u medicinskom sektoru. Ali te podjele svode se na jednu jedinu razdjelnicu, a ona se pojednostavljeno može imenovati po odnosu prema obvezi i korisnosti cijepljenja i ostalih propagiranih mjera.

Čarobnica Korona i na taj je globalno jedinstven način – po kriteriju za ubrizgavanje neke tekućine u organizam ili protiv njezina ubrizgavanja – jedinstveno ujedinila čovječanstvo u njegovoj novodefiniranoj nejedinstvenosti. Nametnula se svima, ujednačila čitav službeni globus i ujedno dala svemu čovječanstvu glodati istu nevidljivu kost s vidljivim posljedicama.

Prava je čarobnica, mora se priznati, ta Korona. Nevidljiva čarobnica iz laboratorija, sjedinjuje nesjedinjivo, više od bilo čega vidljivoga.

Hrvatsko nebo