Damir Pešorda: Raspjevani popovi

Nakon uspješno izvedenog desanta na Cetinje, koji je predvodio patrijarh Porfirije, svećenici Srpske pravoslavne crkve složno su otpjevali prijeteću pjesmu Kad se vojska na Kosovo vrati.  Riječ je inače o lijepoj lirskoj narodnoj pjesmi Ječam žela koju je u preinačenoj, ratničkoj verziji u svojoj knjizi Kosovo je glava Lazreva objavio vladika Amfilohije Radović. Sama po sebi ta druga verzija ogledni je primjer kako se može upropastiti lijepa pjesma pukom preinakom i prenamjenom. Zastrašujuće je da se takvom rabotom bave crkveni ljudi. Još gore je da to čine dok preuzimaju tuđe bogomolja jer je poznato da je manastir u Cetinju pripadao Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi prije nego su njezinu samostalnost dokinuli Srbi nakon Prvog svjetskog rata. Znakovito je da se zloguko pjevanje po drugi put vezuje uz Porfirija koji je unatoč svemu u Zagrebu slavljen i hvaljen kao mirotvorac i pohođen od viđenih intelektualaca, navodno upravo zbog toga što predstavlja novo lice SPC-a. Od pjevanja četničkih pjesama u Chicagu do predvođenja desanta na Cetinje i ustoličenja mitropolita Joanikija Porfirije pokazuje vučju narav koju hrvatski mediji i ”ugledni intelektualci” iz Porfirijeva kružoka zaogrću janjećom kožom.

O pjesmi i pjevanju radi se i u sljedećem slučaju. Braneći iz stranke izbačene SDP-ovce, Davorko je Vidović rekao: ”Nisam čuo da je Rajko Ostojić pjevao ustaške pjesme ili da su Zvane Brumnić, Nikša Vukas ili Gordan Maras povezani s tajkunima, da tuku žene ili Marina Bilić Opačak muža.” Vidović slovi kao predstavnik onoga dijela SDP-ovih uglednika u kojima nije do kraja zakržljao domoljubni refleks, stoga je još skandaloznije da on najpoznatiju pjesmu iz Domovinskog rata proglašava ustaškom! Naime, jasno je da on u  svojoj kritici upućenoj Grbinu aludira na činjenicu da je ovaj snimljen kako u malo veselijem stanju pjeva Thompsonove Čavoglave. Tko je povezan s tajkunima a tko mlati ženu, ostavljam čitateljima da gonetaju, međutim nedvojbeno je da i takve Vidović smješta među SDP-ovce. Inače velike borce protiv tajkuna i za prava žena.

Kad sam već krenuo s pjesmama i pjevačima, neka o pjesmi bude riječ i u sljedećem primjeru. U Srbiji je uhićena učiteljica koja učenicima prvi dan škole nije pustila srpsku himnu  Bože pravde. Radi se o učiteljici Adeli Melajac Karahmetović i o školi “Rifat Burdžović-Tršo” u Novom Pazaru. Zamislite situaciju da školi u Negoslavcima hrvatske vlasti zapovjede intoniranje Lijepe naše na početku nastave! Nemoguće je i zamisliti takvo što, slažete se!? A sada zamislite da hrvatska policija uhiti učiteljicu koja takav nalog ne bi izvršila! Ne bi se samo ”ugledni intelektualci” iz Porfirijeva kružoka digli na stražnje noge nego bi i svi umjereni domoljupci skočili u obranu šikanirane učiteljice! I da me se ne bi shvatilo krivo – nemam osobno ništa protiv intoniranja državne himne na početku nastave. Pa i u Negoslavcima, naravno.

Početak školske godine nije glatko protekao ni u Dardi. Tamo se nekima problematičnom učinila podjela bilježnica učenicima. Tako u Telegramu piše: ”Učenike koji pohađaju Osnovnu školu Darda, prvog dana nastave u novoj školskoj godini na klupama u učionicama dočekao je dar općine – paket bilježnica. Među tim se bilježnicama, kako se proširilo po društvenim mrežama, našla i jedna koja prikazuje siluetu vojnika koji salutira, u pozadini je hrvatska zastava, a sve je popraćeno porukom Uspravno stojimo, ne klečimo ni pred kim, nismo mi nikoga tlačili, nemamo ništa s tim!.” Prvo je pobuna protiv bilježnice počela na društvenim mrežama pa su se te teme dohvatili mediji, a osudi se pridružila i stranka GLAS. I tako je odjednom u hrvatskoj državi postala sporna hrvatska zastava i silueta hrvatskog vojnika! Ili je sporno ”uspravno stajanje”? Možda to da se ”ne kleči pred (ne)kim”? Ili priznanje ”da nismo nikoga tlačili”? Što je sporno vječno namrgođeni hrvatofobi!?

To što je naknadnim internet istraživanjem otkriveno da je silueta vojnika zapravo preuzeta sa servisa Alamy, govori samo o šlampavosti naručitelja bilježnica, ali i o zlobi onih koji su se u takva istraživanja upustili.  Tako Index.hr tvrdi: ”Već letimičnim pregledom Googlea može se lako otkriti da je riječ o stock fotografiji sa servisa Alamy. Riječ je o, kako tamo piše, silueti indonezijskog vojnika. Na drugom mjestu našli smo da se radi o filipinskom vojniku. Nije neobično da se ista stock fotografija koristi za različite svrhe.”  Kad već sami tvrde da ”nije neobično da se ista stock fotografija koristi u različite svrhe”, kog su vraga taj postupak preuzimanja uopće problematizirali!? Jasno je, smeta zastava iza vojnika. Da je bila indonezijska ili filipinska, nitko riječ ne bi rekao. A da je bila srpska, svi bi dečki iz Porfirijeva kružoka to pozdravili kao hrabar demokratski iskorak hrvatskih vlasti u smislu jačanja manjinskih prava.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo