Kako je Mostar postao primjer zajedničke suradnje Hrvata i Bošnjaka, a FBiH i BiH izvorište međusobnih neprijateljstava?
Vrijeme:4 min, 6 sec
Dva su ključna preduvjeta za osiguranje mira i suradnje među različitim nacionalnim zajednicama u podjeljenim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko. Prvi i najvažniji je institucionalni mehanizam koji onemogućava majorizaciju/preglasavanje, a drugi izbor lidera umjerene retorike s izraženim osjećajem za uvažavanje interesa i potreba drugih. Narušavanje, slabljenje, devastacija institucionalne zaštite od majorizacije neminovno proizvodi hegemonističke porive brojnije zajednice da politički pokori malobrojniju. Mostar je primjer koji može potkrijepiti prvu, a Federacija BiH i BiH drugu tezu.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Od formiranja nove vlasti, početkom godine, Mostarci možda nisu najzadovoljniji čistoćom grada, održavanjem zelenih površina, još je to daleko od očekivanog. No, bez sumnje su sretni zbog činjenice da u Gradu nema međunacionalnih trvenja i zapaljivih izjava lokalnih hrvatskih i bošnjačkih političara. Upravo suprotno, svjedočimo retorici koja zagovara suradnju, uvažavanje, zajednički rad za dobrobit svih. Novi mostarski gradonačelnik Mario Kordić, kao i predsjednik Gradskog vijeća Salem Marić nerijetko zajednički istupaju na press konferencijama ili zajedno ugošćavaju strane veleposlanike i druge osobe iz političkog i općenito javnog života. Cijeli deveti mjesec Mostar će biti pozornica različitih kulturnih zbivanja koji su dizajnirani zajedničkim radom gradskih vlasti i djelatnika iz kulture u suradnji s Delegacijom EU u BiH. Kako to da gradonačelnik Mario Kordić (HDZ BiH) i predsjednik Gradskog vijeća Salem Marić (SDA) surađuju, dok se njihove stranačke kolege na federalnoj i državnoj razini međusobno optužuju i gotovo da međusobno ne komuniciraju?
Gradsko vijeće Mostara formirano je po novim izbornim pravilima, kojima je sukladno presudi Ustavnog suda BiH otklonjena diskriminacija koju je nametnuo bivši visoki predstavnik Pady Ashdown gdje su glasovi građana bošnjačke nacionalnosti bili višestruko vrjednijih od glasova njihovih sugrađana Hrvata. Tim je riješena nepravda koja je godinama izazivala frustraciju Hrvata.
Uz nova izborna pravila zadržani su mehanizmi, u čemu je Mostar izuzetak među jedinicama lokalne samouprave, za sprječavanje majorizacije, kao što je Statutom predviđena dvotrećinaka većina za donošenje ključnih odluka, među kojima su izbor gradonačelnika, usvajanje gradskog proračuna, urbanističkih planova itd…, te mogućnost veta na odluke koju nacionalni Klubovi označe štetnim za vitalni nacionalni interes.
Ta institucionalna zaštita od preglasavanja nije ostavljala drugu mogućnost osim suradnje- suradnje koja će uvažavati potrebe i interese svih u gradu na Neretvi.
A što se događa kada se uklone mehanizmi za sprječavanje majorizacije? Ogledni primjer je FBiH i BiH u posljednih 20 godina.
Daytonskim, a prethodno i Washingtonskim sporazumom Federacija BiH ustanovljena je na područjima gdje Hrvati i Bošnjaci činili većinu stanovništva i Ustavom definirana kao entitet kojim će ta dva naroda ravnopravno upravljati, dok je BiH Ustavom definirana kao država triju konstitutivnih i ravnopravnih naroda i svih građana.
U Vladu Federacije, od osnivanja do 2000. godine biran je podjednak broj ministara iz jednog i drugog naroda. Tamo gdje je Bošnjak bio ministar, Hrvat je bio zamjenik i obrnuto. Jedan bez drugog ni o čemu nije mogao odlučiti niti je Vlada mogla donijeti odluku bez podrške najmanje jedne trećine ministara iz jednog, odnosno drugog naroda. U Domu naroda Parlamenta FBiH biran je podjednak broj (30) izaslanika Hrvata i Bošnjaka. Takvi institucionalni mehanizmi zaštite od preglasavanja nužno su upućivali jedne i druge na suradnju. Drugog izbora zapravo nisu ni imali. Novac iz proračuna distribuiran je srazmjerno učešću jednog i drugog naroda u ukupnoj populaciji FBiH.
A onda je jedan od najvećih zlotvora na funkciji visokog predstavnika Wolfgang Petritsch 2000-te odlučio, pod izlikom provedbe presude Ustavnog suda BiH, po apelaciji Alije Izetbegovića, o konstitutivnosti svih na cijelom području BiH, ukloniti zakonske barijere za majorizaciju Hrvata. Provodeći pravno nasilje, Hrvatima je oduzeo paritet u Vladi FBiH, omogućio da Bošnjaci mogu izabrati trećinu izaslanika u Klub Hrvata i propisao da je 1/3 više od 2/3, odnosno da ta jedna trećina Hrvata izabranih bošnjačkim glasovima može u potpunosti poništiti izbornu volju jednog, po Ustavu, konstitutivnog i jednakopravnog naroda i omogućiti pretvaranje hrvatsko-bošnjačkog u bošnjački entitet.
Peritschewo uklanjanje barijera za majorizaciju Hrvata probudilo je hegemonističke politike među bošnjačkim strankama, potiskujući politike suradnje i zajedničkog rada. Istovremeno su Lagumdžijini nacional-socijalist uvidjeli i rupu u Izbornom zakonu koja im je omogućavala da bošnjačkim glasovima mogu izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Tako je proizveden Željko Komšić, kao alatka za dodatnu majorizaciju Hrvata.
Proteklih 20 godina, zahvaljujući Petritschewim intervencijama samo se produbljivao jaz i narastala neprijateljstva između dva naroda. “Odškrinuta vrata” za majorizaciju malobrojnijeg naroda od tada su pogonsko gorivo hegemonističkih politika stranaka većinskog naroda, dok malobrojniji bezuspješno pokušavaju ponovo podići branu gaženju njihovih ustavnih prava.
Zato vrijeme zločinac Petritsch koji, usput govoreći na duši nosi i uništenje Hercegovačke banke, uživa u milijunima stečenim postupcima kojima je proizveo nepravdu, političku nestabilnost, izazvao razdor i stvorio teško popravljivu štetu ne samo Hrvatima, već i cijeloj BiH. Štetu za koju nikada i nikome neće polagati račune. Kao ni njegovi nasljednici. Umjesto toga, bez imalo griže savjesti, s vremena na vrijeme, pojavljivat će se u domaćim medijima “kao ugledni diplomata”, “dobar poznavatelj prilika u BiH”, “uvaženi bivši visoki predstavnik”, kako bi dodatno dolijevao ulje na vatru.
HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo
