D. Pejčinović: Hot spot 2021.

Zašto se ne raspravlja o spolnoj strukturi migrantske populacije?!

Veliki izbjeglički val koji je pokrenula pobjeda talibana u Afganistanu ponukao je hrvatsku vladu da donese odluku o prihvaćanj dvadeset „visokoobrazovanih“ bjegunaca koji su dosada radili kao prevoditelji za vojnike NATO-a. Odluka je izazvala brojne komentare iz kojih je vidljivo da većina građana ne podržava nametnute „moralne“ obveze kao ni liberalnu useljeničku politiku koju provode političke elite. Za razliku od naroda, lijevo-liberalno-zeleni aktivisti ustrajavaju na otvorenim granicama i dobrodošlici svakoj skitnici koja se pojavi na njima. Ljevičari smatraju da je samo dvadesetak pridošlica iz Afganistana premalo za golemu hrvatsku naciju, iako već sada možemo predvidjeti da će se taj broj višestruko povećati kad dođe na red tzv. „spajanje obitelji“. U isto vrijeme bogata, proračunata Slovenija odlučila je prihvatiti samo pet (5) bjegunaca! Gledajući veličinu populacije, BDP, izloženost ilegalnim migracijama, broj azilanata posljednjih godina…, bilo bi primjereno da Slovenci prihvate isti broj Afganistanaca kao i Hrvati. Umjesto toga, Slovenija će uzeti četiri puta manje izbjeglica, i, što je najneobičnije, nitko je zbog toga neće prozivati, ni u „deželi“ ni izvan nje. Hrvatski političari, kad bi doista štitili nacionalne interese, ugledali bi se u pametnije susjede i kopirali njihovu politiku. Nažalost, čini se da je „Ukrajinac“ Plenković hrabar samo kad treba izazivati Rusiju, a u svemu ostalom poslušno ispunjava domaće zadaće briselskih učitelja. Tko zna, možda im se jednog dana i pridruži?!

EU-ropska tvrđava

Nakon što je Bjelorusija otvorila granice ilegalnim migrantima koji su krenuli prema Europskoj Uniji, na prvoj crti obrane našle su se, ni krive ni dužne, Litva i Poljska. Da bi spriječila ilegalne prelaske, litavska vlada odlučila je postaviti petsto kilometara ograde sa žilet-žicom prema Bjelorusiji, a, prema najnovijim vijestima, isto će napraviti i Poljska. Grčka na svojoj kopnenoj granici dovršava 40-kilometarski zid prema Turskoj, pa se do jučer otvorena Europa sve više pretvara u dobro zaštićenu „tvrđavu“. Za razliku od ostalih članica, Hrvatska se i dalje ponaša kao slijepac koji ne vidi što se oko njega događa. Pred nekih pet-šest godina žilet-žica i betonski zidovi bili su, barem za ljevičare, „šaka u oko“, a zemlje koje su na taj način branile svoje granice samo korak do „fašizma“. Stanje se ipak promijenilo, pa dojučerašnji simboli „ksenofobije“, ograde i zidovi, postaju općeprihvaćeni standard. Svugdje, osim u Hrvatskoj! Naši mudraci i dalje kaskaju za događajima i odbijaju primijeniti uobičajena, zdravorazumska rješenja, u strahu da će im se soroševski mediji i udruge popeti na glavu. Rezultat je taj da najizloženiju granicu prema Bihaću svakodnevno prelaze brojni ilegalni migranti, i samo o graničnoj policiji i njenoj spremnosti ovisi koga će ti ljudi sutra iscrpljivati – Hrvatsku ili BiH?!

Migrantska anomalija

„Nije dužnost Europske Unije i Slovenije pomagati i plaćati svima na našem planetu koji bježe umjesto da se bore za svoju domovinu“. (Janez Janša)

Među migrantima koji su posljednjih godina preplavili Europu prevladava skupina mladih muškaraca koji su u svojim zemljama, navodno, izvrgnuti progonima i opasnostima. Kad bi to doista bio osnovni kriterij za prepoznavanje „ranjive skupine“ među bjeguncima bi trebale prevladavati žene, koje su u mnogim dijelovima Azije i Afrike izložene svakodnevnoj, sustavnoj diskriminaciji i zlostavljanju. Najbolji primjer za to je nedavni prevrat u Afganistanu. Mnogi se iščuđavaju nad činjenicom da se talibanima nitko nije suprotstavio i da se regularna vojska raspala za deset dana, zaboravljajući pritom činjenicu da pretvaranje te države iz „islamske republike“ u „islamski emirat“ neće bitno promijeniti status i način života tamošnjih muškaraca, dok se to za (urbane) žene nipošto ne može reći. Njihova budućnost je mračna i ponižavajuća, pa bi bilo logično da u gomili bjegunaca na kabulskom aerodromu prevladavaju upravo mlade, obrazovane, emancipirane žene. Umjesto njih, viđamo samo gomile dezertera i tek poneku obitelj s dječicom (koju novinari odmah stavljaju u prvi plan!) I mnogi komentatori na internetskim portalima uočili su anomaliju u spolnoj strukturi migranata koji pristižu iz ratom (ne)zahvaćenih područja, pa je vrlo neobično da se o tome nije povela nikakva ozbiljna javna rasprava. Političari i „stručnjaci“, a novinare da i ne spominjemo, nikada ne govore o spolnoj strukturi migrantske populacije, iako su posljedice za države primateljice zabrinjavajuće, pogotovo u sigurnosnom pogledu. Nije nimalo svejedno hoće li u nekoj doseljeničkoj skupini prevladavati mladi muškarci (koji, gdje god se pojavili, izazivaju nevolje), ili će to biti „mirnija“ ženska populacija, za koju se može očekivati da će se puno lakše integrirati i asimilirati. Zašto se o tom aspektu izbjegličke krize uopće ne raspravlja?

Dinko Pejčinović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo