Govor Damira Borovčaka na komemoraciji u Maclju

Damir Borovčak, dopredsjednik UM1945. – govor – Macelj 23. kolovoza 2021.

Poštovani predstavnici državne i lokalne vlasti,

Poštovani svi okupljeni,

Dan 23. kolovoza, postaje Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2020. te je tako dobio svoj sveopći društveni značaj.

Utvrđeno je da je komunizam od svih totalitarnih režima ostavio za sobom apsolutno najveći broj žrtava, kako u svijetu tako i u hrvatskom narodu. Gubitak hrvatskog naroda, prema popisu pučanstva 1931. i 1948., u razdoblju prije i poslije Drugog svjetskog rata, iznosi 1,459.040 osoba.

Najveći pokop ikada održan u Hrvata, dogodio se 22. listopada 2005.g. ovdje na Macelju, u ovoj grobnici, kad je u jednom danu pokopano 1.163 ljudskih žrtava. No, to nije bila udarna vijest dana za hrvatske medije. Na Macelju su 6. lipnja 2021. pokopane još 84 žrtve, ekshumirane u proljeće 2020. Ni to nije bila vijest dana za hrvatske medije.

Što onda treba biti vijest dana, ako toliki mrtvi i pokopani kao žrtve komunističkog režima to nisu?

Kažu da je Bosna i Hercegovina nesređena država. Međutim Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, poticaj je u BiH za susret civilnih i crkvenih vlasti na najvišoj mogućoj razini. Između Širokog Brijega i Mostara, na Bilama, niknulo je monumentalno Groblje mira, na spomen žrtvama komunizma. Nepregledno polje bijelih križeva, u sjećanje na krv hrvatskih mučenika, takvog se projekta ne bi ni Amerika postidjela. Dakle, kad se kakva-takva civilna vlast i crkvena vlast, nađu uz sinergiju katoličkog vjerničkog puka, neviđena se čuda događaju. I to samo u nevjerojatnih pet godina! Pogledajte na internetu pod nazivom „Gdje mrtvi mirom oživljuju žive“. Predsjednik naše Udruge Macelj 1945., Zdravko Čepo otišao je u ime članova Udruge komemorirati u Hercegovinu, zato danas nije s nama.

A što se ovdje u Hrvatskoj, koja slovi kao uređena EU-država, dogodilo u posljednjih 10 godina po pitanju žrtava komunizma? Nažalost ništa novo, premalo sluha i dobre volje, sve manje iskrenih zauzimanja za istinu o komunističkim zločinima.

Prema izjavama svjedoka zlokobnog poslijeratnog vremena u Maclju, ovdje u ovim šumama život je izgubilo 12-13 tisuća, a moguće i više žrtava. Zločini su se događali više mjeseci poslije službenog završetka Drugog svjetskog rata, dakle bili su smišljeni i dobro organizirani. Ovdje u Macelj, krajem svibnja i početkom lipnja 1945., pristizale su nepregledne kolone obespravljenih zarobljenika, razvojačeni civili, žene, djeca, ali i najstrašniji ideološki neprijatelji komunizma – svećenici! Macelj je jedino mjesto na prostorima gdje žive Hrvati, gdje su na jednom mjestu u jednoj jami, nađeni ostaci 21 smaknutog svećenika i bogoslova. Sva smaknuća u Maceljskoj šumi učinjena su potajice. Sve bez ikakvih sudskih presuda. Macelj je s do sada 1.247 točno utvrđene žrtve kao posljedica Drugog svjetskog rata najveća grobnica na području gdje žive Hrvati. Pa zar ovdje nije jedinstveno mjesto za molitvu i svete mise za žrtve komunističkog totalitarizma.

Svake godine u ovom se kraju hodočasti uskrsni križni put »Stopama pobijenih«. Na otvorenom, na šumskom zraku, hodnjom putevima stradanja. Ove godine Križni put je otkazan, čak 2 tjedna ranije, zbog navodno ugroze pandemije. A nije otkazan križni put na Ksaveru zagrebačke nadbiskupije. Stoga se Udruga Macelj 1945. nije mogla složiti sa takvom proizvoljnom odlukom lokalnog svećenika. Nekolicina nas održala je tradiciju staru 15-tak godina. Neke su nas katoličke obitelji radosno dočekale. Nažalost, na kraju puta crkva je bila zaključana.

Prošle godine, ovdje u ovoj Crkvi Muke Isusove, 22. listopada željeli smo dostojanstveno proslaviti 15. obljetnicu utemeljenja Udruge Macelj 1945. Ali, mi članovi Udruge MACELJ 1945., molitvu vjernika nismo dobili priliku izreči na sv. misi. Zato ćemo to učiniti sada, u sklopu ovog našeg protokola. I to s razlogom, jer su na ovoj grobnici 1.247 žrtava, u posljednjih deset godina nebrige, i kamen i fuge popucale, niknuo korov, pa i slova žrtava svećenika posve izblijedila. O 1.247 forenzički istraženih ljudskih ostataka, nemamo puno podataka, poznata su imena samo njih 20-tak. Zašto se u molitvi vjernika na svetoj misi ne bi smjela čuti njihova imena?

»Kršćanska molitva za pokojne nije prkos, nego izričaj plemenitosti srca, ljudskosti, ali nadasve naš izraz vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni«, tu je misao u propovijedi izrekao mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, u subotu na Bilama, s nakanom za pokojne komunističke žrtve, kao što mi to danas ovdje činimo.

(uslijedila je molitva za pokopane žrtve)

U proljeće 2020. godine, otkrivena je jama u Križanovom jarku, povrh groblja u Đurmancu, u kojoj su pronađeni ostaci 84 žrtava. Od tada do prošlog tjedna nitko se nije sjetio da mjesto zločina treba obilježiti. Zato smo prošli tjedan u Križanovom jarku postavili križ s natpisom koji je posve jasan: „84 žrtve komunističkog zločina“. Žrtve smo pokopali na misi 6. lipnja og. Na pokopu nitko nije rekao, a trebalo se čuti, da su žrtve pronađene zahvaljujući članu naše udruge, Milanu Paviću Vukini.

Također na pogrebnom križu je stajalo „84 žrtve poslijeratnog razdoblja“. Mi iz Udruge Macelj 1945. ne razumijemo taj naslov. Žrtve poslijeratnog razdoblja mogu biti od poplave, potresa, tifusa, kolere itd. Zato i ovdje ostavljamo križ, s nedvosmislenim natpisom, za koji molimo da ostane trajno na grobnici. U prilog tome i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na pokopu za žrtve je rekao: „nad njima je provedena stručna antropološka obrada kojom je utvrđeno da se radi o 84 muške osobe. Minimalno 11 osoba je u vrijeme smrti bilo u dobi od 16 do 20 godina, dok su ostale žrtve bile u dobi od 20 do 45 godina. 36 osoba zadobilo je strijelne ozljede glave, a zabilježene su i traume dugih kostiju, odnosno ruku i nogu, što govori o brutalnosti počinitelja“.

Moderator pokopa 6. lipnja izostavio je reći da su na pokop došli domoljubi iz raznih dijelova Hrvatske i Slovenije. Udruga je primila u tom smislu više prigovora, iako nismo za to bili odgovorni. Zbog javnosti i medija želimo ispraviti pogrešku i navesti da su svoj dolazak 6. lipnja na pokop najavili i bili nazočni:

Udruga HUDA JAMA,

predsjednik i župan občine Radenci iz Slovenije g. Roman Leljak;

Udruga LUČONOŠE DOMOVINSKOG RATA, iz Grada Kaštela,

predsjednik g. Ante Duvnjak;

Udruga HRVATSKI DOMOBRAN, iz Zaprešića,

predsjednik g. Šimun Matković;

Udruga HRVATSKI DOMOBRAN ogranak Osijek,

predsjednik g. Marko Krznarić;

Udruga ŽRTVE ZA HRVATSKU iz Osijeka,

predsjednik g. Josip Zlatarić;

Udruga POLITIČKI ZATVORENIK ogranak Osijek,

predsjednik g. Ivo Tubanović;

Udruga JAZOVKA – krilo Đakovo, predsjednik g. Pero Šola;

Udruga HRVATSKI DOMOBRAN ogranak Novi Marof

i članovi Poglavarstvo Grada NOVI MAROF;

Konačno, ova Crkva Muke Isusove treba postati mjesto stalne svehrvatske molitve jer zato je i izgrađena. Jedna misa godišnje na spomen hrvatskim mučeničkim žrtvama iz komunističkog totalitarnog režima zasigurno nije dovoljna.

Macelj je mjesto monstruoznog zločina poslije Drugog svjetskog rata, najveće na tlu Republike Hrvatske, po točno utvrđenom broju 1.247 pronađenih, istraženih i dostojanstveno pokopanih žrtava, stoga i najuzvišenije žrtvoslovno mjesto za izražavanje svehrvatskog pijeteta i sjećanja na žrtve zločinačkog komunističkog režima.

Istraživanja na Macelju će se nastaviti, a od Hrvatskog sabora i Vlade RH očekujemo Zakon o spomen-području Macelj.