Damir Pešorda: Porfirijevi zatočnici

Dok mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije nije postao patrijarhom Srpske pravoslavne crkve, to jest dok je stolovao u Zagrebu, oko njega se, kako pišu novine, okupljao krug mahom lijevih zagrebačkih intelektualaca, zapravo projugoslavenski nastrojenih intelektualaca jer se u Hrvatskoj uobičajilo da se jugoslavenstvo prikriva navodnim ljevičarstvom. Jedan od viđenijih u tom Porfirijevom krugu bio je, kažu, povjesničar Tvrtko Jakovina. U tom probranom društvu moglo se vidjeti također i Ivu Josipovića, teologinju Annu Gruenfelder, isusovca Tvrtka Baruna, rabina Mošu Prelevića, glumca Vilija Matulu, Hrvoja Klasića, Dejana Jovića, Dražena Lalića, akademika Vlatka Silobrčića, Milorada Pupovca, Branimira Pofuka i mnoge druge. Znakovito je da je u opusu navedenih teško naći koju lijepu riječ o Hrvatskoj, a još teže riječ nedvosmislene osude srpske agresije na Hrvatsku početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

   Već dugo se piše  i govori o Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umetnosti, doduše ne u glavnostrujaškim medijima. U izdanju Projekta Velebit nedavno je objavljena knjiga ”Protokoli velikosrpske ideologije – Temeljni dokumenti antihrvatskog pokreta od Načertanija do Memoranduma 2”  u kojoj je rekonstruiran i tekst Memoranduma 2. Neke od smjernica protuhrvatskog djelovanja iz toga dokumenta su: ”Naglašavati i afirmirati teze o građanskom ratu”, ” Inzistirati na tome da je Domovinski rat bio građanski” i sl. Prosječnom Hrvatu umornom od hrvatsko-srpskih pripetavanja takvi će tekstovi zazvučati anakrono i besmisleno, odmahnut će rukom na tu, po njegovom mišljenju, srpsku mitomaniju i nerealni san o veličini. Međutim, čitam ovih dana u novinama da jedan od viđenijih članova Porfirijeva kružoka, hrvatski povjesničar Tvrtko Jakovina također konstatira da ”Domovinski rat ima elemente građanskog rata.” Porfirije očito nije uludo okupljao zanimljivo društvance!

   Jakovina je to izjavio kao gost Novog dana na N1, a uz to je izjavio i da je hrvatska reakcija na čuvenu ”zamolnicu” iz BiH bila ”presnažna”. Treba te ”zamolnice”, a zapravo optužnice pažljivo analizirati pa tek onda reagirati, misli Jakovina. Normalno je, drži Jakovina, da hrvatska vlast štiti hrvatske interese, ali postoje i interesi eventualno stradalih na suprotnoj strani pa, valjda shodno tomu, hrvatske interese ne bi trebalo štititi ”presnažno”, već bi se trebalo postarati oko toga da još barem kojeg hrvatskog generala narednih godina razvlačimo po sudovima ne bi li na koncu svi u tom ”građanskom ratu” bili podjednako krivi. S tim da su Hrvati barem malo krivlji jer, razumje se, vuku teret Jasenovca i Gradiške Stare.

     Da bi zaokružio popis općih mjesta u diskursu ovdašnjih jugoljuba, Jakovina na kraju poseže i za starom usporedbom hrvatsko-srpskih odnosa s njemačko-francuskim odnosima. Komentirajući tako odnose između Francuske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, Jakovina kaže:  ”Imali su jednu olakotnu okolnost, a to je bio hladni rat. To je pomoglo Nijemcima i Francuzima, ali kada je prestao hladni rat, nije prestala dobra suradnja. Francuska i Njemačka i danas zajedno vrlo često nastupaju. U tom smislu smo mi daleko zaostali. Mi smo sada toliko dugo iza rata, ali nemamo osjećaj da se bilo što može sa srpske strane dok su na vlasti političari koji su bili tamo devedesetih. S druge strane, nije ni da smo mi baš ponudili suradnju.” Pri tomu, naravno, zaboravlja da je Njemačka bila sravnjena sa zemljom, da je desetljećima plaćala ratnu odštetu i, što je najvažnije, da se sudilo samo agresoru, Njemačkoj, a da nikomu nije palo na pamet da sudi američkim, engleskim, ruskim ili francuskim generalima. Upravo zbog toga Jakovima i slični i nastoje Domovinski rat proglasiti građanskim jer se u tom slučaju gubi jasna odrednica tko napada, a tko se brani.

   Jakovinine izjave nisu bombastične, nisu izrečene svađalačkim tonom i nema u njima na prvi pogled ništa što bi uzburkalo duhove. Konzumentima današnjih medija, oguglalim od prejakih riječi, one će proći ispod radara. Jakovina govori smireno, ne pjeni se optužujući Hrvatsku kao, primjerice, Pilsel ili Markovina, ali upravo zato treba upozoriti na ovaj slučaj. Stalnim pomicanjem Overtonova ”pendžera” ovdašnjim intelektualnim mufljuzima  je uspjelo da govor o Domovinskom ratu kao građanskom ratu i stanovito izjednačavanje sviju strana učini gotovo normalnim. Osobito ako se to izriče biranim riječima u profesorskoj pozi. A to ne smijemo dopustiti koliko god se koji put činilo uzaludnim reagirati na sve te podvale raznih Jakovina, Markovina, Klasića, Jovića i ostalih Porfirijevih tića. 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo