Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih” (6)

Do koje mjere odnos prema pravima na homoseksualnost, inospolnost, „rodno” šarenilo duginih i izvanduginih boja te prema promidžbi takvih opcija mijenja pravila igre, unutarnje i međunarodno pravo, pravila diplomatskih odnosa i ostaloga, pokazala je zorno izjava 30 veleposlanstava u Mađarskoj uoči ovogodišnje manifestacije „Budapest Pride”. Oni su se 19. srpnja obratili javnosti u „otvorenom pismu”. To je forma diplomatske komunikacije kojom se diplomati gotovo nikad dosad nisu služili, zato što je protivna pravilima Bečke konvencije o diplomatskim odnosima iz g. 1961., kojom je diplomatskim predstavnicima zabranjeno miješanje u unutarnje poslove zemlje-primateljice ili angažiranje u unutarnjim prijeporima.

Dakle, 30 diplomatskih misija u Budimpešti zatražilo je „slobodu od nasilja” za queer-ljude u Mađarskoj. [Pojam „queer” nije moguće jednoznačno prevesti, izvorno mu je englesko značenje: atipičan, neobičan, čudan, šašast, nastran…, no tim pojmom obuhvaća se sve vrste osoba koje po svom izgledu, osobinama, tjelesnim svojstvima, osjećajima, htijenjima ili čemu drugomu nisu ili se ne osjećaju posve u skladu s očekivanom pripadnošću isključivo muškom ili ženskom spolu niti se ponašaju „tipično”.] Pismo su potpisali ovlašteni diplomati iz ovih zemalja: Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Crna Gora, Čile, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Izrael, Italija, Kanada, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Njemačka, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska, Ujedinjena Kraljevina (V. Britanija) i SAD. To isto pismo supotpisalo je i 12 instituta s područja kulture u Mađarskoj.

U pismu se daje „puna potpora pripadnicima LGBT+zajednice i njihovim pravima na ravnopravnost i ne-diskriminaciju, na slobodu izražavanja i mirnog okupljana, na slobodu od nasilja”. Mađarske vlasti strani diplomatski predstavnici podsjećaju da su „poštivanje vladavine prava i univerzalnih ljudskih prava temelji na kojima se grade demokratske države”. Izražavaju zabrinutost zbog toga što predsjednik vlade Viktor Orbán opetovano dovodi u pitanje prava te zajednice, što proglašava nezakonitima neke udruge civilnog društva, protivi se usvajanju djece od istospolnih parova, a htio bi i „zakonski izbrisati ino-ljude (trans people)”.

Velika međunarodna uzbuna zbog Mađarske

To pismo odaslano je kao otrovna strjelica u fazi velike međunarodne uzbune zbog toga što je mađarska vlada predložila, a parlament prihvatio amandmane kojima se zabranjuje promidžba tema o pitanjima LGBT+ u školama, što se ustanovljuje od države odobren popis pružatelja spolnog obrazovanja u školama te što se zabranjuje LGBT+-sadržaj u reklamama ili u medijima u koje bi uvid mogli imati i maloljetnici. (Referendum o tom pitanju održat će se početkom sljedeće godine.) Diplomati uz ostalo u pismu kažu da će poduprijeti „Budapest Pride“, te veličaju ulogu te „parade ponosa” u „promicanju ravnopravnosti… u doprinosu stvaranju otvorenijeg, pravednijeg, uključnijeg i ravnopravnijeg društva”.

A Europska je komisija prethodnog tjedna najavila da će poduzeti pravnu akciju protiv Mađarske zbog „kršenja temeljnih prava LGBT+-ljudi”. Komisija je ocijenila da spomenuta zabrana „promidžbe” u školama i medijima „narušava ljudsko dostojanstvo, krši slobodu izražavanja i informiranja, pravo na poštivanje privatnog života” i „pravo na ne-diskriminaciju”. Mađarskoj je dan dvomjesečni rok da „ispravi” ono što nije dopustivo, a ako to ne učini, bit će podnesena tužba Europskom sudu, koji bi Mađarsku imao pravo i mogao kazniti financijskim kaznama u velikim iznosima. Osim toga, Mađarskoj i Poljskoj (ne samo zbog odnosa prema LGBT+) prijeti i postupak oduzimanja prava glasa u institucijama EU-a te odgađanje ili uskraćivanje isplate milijarda eura iz europskog proračuna i iz nepovratnih sredstava Fonda za oporavak.

Litavski predsjednik pružio otpor

Unatoč silovitim pritiscima na države i druge institucije da liberaliziraju svoja zakonodavstva i pravnu praksu u skladu s očekivanjima homoseksualnih i inospolnih osoba, udruga i raznih međunarodnih organizacija i institucija, i u Litvi se svega koji dan prije toga našao netko da pruži otpor. Bio je to predsjednik države, Gitanas Nausėda, koji je potvrdio da ne će potpisati već prihvaćeni prijedlog zakona o životnom partnerstvu. Time će zaustaviti njegovo formalno ozakonjenje. „Ne ću to potpisati zato što se zakonom gotovo posve izjednačuju brak i partnerstvo. Drugim riječima, ta definicija u zakonu praktički je ista kao i ona za brak”, izjavio je Nausėda na tiskovnoj konferenciji u srijedu, 21. srpnja. 

Prvi prijedlog tog zakona bio je u Seimasu s dvotrećinskom većinom odbijen prošlog proljeća zato što je uvodio kategoriju ’spolno-neutralnog partnerstva’. Popravljeni prijedlog, prihvaćen u Seimasu, partnerstvo definira kao „činjenicu kohabitacije [zajedničkog života i upravljanja] dviju osoba (partnera), registrirano u skladu s postupkom uspostavljenim propisima, u svrhu uspostave i (ili) razvijanja i štićenja međusobnih odnosa tih partnera”.

Zbog protivljenja dženderističkim nastojanjima i potpore prosvjedima protiv „dženderističke propagande” litavski Predsjednik doživljava javna prozivanja i medijske udare. Napadnut je i što nije s većinom drugih čelnika EU-država htio potpisati pismo o pravima LGBTQ+. On pak pokazuje razumijevanje i za njih, pa je izjavio kako bi trebalo kompromisno riješiti pitanje ozakonjenja homoseksualnih odnosa. Litavski zakoni za sada ne priznaju ni raznospolna ni istospolna građanska partnerstva kao inačicu ili surogat zakonitog braka odnosno formaliziranoga spolnog partnerstva dviju osoba. 

Italija podijeljena, Sveta Stolica pokušala spriječiti zakon koji bi mogao kriminalizirati katoličko učenje o braku i obitelji

U Italiji su se i katolički biskupi i laici i stranke podijelili u prijeporu o tekstu novog zakona o borbi protiv „homofobije” (negativnog odnosa prema homoseksualnim osobama). Desna, većinom katolička oporba zahtijevala je dotjerivanje teksta kako se ne bi otvorilo prostor za proizvoljno kažnjavanje građana zbog izražavanja mišljenja. Homoseksualni aktivisti, ljevičari i dio centrista nije popuštao ni pristajao na kompromisni dogovor. I kada je već izgledalo da će zakon i na ponovnom glasovanju u Senatu dobiti potrebnu većinu, to se 20. srpnja nije dogodilo. Desna liga pod vodstvom Mattea Salvinija podnijela je 700 amandmana na taj zakon. Salvini je rekao da će povući sve amandmane ako inicijator zakona, homoseksualac i zastupnik Alessandro Zan (po kojem je zakonski prijedlog i nazvan), pristane razgovarati o korekcijama u smislu zaštite slobode izražavanja. No ljevičari su taj prijedlog odbili. Nije sigurno da u Senatu uopće postoji većinska potpora zakonu, pa će se odlučivanje zacijelo protegnuti na jesen. 

U postupku parlamentarnog odlučivanju o prijedlogu tog zakona dogodio se i kuriozitet. Država Vatikanskog Grada (Sveta Stolica) uložila je Farnesini verbalnu notu, pozvavši se na odredbe konkordata između nje i talijanske države sklopljenog s Mussolinijevom vladom (Lateranski ugovori iz g. 1929.), usprotivivši se donošenju zakona s takvim odredbama. Sadašnja verzija teksta, po ocjeni vatikanske diplomacije, preopćenita je te bi mogla kriminalizirati katoličko učenje o braku i obitelji i time kršiti jamstva u pogledu vjerske slobode. A takva jamstva zapisana su i u talijanskom ustavu i u Lateranskim ugovorima. Miješanje „Vatikana“, zapravo Pape, u talijansku unutarnju politiku od mnogih je dočekano „na nož“, bez imalo razumijevanja pravne osnove i svrhe te diplomatske intervencije. I brojni su biskupi i angažirani katolički laici i ljevičari i udruge napale diplomatsku notu kao nedopustivo miješanje u unutarnja pitanja Italije. No Vatikan se samo pozvao na međunarodne ugovore koji su na snazi i na talijanski ustav. 

Kada se diplomati drugih država neovlašteno miješaju u unutarnje poslove Mađarske i drugih zemalja, tada se to u javnom prostoru uglavnom smatra legitimnim, a kada se ugovorna strana pozove na odredbe važećeg međunarodnog ugovora, odmah i mnogi katolici „skoče na zadnje noge” i tomu se usprotive. 

Da više nitko ne bi smio ni zucnuti u obranu tradicionalnog kršćanskog braka i obitelji

Duhovi su posvuda razdijeljeni i među svjetovnjacima i među klericima. Zbrci nerijetko pridonose i liberalni katolici i katoličke udruge liberalne ili popustljive ili mjesečarske orijentacije, ali i one koje s pozicija desničarske isključivosti ne uviđaju kako se prava i sigurnost ranjivih osoba, pa tako i osoba koje osjećaju istospolnu ili inospolnu istobitnost, ili imaju takve vanjske značajke, mora na neki način i zakonski zaštititi. 

Kao i uvijek, pitanje je samo to na kojoj točki legitimna zaštita ljudskih prava prelazi u nešto što je tomu suprotno: u agresiju na prava i na slobode i na integritet drugih odnosno na integritet, identitet i temeljne vrijednosti nekog naroda i društva. A upravo to drugo posvuda je sada u jeku, i nastavit će se s još većom odlučnošću, žestinom i nesnošljivošću prema svima koji se protive apsolutizaciji takvih manjinskih prava i nametanju novog svjetonazora i nove para-religije svima koji ne žele nove dogme niti svekolike promjene zakona koje se nameću. A nameću se zato da više nitko ne bi smio ni zucnuti u obranu tradicionalnog kršćanskog braka i obitelji, u obranu prava roditelja na odgoj, obrazovanje i odlučivanje o bitnim pitanjima svoje maloljetne djece u skladu s vlastitim svjetonazorom i vlastitom procjenom. 

Dženderizam se pak sa svojim konceptom izmišljenog pojma „roda“ kao osnove slobodnog izbora „spolne orijentacije“ nameće svima u ime neproglašenoga novog svjetskog poretka. Nameće se i propagira u ime i pod aktivnim pokroviteljstvo globalnog establišmenta i nacionalnih mu podružnica. 

S ciljem, očito, da se većinu čovječanstva u sljedećem razdoblju pretvori u homoseksualce

Biti danas za dženderizam kao sveobuhvatnu ideologiju vrlo je slično nekadašnjemu masovnom svrstavanju uz komunistički režim i uz druge totalitarne pokrete i režime. Nedavna pak pjesma homoseksualnog pjevača i homoseksualnog zbora iz San Francisca otvoreno je pokazala što će ubuduće biti glavna meta globalne dženderizacije i dženderizma kao dogme i bitne sastavnice ideologije liberalne demokracije: Preobraćat ćemo, za sebe ćemo pridobivati, otimat ćemo vam vašu vlastitu djecu i pretvarati ih u homoseksualce! S ciljem, očito, da se većinu čovječanstva u sljedećem razdoblju pretvori u homoseksualce i u tko zna kakve sve druge vrste sukladne slobodnoj (i poželjnoj) ’rodnoj autoidentifikaciji’ svakoga.

Službeno gledano, pritisak trenutno ide u smjeru zahtjeva i inicijativa da u osobne dokumente sve zemlje uvedu i označnicu za treći spol (ni muško ni žensko). No i unutar trećeg spola (ma što to bilo) sve veće šarenilo tražit će za neko vrijeme da se službeno priznaju i proglase razni drugi „spolno-rodni” identiteti. Tako tom proširenju broja spolova/rodova ne će biti kraja. Nastavi li se tim smjerom, nastat će tolika zbrka i kakofonija da će se kao jedini izlaz pokazati i službeno nuditi odustajanje od bilo koje spolne identifikacije i kategorizacije. Thanatos će ubiti Erosa, i zavladat će spolni relativizam.

Suočeni smo, u širem smislu, sa svojevrsnim duhovnim, idejnim, ideoloških i političkim tsunamijem koji svijet kakav smo poznavali kani pretvoriti u neki „vrli novi svijet” sa sasvim novom slikom o čovjeku i sasvim novim pravilima za čovjeka. Po mogućnosti – posvuda. 

Snažni su i otpori

Ipak, snažni su i otpori kojima se taj tsunami želi zaustaviti. Njih ima i u SAD-u i po europskim zemljama, u zemljama kršćanske, islamske i drugih vjersko-kulturoloških tradicija. Jedan od najnovijih primjera otpora dolazi iz Putinove Rusije. Ondje je 14. srpnja ove godine objavljeno da ruske vlasti odbacuju nalog Europskog suda za ljudska prava [to je sud Vijeća Europe, kojega  je Rusija još uvijek članica] kojim se traži da se u Rusiji priznaju istospolne unije. 

Glasnogovornik Kremlja Dmitri Peskov kazao je da istospolni brakovi „nisu dopušteni” po ruskom ustavu. Dužnosnici Dume napali su Europski sud za „petljanje” u unutarnja pitanja Rusije. Prošle godine Rusija je donijela amandmane na ustav u kojima je proglasila nezakonitima istospolne unije te potvrdila da je „ustanova braka unija između muškarca i žene”. 

Naravno, stvar ne će na tomu stati. Kao što pokazuje i primjer Mađarske i drugih zemalja, nadnacionalne organizacije i tijela te vidljiva i nevidljiva središta moći postavljaju se tako, i dobivaju potporu od mnogih vlada, da se ustave nacionalnih država smatra aktima nižega pravnog reda i manje pravne snage od međunarodnih sudova, od akata međunarodnih organizacija kojima države pripadaju i od političkih odluka i proizvoljnih procjena nad-nacionalnih gremija, kružoka i birokrata. 

Nadnacionalnim klinom „ljudskih prava“, kako ih tumače najjači igrači, izbija se nacionalni klin „suverene jednakopravnosti“ država

Zorno se sužavanje suvereniteta država vidi, primjerice, pogleda li se na čemu je zasnovana presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić-Finci”. Zasnovana je na Protokolu br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. BiH je i taj protokol prihvatila i potvrdila u svojoj skupštini. No pravni problem nastaje zato što ta presuda narušava i dijelom poništava ono što piše u Ustavu BiH. Zato europski establišment i velika većina država članica Vijeća Europe i EU-a poseže za tumačenjem po kojemu presude međunarodnih sudova i odluke međunarodnih organizacija imaju veću snagu od ustava država na koje se te presude i te odluke odnose.

Iz takva razumijevanja odnosa nacionalnog i nadnacionalnog (međunarodnog) prava može se razumjeti to da se je 30 država odlučilo demonstrativno zaprkositi mađarskoj vladi time što su ju u „otvorenom pismu“ prozvali diplomati pri njoj akreditirani. U „zaleđu“ stoji tumačenje po kojemu je Mađarska dužna provoditi u praksu i štititi načela o zaštiti ljudskih prava sadržana u ugovorima o Europskoj uniji, koje je prihvatila, potpisala i ratificirala. Nije bitno što su po tim  istim ugovorima područje odgoja, braka i obitelji, zdravstva, kulture i mnoga druga ostala u isključivoj nadležnosti država članica. Posredstvom općih kategorija kao što su „vladavina prava“ ili „temeljne (zajedničke) vrijednosti (vrjednote)“, kao što je zabrana svih oblika rasizma i diskriminacije (Konvencija UN-a), kao što su „ljudska prava“ kako ih je opisalo Vijeće Europe u svojim konvencijama i tumačenjima, može se na svaku se državu članicu pritiskati i time joj poništavati i one aspekte suverenosti što ih ona formalnopravno i dalje ima u svojoj ovlasti.

Riječ je dakle, slikovito rečeno, o tomu da se (recimo) nadnacionalnim klinom „ljudskih prava“, u smislu kako ih tumače i propagiraju najjači igrači na određenom području, izbija nacionalni klin „suverene jednakopravnosti“ država (Povelja UN-a). Pravno-političke bitke svakako će se nastaviti, a njihovi ishodi imat će dalekosežne posljedice. Kakvi će oni biti, to nitko ne može prognozirati. Kao što ni budućnost nitko od ljudi ne može sa sigurnošću, ili ju uopće ne može predvidjeti.

Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (1)

(Kraj serijala)

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo