Za novu, mirnodobsku “Oluju” da budemo spremni!

Uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 26. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Oluja” vraćamo se u mislima na razdoblje 1990.-1995., kad se dogodilo pravo čudo: slobodna Hrvatska. Koju nisu htjeli ne samo jugoslaveni, velikosrbi i komunisti. Nisu ju htjeli ni pobjednici ni poraženi u hladnom ratu. Nisu ju htjeli ni “nesvrstani”. Nisu ju htjeli ni europski ni svjetski državnici. Nisu ju htjeli… Htjeli smo ju samo mi Hrvati koji smo vjerovali da ćemo se osloboditi od komunizma i da će se Jugoslavija raspasti.

I, uz Božju pomoć i velike žrtve, uspjeli smo obraniti dom i rod. Pobijedili smo. No danas jasno vidimo da oslobođena Hrvatska nije postala i slobodna Hrvatska. Zašto? Zato što nismo imali jasnu, određenu i neupitnu viziju i sliku slobode. Koja bi imala snagu izbrisati i uništiti povijesne i naslijeđene slike diktature i totalitarizma. Hrvatska iz našeg ideala u sukobu je sa stvarnošću koju danas gledamo i čiji su nositelji nostalgični zaostatci triju antihrvatskih ideologija; unutarnja je Hrvatska ispod vanjske forme jugoslavenska, velikosrpska i komunistička,  jednom riječiju: “antifašistička”. Takvo se stanje njezina političkog sadržaja i profila vladajućih i dominantnih snaga ne može zamagliti frazama, licemjerstvom, demagogijom ili (paradnim) patriotizmom. A mi ostali imamo pred očima i dalje viziju i sliku slobode u kojoj se svaki Hrvat može stvarno i čvrsto suprotstaviti bolesnom diktatorskom i totalitarističkom mentalitetu, starom i novom, i potezima u tom duhu.

Stoga je danas glavni cilj i glavna odgovornost nacionalnih prosvjetitelja da hrvatski narod dozrije za ideal slobode i da u tom smislu djeluje. Jugoslavija je propala, ali nije propala diktatura; ona je na različite načine još uvijek u nama, u prilagodljivoj svijesti i u izostanku radikalizma. Zato još nije nastala sloboda. Nedostaju ili ne mogu doći do izražaja oni među nama koji bi mogli biti nositelji slobode, ali ne kao nekog maglovita pojma, nego kao žive i dinamične vizije i svijesti o su-odgovornost. Zato  hrvatski narod treba hraniti idejama slobode, samosvijesti i dostojanstva.

Pobjedu nismo dakle u cijelosti realizirali. I danas jugoslaveni, velikosrbi i komunisti, i svi zajedno pod kišobranom “antifašizma”, a sada i globalisti, agresivno i otvoreno djeluju protiv našeg nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta, kako bi uprljali samo ime hrvatsko i ubili duh i dušu – pa i tijelo! – naše povijesti i pripadnika našega hrvatskog naroda. U hrvatskom se društvu svaki put sve manje promiče zahvalnost prema svim zaslužnima za naše oslobođenje i prema svim našim prethodnicima koji su nas zadužili tijekom cijele hrvatske povijesti, a osobito ove najnovije. Nismo dovoljno zaštitili naše branitelje od bjelosvjetskih hohštaplera i njihovih domaćih slugu.

Jednom riječiju, još Hrvatska nije slobodna. A slobodu nam nitko neće darovati na pladnju, nego ćemo ju trebati izboriti mukotrpno, ovaj put u “mirnodobskim” uvjetima. Okupirani smo naime na drugi način, pa nas samo nova “Oluja” može osloboditi. A predvodnici mogu biti samo ljudi koji su uistinu slobodni, ali i sposobni. Teško je vjerovati da se ona može dogoditi bez općenarodne pobune. Zato što naši neprijatelji, među koje treba svrstati i veći dio “hrvatskog” establišmenta, kontroliraju cijeli državni i društvovni aparat te nam ne ostavljaju drugu alternativu. Ako se pobuna dogodi i uspije, moći ćemo slaviti pobjedu, i biti zahvalni, i odužiti se našim živim i poginulim braniteljima, i našim zaslužnim prethodnicima, pomoći našim sunarodnjacima u BiH, normalizirati odnos između domovine i emigracije, zaustaviti demografsko krvarenje, stvoriti povoljne uvjete novim naraštajima i biti ono što jesmo: Hrvati.

Slavimo “Oluju” i pripravljajmo se da jednoga dana za novu, mirnodobsku “Oluju”
budemo spremni!