Zar se išta može očekivati od vladajućeg trolista?

Prije dva dana, točno 27. srpnja 2021., dva akademika, jedan biskup i jedan general poslali su otvoreno pismo predsjednicima Republike, Sabora i Vlade. U pismu su zatražili da državna vlast više ne odobrava i ne financira odnosno da ukine obilježavanje “antifašističkog ustanka” u Srbu zato što je to zapravo bio pokolj nad hrvatskim civilima koji su izvršili četnici i komunisti.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICIMA DRŽAVE, SABORA I VLADE RH

Svaka čast potpisnicima ali… zar oni uistinu misle da aktualnom predsjedničkom trolistu uopće može pasti napamet pokrenuti diskreditaciju i ukidanje ove “proslave” pokolja nad Hrvatima? Malo naivno. Dvojica iz trolista u koaliciji su s nositeljem “proslave”. A treći, iako je s njima u svađi, ipak s njima dijeli temeljne postulate (mitove i mitske laži) u svezi s tim razdobljem hrvatske povijesti.

Bilo bi bolje i temeljnije da su potpisnici tražili ukidanje tzv. Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske, kojih neke postavke služe kao temelj ovim i drugim sličnim “proslavama”. I koje one što predadoše hrvatsku državu drugoj državi i hrvatski narod na milost i nemilost drugom narodu i protuhrvatskoj diktatorskoj vlasti pretvara u utemeljitelje hrvatske države.

Da ne bismo i mi, kao što stalno rade oni, poticali podjele iz prošlosti, dovoljno je istaknuti da je temelj Republike Hrvatske obrambeni i osloboditeljski rat koji se vodio protiv nasljednika onih koji su udruženim snagama poklali hrvatske civile prije 80 godina, a ponovili su to prije 30 godina.

Nama nisu najveći problem četnički i komunistički nasljednici. Nama nisu najveći problem ideje, interesi ili svjetonazori koji su u suprotnosti s našima a dolaze iz “međunarodne zajednice” koja ih nameće posredstvom svojih domaćih lakaja, koji su ujedno i naši gospodari. Najveći i jedini vlastitim snagama doista rješiv problem jesmo mi sami.

Da se razumijemo, dobro je da se pišu pisma, deklaracije, knjige, itd. Dobro je da se snima filmove i dokumentarce. Dobre su i komemoracije koje promiču zahvalnost prema našim prethodnicima. Sve je to dobro ako potiče proces kojemu je cilj preuzimanje vlasti, i čega posljedica nije produbljivanje osjećaja kolektivne hrvatske nemoći i kukavnosti. Samo s pozicija vlasti mogu se naime napraviti one stvari koje su nužne da Hrvatska konačno prestane biti jugoslavenska, srpska ili hrvatsko-srpska, a postane normalna hrvatska država. Ne država bez problema, nego normalna država unatoč problemima.

Iluzija je očekivati da će bilo tko iz sadašnjega političkog establišmenta ili bilo tko zvana ili bilo koja “nevidljiva sila” to učiniti. Ili da će tko izvana riješiti, na primjer, nezavidnu situaciju naših sunarodnjaka u Bosni i Hercegovini. Ili da ćemo riješiti demografski problem, zaostalo gospodarstvo i ostvariti državu prava i pravde milijardama eura iz Europske unije. Kao da nam Unija neće sva svoja sredstva višestruko i na razne načine naplatiti. Ili kao da će netko izvana obuzdati “antifašiste”, itd. Neke stvari možemo i moramo učiniti mi sami.

Nužan prvi korak i preduvjet da se ljudima vrati nadu jest skinuti s vlasti prije spomenute lakaje. I imati spremnu novu političku snagu i sposobnu kadrovsku garnituru koja će vladajuće lakaje istisnuti te preuzeti uzice vlast i pozicije odgovornosti. A sve to najviše ovisi o nama samima. Sada, kad smo spojili barem Badinterovu Hrvatsku mostom (za koji se nadamo da neće poslužiti da se ostavi na cijedilu naše sunarodnjake u Bosni i Hercegovini), dobar je trenutak.