Jasenovac – jedini bivši koncentracijski logor koji nije u stanju pružiti nikakve forenzičke dokaze za svoje tvrdnje

Prema Francisu Fukuyami i njegovoj knjizi „Kraj povijesti i posljednji čovjek“ iz 1992. godine, čovječanstvo je u tom vremenu dosegnulo „kraj povijesti kao takve“, „krajnju točku ideološke evolucije čovječanstva i univerzalizacije zapadne liberalne demokracije kao konačnoga oblika ljudske vlasti.“

Jednako kontroverzna kao što je bila kad je objavljena, zajedno s novijim radovima poput onoga Patricka Deneena „Zašto liberalizam nije uspio“, pokazala je kako se naš svjetonazor mijenja kroz višestupanjski proces političke devolucije.

Ali zabrinjava prijetnja promjenom povijesti holokausta. S porastom mržnje prema Židovima u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj i u drugim dijelovima svijeta zbog procesa degradacije, relativizacije, infantilizacije i zamjene neizrecive patnje židovskog naroda tijekom Drugoga svjetskog rata, kraj povijesti holokausta događa se pred našim očima.

Što se tiče SAD-a, Joel Kotkin na Spikedu je napisao: „Američki se Židovi suočavaju s razinama antisemitizma kakve nisu viđene od 1930-ih, a polovica je rekla da su pratili antisemitske incidente tijekom prošle godine.“ U nedavnom članku bivši kolumnist New York Timesa Bari Weiss je napisao: „Naprednjaci će inzistirati na tome da smo, kao, napredovali dalje od antisemitizma. Više ne živimo u tom svijetu. Ne budite paranoični! Nasilje na ulicama ne predstavlja pokret! Imajte na umu da isti ljudi koji naglašavaju da Amerika nije postigla ni jedan napredak u trci – da imamo toliko posla – također ustraju na tome da smo riješili židovski problem koji seže do Isusa. Naravno.”

Nadalje, primijetio je Weiss, „[sada] smo suočeni sa spektaklom članova Kongresa koji govore o tome kako je izraelska vojska nekako kriva za sustavni rasizam i nadmeću se kompliciranim idejama koje je smislio francuski filozof kojega nikada nisu čitali o sukobu koji jedva razumiju“.

Ta degradacija židovskog iskustva opovrgava suvremeno podrijetlo antisemitizma. Poput komičara koji prekomjerno rabe frazu „naci“ kada opisuju bezobrazne Njujorčane ili nepopularne američke predsjednike i normalizacije nacističke simbolike u popularnoj kulturi, infantilizacija židovske patnje iz Drugoga svjetskog rata postala je raširena i uobičajena.

Kao što su istaknuli Weiss i drugi, tomu je dodana i široka demonizacija prava Izraela da se brani – vrsta nasilja koja poričući holokaust poriče Židovima pravo na vlastitu zemlju, cijelo vrijeme ponižavajući Izrael „ad nauseam“.

“Pretvarajući židovsku državu u silu zla, prisilili su Židova da se brani od toga. Stvorili su prostor koji odvaja Židova od Amerike i u tom su prostoru odobrili nasilje nad Židovima zbog obrane neobranjivoga: ‘apartheid’, ‘kolonijalizam’, ‘nadmoć bijelih’, ‘etničko čišćenje’, ‘genocid’“, napisao je Weiss.

Nije iznenađujuće što je i Europa zahvaćena tom bolešću, kao što je Kotkin nedavno napisao: „Prema istraživanju ADL-a iz 2015., nešto više od polovice Nijemaca sada vjeruje da se Židovi prenemažu oko holokausta, a trećina krivi same Židove za pojavu antisemitizma.”

„Druga studija pokazuje“, kaže Kotkin, „da 60 posto njemačkih antisemitskih poruka dolazi od obrazovanih ljudi. A nedavna istraživanja pokazuju da danas jedva polovica Europljana misli da Izrael ima pravo na postojanje“. Eksplicitni antisemitizam britanske Laburističke stranke također je bio šok.

Međutim, jedna od najpodmuklijih bitki za relativizaciju holokausta događa se na Balkanu, gdje samu dušu povijesti holokausta „krade“ druga skupina i gdje je jedno od glavnih oružja koncentracijski logor iz Drugoga svjetskog rata zvan Jasenovac.

Iako nema sumnje da je to bilo mjesto brutalnosti, Jasenovac se rabi i kao izvor lažnih vijesti za podcrtavanje srpskog „mučeništva“, pri čemu su srpski povjesničari pretjerali s brojem smrtnih slučajeva u logoru kako bi „dokazali“ da je njihova patnja bila jednaka ili veća od one Židova, tako da se na Balkanu Židovi fotošopiraju iz holokausta i zamjenjuju Srbima.

To mjesto, koje je Jugoslavija 1979. godine preimenovala u „Auschwitz na Balkanu“, također ima sumnjivu čast biti jedini bivši koncentracijski logor koji nije u stanju pružiti nikakve forenzičke dokaze za svoje tvrdnje, a istovremeno su objavljivali ukradene slike nacističkih strahota iz Treblinke, Ukrajine, Latvije i Poljske umjesto davanja bilo kakvih vlastitih dokaza.

Štoviše, nedavna neovisna istraživanja pokazala su da je baza podataka o žrtvama 89 % neprovjerljiva ili lažna, dok se izvorni službeni broj stradalih povećao 40 puta od 1945. – i nevjerojatno je da još uvijek raste 2021. godine!

Toj namjernoj manipulaciji poviješću holokausta legitimitet su dali mnogi u liberalnoj eliti poput čelnika Wiesenthalova centra Ephraima Zuroffa, britanskog povjesničara Roryja Yeomansa i mnogih drugih, koji se čine odlučnima u podržavanju „Wag the Dog“ farse koju promiču isti ljudi koji su u srpnju 1995. rabili svoje tvrdnje o Jasenovcu kao opravdanje za svoje genocidno klanje u Srebrenici.

Ta zamjena židovskog holokausta mitskom „patnjom“ Srba, ili ono što su neki pisci nazvali „otmicom holokausta“, predstavlja egzistencijalnu prijetnju prihvaćenoj povijesti, što potvrđuje primjer srpskog nacionalista Vuka Draškovića, koji je pogrješno tvrdio: „Rukama istih krvnika istrijebljeni su i Srbi i Židovi u istim koncentracijskim logorima, zaklani na istim mostovima, živi spaljeni u istim pećima, bačeni zajedno u iste jame.“

Kako se stvarna židovnost holokausta dodatno razrjeđuje, upozorenja stručnjaka za holokaust poput profesorice Lee David sa Sveučilišta u Haifi postaju sve glasnija. „Srpska politička elita otela je slike i simboliku holokausta da bi predstavila Srbe kao pravedne žrtve i opravdala novu nacionalističku ideologiju“, kaže ona.

No to su samo neke od prijetnji povijesti holokausta, koje uglavnom ne preuzimaju bijeli supremacisti koji nose baklje, nacionalistički populisti ili radikalni džihadisti, nego oni koji imaju zadatak poštovati i štititi pouke holokausta – ne samo za židovske ljudi, nego za cijeli svijet.

David Goldman, American Thinker

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo