Ilija Vincetić: Kako je započeo proces dekonstitucije hrvatskoga naroda u BiH? (prvi dio)

Kako je započeo proces dekonstitucije hrvatskoga naroda u BiH?

Prvi dio

MEĐUNARODNA KRIZNA SKUPINA – „ICG“

Prvi dio:
prijepis dokumenta

N A C R T

Kako sukob pretvoriti u prednost

Plan: Kako integrirati Hrvate u BiH

Sažetak

Sadašnji pokušaji vodstva Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ) BiH1 da istupi iz zakonskih i ustavnih državnih struktura predstavljaju do sada najozbiljniju prijetnju poslijeratnom uređenju, uspostavljenom 1995. Daytonskim mirovnim sporazumom, kao i za integritet bosanske države.

Ove su akcije odgovor na nedavne mjere međunarodne zajednice koje su oslabile poziciju HDZ-a.

Visoki predstavnik (HR) u Sarajevu je, u skladu sa svojim mandatom, poduzeo korake ka unaprjeđenju Daytonskog sporazuma, a ti su koraci prodrli u financijsku i političku muskulaturu HDZ-a.

Izbori, održani u studenom 2000., na kojima je, po prvi put, nenacionalna koalicija dobila većinu u Federaciji i na državnoj razini, su otežali HDZ-u utjecaj na vođenje politike u Sarajevu.

U isto vrijeme je Vlada u Hrvatskoj obustavila ključne elemente potpore hrvatskim ekstremistima u BiH.

Ovakav razvoj događaja, u isto vrijeme, izazvao je opadanje potpore hrvatska zajednica iskazuje HDZ-u.

Iskorištavanjem taktičke pogreške Misije OESS-a u BiH, neposredno pred izbore u studenom 2000. (tzv. Odluka o Domu naroda), HDZ se nada zaustaviti odlijevanje svoje moći.

HDZ je očekivao da reakcija Ureda Visokog predstavnika (OHR) bude smjenjivanje nekoliko visokopozicioniranih HDZ-ovih dužnosnika, osobito Predsjednika stranke Ante Jelavića sa javnih i političkih dužnosti, do čega je i došlo 7. ožujka.

Pored toga, HDZ se oslanja na dugogodišnju sklonost međunarodne zajednice da izbjegava održivo sukobljavanje sa bilo kojom BiH ekstremnom nacionalističkom strankom.

Stranka sada očekuje, a to joj je ujedno i potrebno, da međunarodna zajednica ustukne pred dvojnim izazovom: da, s jedne strane, natjera HDZ da «počisti» svoj čin, a s druge strane, da pokaže puno poštovanje za legitimne zabrinutosti hrvatske zajednice.

Međunarodna zajednica bi se trebala pokazati doraslom ovom izazovu. Pruža joj se rijetka i ključna prigoda ostvariti snažan poen za provedbu Daytona.

Premda je smjena Jelavića i njegovih suradnika omogućila tim dužnosnicima predstavljati se mučenicima i povećati svoju kratkoročnu popularnost, ona je bila nužan korak.

Ali taj korak bi trebao biti tek prvi u nizu u, mnogo duljoj, igri nadmudrivanja secesionista.

OHR bi, međutim trebao uskratiti Jelaviću zadovoljstvo ukidanja HDZ-a.

Premda bi neprijateljstvo Stranke prema duhu i slovu Daytona, kao i njena povezanost sa kriminalnim radnjama, mogla opravdati taj radikalni korak, on bi, u isto vrijeme, poslužio jačanju potpore secesionizmu.

Imajući u vidu postojanje ozbiljnih ideoloških razdora u okviru samog HDZ-a, strategija izvlačenja umjerenijih pojedinaca u stranci, bi, vremenom, dovela do boljeg rezultata.

Ako se međunarodna zajednica povuče iz ove dugotrajne bitke, kao što očekuje HDZ, ekstremisti će zadržati svoj stisak nad hrvatskom zajednicom i nastavit će blokirati napredak stabilne i demokratske države.

To bi, zauzvrat, imalo posljedice i izvan hrvatske zajednice.

To bi otuđilo građane koji su već izgubili povjerenje u spori napredak reforme u BiH.

Također bi signaliziralo drugom entitetu, praktično jednonacionalnoj Republici Srpskoj (RS), da može nastaviti prkositi naporima koji se ulažu u to da Dayton profunkcionira, te da mogu održati nadu u moguće odcjepljenje.

Potrebna je trostruka strategija.

U administrativnom smislu OHR treba nastaviti sa dosljednom provedbom cijelog niza tehničkih mjera koje će, dok s jedne strane budu izbjegavale «stvaranje mučenika», s druge strane, zadati udarac sposobnosti Stranke i njenih simpatizera da financiraju svoje aktivnosti i na druge načine ih spriječiti da održavaju svoju političku moć.

U političkom smislu, OHR bi trebao započeti dijalog, koji bi uključivao Hrvate, i otvoriti raspravu o legitimnim interesima njihove zajednice, interesima kojima se do sada ni HDZ ni međunarodna zajednica nisu pozabavili na zadovoljavajući način.

U diplomatskom smislu, međunarodna zajednica bi trebala raditi u Zagrebu na tomu da osigura da Hrvatska i dalje bude distancirana od secesionista.

U ovom izvješću Međunarodna krizna skupina (ICG) predstavlja Plan takve strategije.

Plan je izrađen tako da nagrađuje pojedince i institucije koje surađuju s Daytonom, a primjenjuje diskretne, ali legitimne i učinkovite sankcije za one koji se opiru razvoju demokratske i stabilne BiH.

On nudi način na koji se mogu angažirati konstruktivni elementi među Hrvatima, koji bi se odvojili od secesionista, dajući im novi poticaj za jačanje napora na izgradnji održive države.

Preporuke

1. Izgraditi povjerenje kod Hrvata

a) OHR i OESS bi trebali otvoriti javnu raspravu o Odluci o Domu naroda i Stalnom izbornom zakonu sa hrvatskim predstavnicima iz cijelog spektra stranaka i drugih građanskih i vjerskih institucija i organizacija, uključujući i HDZ.

b) OHR i OESS bi trebali otvoriti poseban javni dijalog sa raznim hrvatskim predstavnicima iz političkih, građanskih i vjerskih zajednica o drugim legitimnim hrvatskim interesima i zabrinutostima.

Trebalo bi naglasak staviti na vitalne interese kolektivnih skupina u odnosu na ljudska prava, kao i na institucije potrebne za zaštitu istih.

c) Haški tribunal (ICTY)bi trebao zaključiti istrage o ratnim zločinima počinjenim nad hrvatskim civilima u Grabovici, Uskoplju i drugim mjestima, te objaviti tjeralice za odgovornim osobama.

d) Međunarodna zajednica bi trebala svoju pomoć usmjeriti izravno na hrvatske povratnike u Središnju Bosnu i Posavinu (sjevero-zapadna Bosna) i institucije koje bi podržale održiv povratak, zaobilazeći pri tomu opstrukcionističke institucije pod kontrolom HDZ-a.

e) Međunarodna zajednica bi trebala razmisliti o pružanju posebne pomoći svim općinama i područjima s hrvatskom većinom koje bi nastavile sudjelovati u legitimnim institucijama Federacije.

f) OHR i Vlada Federacije bi najkasnije do lipnja 2001.godine trebali obaviti dugo odlagano restrukturiranje Federalne televizije, čime bi liberalni hrvatski glasovi dobili medijsku zastupljenost.

2. Kontrola granica BiH

a) Vlada federacije bi trebala aktivno ustvrditi svoje pravo na kontrolu carinskih terminala u cijeloj federaciji.

b) SFOR bi trebao pomoći legitimnim carinskim vlastima Federacije da preuzmu kontrolu nad carinskim terminalima tamo gdje lokalne vlasti odbijaju priznati ustavnu legitimnost Federacije.

c) Porezne i carinske vlasti Federacije i Republike Srpske bi trebale odbiti priznavanje carinskih deklaracija izdanih od strane carinskih dužnosnika i organa koji djeluju izvan zakonskog i ustavnog okvira BiH.

d) Federacija bi trebala zahtijevati od svih poduzeća koja žele uvoziti ili izvoziti da koriste carinske terminale pod kontrolom Federacije, dok Federacija ne uspostavi kontrolu nad svim carinskim terminalima na cijelom svom teritoriju.

e) OHR i Ured za carinsku i financijsku pomoć (CAFAO) bi trebali prenijeti odgovornost za izdavanje carinskih brojeva, utvrđujući trgovce do državne razine, kako bi se povećala transparentnost uvoza i izvoza u cijeloj Federaciji i Republici srpskoj.

f) Državne vlasti bi trebale od svih poduzeća u BiH tražiti da se registriraju pri Ministarstvu za trezor, kako bi dobili carinske brojeve.

g) OHR i CAFAO bi do kraja godine trebali udružiti carinske vlasti dva entiteta u jednu državnu vlast.

h) OHR i CAFAO bi do kraja godine trebali raditi sa državnom Vladom na olakšavanju prikupljanja svih carinskih pristojbi od strane Državne Vlade.

i) OHR, SFOR i Misija UN-a u BiH (UNMBiH) bi trebali osigurati da u roku od dva mjeseca na svim graničnim prijelazima budu postavljeni policajci državne granične službe.

j) EU bi trebala odmah osigurati odgovarajuća financijska sredstva za potpunu uspostavu državne granične službe, kako bi se smanjile krijumčarske mreže i trgovina ljudima u države članice EU.

k) SFOR bi trebao usko surađivati sa državnom Vladom i državnom graničnom službom na osiguravanju granica BiH.

l) Državna granična služba bi pod nadzorom UNMBiH i SFOR-a sa graničnih prijelaza trebala uklanjati policajce, tamo gdje njihova lojalnost bude ugrožena zbog nacionalnih razmišljanja.

m) OHR, Federalna i državna Vlada bi civilnim dužnosnicima Federalne carine i državne granične službe, koji, otvoreno ili na drugi način, podržavaju nelegalne strukture «samouprave» trebale oduzeti dozvolu za rad.

n) Državna Vlada, OHR, i članice Vijeća za provedbu mira (PIC) bi od trgovinskih partnera BiH trebali zahtijevati da, prilikom traženja dozvola za uvoz i izvoz robe, isključivo poštuju državnu Vladu.

o) Hrvatska bi, kao potpisnica Daytonskog sporazuma, trebala podržati gore navedene administrativne mjere te proširiti i standardizirati svoju nazočnost na graničnim prijelazima sa BiH.

3. Ukidanje priljeva nezakonitih prihoda 

a) Federalna financijska policija, Federalna bankovna agencija i međunarodno postavljeni specijalni revizor bi prema članku 5. odluke OHR-a o Specijalnom revizoru za županije Federacije BiH od 5. veljače 2001.godine, trebali odmah izvršiti reviziju poslovanja Hercegovačke banke, a nakon toga i drugih poduzeća pod kontrolom HDZ-a, kao što su hrvatski električni monopol (elektroprivreda), HTP (telefonsko poduzeće) i Šume HR HB.

b) SFOR bi, prije dolaska tima specijalnog revizora, trebao fizički osigurati Hercegovačku banku, a onda osigurati sigurnost revizorima.

c) SFOR bi trebao odmah objaviti rezultate svojih akcija protiv paralelnih institucija HDZ-a, uključujući, ali ne ograničavajući se samo na, akciju WESTAR u zapadnom Mostaru u listopadu 1999., te upade u Varešu, Livnu i Orašju tijekom 2000.godine.

d) Vlada Federacije bi, u suradnji sa odjelom OHR-a za antikorupciju, trebala istražiti navodne kriminalne aktivnosti vodećih hrvatskih političara i poslovnih ljudi.

e) Hrvatski i bošnjački elementi svih proračuna bi se, zbog povećanja financijske transparentnosti, trebali odmah ujediniti, što bi trebalo započeti dugoočekivanim ujedinjenjem proračuna županije 7 i grada Mostara.

f) Novoosnovana Vlada Federacije bi trebala imenovati nove izvršne dužnosnike u javne korporacije, umjesto onih za koje se sumnja da kanaliziraju sredstva za potporu HDZ-u i hrvatskoj Samoupravi.

4. Poduzimanje preventivnih sigurnosnih mjera

a) SFOR bi trebao staviti pod nadzor svo teško naoružanje i oružje koje pripada hrvatskoj komponenti Vojske Federacije (HVO), uključujući i oružje donirano u okviru programa «Opremi i obuči», dok HVO ne iskaže volju za sudjelovanje u institucijama Federacije.

5. Uporaba administrativnih mjera

a) OHR bi trebao raditi sa državnom i etnitetskim Vladama na prijenosu odgovornosti za izdavanje slijedećih dokumenata na državna tijela:

-vozačkih dozvola,

-automobilskih registarskih pločica,

-putovnica,

-JMBG,

-osobnih iskaznica.

b) Državna vlada bi gore navedene dokumente trebala izdavati samo putem ustavno uspostavljenih struktura, kako je predviđeno Aneksom 4 Daytonskog sporazuma.

c) Hrvatska Vlada bi, u skladu sa svojim stalnim obvezama koje je preuzela kao potpisnica Daytonskog sporazuma, trebala hrvatskim čelnicima u BiH koji se suprotstavljaju zakonskim ustavnim strukturama i koji se aktivno protive provedbi Daytonskog sporazuma, trebala oduzeti putovnice RH.

brigadir HV-a Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo