Don Anđelko Kaćunko: “SLIKA HRVATSKE DUŠE”

“SLIKA HRVATSKE DUŠE”

Ova knjiga naše drage Marije, koja je svojim pjesmama osvojila Hrvate diljem kugle zemaljske, spada među one rijetke publikacije kojima nije potrebna nikakva popratna riječ, pa čak niti pohvala! Zato što je ona, knjiga, sama po sebi dovoljno rječita, ona sama svakom svojom stranicom govori doslovce sve o sebi ter sve što se o njoj rekne gotovo da je podpuno suvišno. Ipak – u prvom redu zbog želje same autorice – evo tek nekoliko dojmova, gotovo u obliku natuknica, koje sam bilježio tijekom čitanja u završnoj fazi pripreme knjige za tisak…

Dakle, u ovoj jedinstvenoj biser-knjizi – već od naslova, za koji se može doslovce reći “nome est omen” (ime je znak) – sve je ispričano do suza iskreno i veoma dirljivo, ali ne sladunjavo i ‘limunadasto’ kao u tzv. ljubićima, nego životno uvjerljivo i duhovno poticajno. S obzirom na sadržaj, glavna potka i ‘zajednički nazivnik’ gotovo svih priča je obitelj, opraštanje, vjera, tradicija, domoljublje…

Znatnim dijelom knjiga donosi sliku života prije medijske ‘civilizacijske razdjelnice’, tj. opisuje događaje iz ‘pred- televizijske ere’, pa će i to čitateljima novije generacije omogućiti zanimljiv uvid u jedan “drugi svijet”, poglavito u dramama našega seoskog mentaliteta. U tom kontekstu posebno je značajno kako ova knjiga – a čak se može reći da joj je to ‘temeljna karakteristika’ – naglašeno ističe kontrast života u, s jedne strane, tradicionalnoj kršćanskoj sredini u domovini i, s druge strane, rasap vrjednota u novoj sredini koji dolazi s “dolarom” odnosno sa standardom, što istodobno prati neizlječiva nostalgija za “starim krajem” i svim duhovnim vrijednostima u njemu.

Zatim, mnogo prije današnje trendovsko-feminističke medijske borbe protiv “nasilja nad ženama”, Marija je podpuno otvoreno, ‘brutalno iskreno’ i bez uvijanja u mnogim pričama opisala mušku agresivnost ter divljačko izživljavanje nad vlastitom suprugom i djecom (što se danas globalno naziva “obiteljskim nasiljem”), ali uvijek s osudom i kršćanskom moralnom praksom da treba osuditi grijeh a nastojati spasiti grješnika. Također, upravo u stanju izvrgnutosti nasilju, s najvećom privlačnošću istaknuti su herojski primjeri žena mučenica, koje su (s)trpljenjem spasile svoje obitelji ter tako čak do obraćenja i pokajanja dovele svoje muževe. A u takvim je okolnostima gotovo u pravilu iskustvo (snage) opraštanja posebno bilo dragocjeno!

No kako u životu nije sve “crno-bijelo”, tako ni u Marijinim pričama odnosno u ispovijestima naroda u ovoj knjizi svaki završetak nije “hepiend”, nego se pokazuje i razorna moć zlih sklonosti, kao što je alkoholizam, bračna nevjera i poglavito za Slavoniju žalostni fenomen “bijele kuge” s nesagledivo tragičnim posljedicama i za buduće naraštaje, kako Bog upozorava već svoj Izabrani narod, ističući da “kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unucima do trećega i četvrtog koljena” (Iz 34,7).

Danas se, za razliku od prijašnjih vrjemena, čak i u crkvama izbjegava “tvrd govor” i spominjanje Božje kazne pa se čak i očiti primjeri Božje opomene pripisuju slučaju ili prirodnim zakonitostima. Svakako, u ovoj knjizi su i brojni primjeri kao upozorenje svećenicima kako moraju otvoreno ljudima posvješćivati njihove prjestupke i grijehe ter im pomoći da nađu put k Bogu poniznošću, pokorom, opraštanjem, obraćenjem… a to je put do mira i sreće na ovom i na onom svijetu. Uza sve to, kao u rijetko kojem djelu, kako sam već spomenuo, iz životnih doživljaja u ovoj knjizi snažno ‘zrači’ fenomen domoljubne nostalgije – jedinstvene na svijetu – koja se povećava i pojačava proporcionalno s udaljenošću od “staroga kraja”, tj. od Domovine. A usporedno s tim, slikovito rečeno, korača fenomen duboke vjerske pobožnosti, koju je čak i veliki Dante ovjekovječio u 31. pjevanju svojega Raja.

Na koncu, siguran sam da će čitatelj ovih priča, baš kao što je cijelo vrijeme bio moj osjećaj, stalno imati dojam kako čita scenarij maloga dokumentarnog filma, s punom sigurnošću da je podpuno istinita svaka pojedinost opisanog događaja. Premda ova knjiga donosi događaje različite dužine – velike životne ‘priče’ u literarnoj formi pripovijetke, životne drame poput psihološkog mini-trilera, mala životna čudesna svjedočanstva itd… – sve su gotovo bez razlike privlačne, duboke, duhovne, potresne, poticajne, ‘bogoprivlačne’…

I upravo zato čitatelju preporučujem da se odupre napasti čitanja “u dahu”, nego – kao kada u ruci držimo Bibliju – nakon svake priče knjigu neka odloži i o pročitanom razmisli. Jer ova knjiga učvršćuje oslanjanje na Boga i potiče na vjernost Evanđelju. Odnosno, ona čovjeka može ohrabriti na promjenu života ter – kao što sve te mise i molitve ‘izvlače’ duše iz Čistilišta – unesrećene i duhovno osakaćene može dignuti iz dubine ‘paklenih muka’ promašenog života. Zato je ova knjiga sa svojim porukama snažan doprinos izgradnji kulture života i civilizacije ljubavi, nasuprot ‘epidemije’ kulture smrti i “odgoja za kulturu raspadanja” (Tenžera), koje danas šire liberalni mediji i gotovo cijela tzv. zabavna industrija što ‘holivudskim’ paklenim izmišljotinama ljudima izpire mozak i kvari dušu. Stoga uopće nije teško zamisliti koliko bi svijet bio bolji kada bi se snimali filmovi po scenariju ovih životnih priča – milost bi na ljude doslovce tekla s Neba.

Dakle, umjesto zaključka, parafrazirajući naslov jedne pjesme hrvatskoga generala Ivana Tolja (s mišlju na poznate stihove Jeronima Kornera o Majci Božjoj Bistričkoj), siguran sam kako se sadržaj ove knjige, kao i cjelokupan opus Marije Dubravac, može nazvati “imago animae Croatorum” (slika Hrvatske duše)! Zato ovu knjigu možemo slobodno uvrstiti u duhovno štivo, za oblikovanje hrvatske i kršćanske duše naših budućih naraštaja! Jednako tako knjiga može biti obogaćenje ljudima otvorena duha drugih naroda pa bi bilo sjajno, jer ovo djelo to zavrjeđuje, da se prevede barem na engleski jezik. Draga Marija, hvala ti na tome značajnom doprinosu u izgradnji budućnosti hrvatske Domovine i Hrvatskoga naroda. Neka te “Riječ tijelom postala” nagradi “za vsaku dobru reč”, a čitateljima neka daruje Blagoslov!

Don Anđelko Kaćunko

Hrvatsko nebo