Zdravko Gavran: Zapad duboko zagazio u razdoblje „prevlasti tmina“

Htjeli mi to sebi i drugima priznati ili ne, Zapad više nije ono što je bio tijekom druge polovine 20. stoljeća. U sferi ideologije, političke vlasti i moći, javne svijesti i „zajedničkih vrjednota“  došlo je do silovita obrata. Više ne živimo u kršćanskom, nego u sve više duhovno dehumaniziranom i potlačenom, u „postkršćanskom“ svijetu, kako stoji u podnaslovu knjige Roda Drehera „Benediktova opcija“. Taj izmijenjeni svijet drsko lupa na naša hrvatska i većinski katolička vrata, bezočno nadire, a već je duboko prodro ne samo u stranke, medije i institucije, nego i u naše ukupne odnose i u naše duše. Izvješće koje je prihvatio parlament EU-a i barbarske izjave napuhanog ’pikzibnera’ Matića, izvršitelja prljavog posla po narudžbi, prije i poslije toga samo su najnoviji pokazatelji da je Zapad već duboko zagazio u razdoblje „prevlasti tmina“.

„Mračni čas Europe“

Pod naslovom „Mračan čas za Europu“ reagirala je njemačka inicijativa Kršćanski demokrati za život (CDL) na Matićevo Izvješće o stanju s obzirom na spolno i reproduktivno zdravlje i na s time povezana prava u EU-u u svezi sa zdravljem žena“, koje je u četvrtak prihvaćeno u Europskom parlamentu. Prihvaćeno je apsolutnom većinom glasova, 378, protiv je bilo 255 zastupnika, a 42 su bila suzdržana (među njima Kolakušić i Sinčić). U njemu se prvi put u nekom aktu EU-a utvrđuje „pravo na pobačaj“, a istodobno se osporava i potkopava pravo medicinskog osoblja na priziv savjesti, tj. na odbijanje sudjelovanja u obavljanju pobačaja.

U inicijativi Kršćanski demokrati za život ima više od 5000 članova, među kojima su i brojni zastupnici u njemačkom saveznom parlamentu i u parlamentu saveznih pokrajina. Inicijativa je bliska strankama Unije (CDU/CSU), a za razliku od Unije dosljedno je posvećena promicanju kršćanske slike čovjeka u aspektu temeljnoga prava na život te braka, obitelji i slobode savjesti. Ima sjedište u Nordwaldeu kod Münstera. Njezina predstavnica za medije Susanne Wenzel objavila je istoga dana izjavu koju ovdje, u prijevodu, u cijelosti citiramo:

„Kao što se na žalost i moglo očekivati, zastupnici Europskog parlamenta danas su u Bruxellesu proglasili pobačaj tobože ’ljudskim pravom’, a slobodu savjesti medicinskog osoblja u toj stvari umjesto temeljnim pravom proglasili su kažnjivim djelom ’propuštenog/zanemarenog medicinskog postupanja’.

To je koban  signal protiv zaštite života i napad na slobodnjačko-demokratski temeljni poredak EU-a. Duh kršćanskih otaca-utemeljitelja Europske unije izokreće se ovom odlukom u njegovu apsolutnu suprotnost, što će zasigurno kod brojnih građana Unije voditi prema daljnjem unutarnjem okretanju leđa Europi. Današnjim se glasovanjem uistinu očituje mračni čas Europe, u kojem se usmrćivanje proglašava pravom, a ničim ograničeno pravo na život faktički se poništava, pravo koje je izričito utvrđeno u svim međunarodnim ugovorima i u brojnim ustavima. Isto tako, izokretanje prava na slobodu savjesti, koje je utvrđeno u njemačkom ustavu i povrh toga još jednom eksplicite propisano u Zakonu o konfliktima kod trudnoće (§ 12) u kažnjivo djelo’propuštanja/zanemarivanja medicinskog postupanja’ protuslovi europskom duhu, na koji se inače toliko priseže.

U punom prijeziru prema suverenosti zemalja EU-a u tom pitanju Izvješće socijalista Matića proglasilo je ubijanje nekoga drugog nedužnog, nerođenog čovjeka za tobože ’pravo’ te je zatražilo odgovarajuće promjene zakona, to jest totalnu zakonsku slobodu i državnu potporu za pobačaj na cijelom području EU-a. Tom odlukom Parlament se postavio i protiv njegove vlastite Konvencije o ljudskim pravima, koja ne samo što u članku 2. proglašava pravo na život, nego i u članku 9. proglašava slobodu savjesti temeljnim pravom. 

Većina zastupnika Parlamentu EU-a pošla je za krivo postavljenim ciljem Izvješća, čime je pravo na život preokrenula u „pravo u ubijanje“. Stoga se neminovno nameće pitanje jesu li od građana EU-a izabrani zastupnici uopće svjesni svoje odgovornosti na tom mjestu; i dalje su naime 70 posto građana EU-a pripadnici neke od kršćanskih Crkava. No već se godinama iz Bruxellesa i Strasbourga stalno iznova torpedira pravo na život i kazneno pravo europskih zemalja o pobačaju. 

No budući da se zakonodavstvo o pobačaju i sada kao i prije nalazi u rukama zastupnika parlamenata zemalja [članica], još uvijek nije prekasno za prizivanje na pravosnažnost članaka 1. i 2. [njemačkog] ustava u kojima je utvrđeno temeljno pravo na život. CDL zahtijeva od njemačkog Bundestaga da odbije ovo zadiranje u suverenost njegovih zakonodavnih ovlasti i tako udovolji njegovoj obvezi na zaštitu života te da odlučno brani slobodu savjesti medicinskog osoblja, koja je utvrđena u našem ustavu i k tomu u zakonu o konfliktima u trudnoći.“

SAD, predsjednik Biden, biskupi, papa Franjo

U SAD-u su nedavnim odlukama Vrhovnog suda zagovornici „prava na pobačaj“ već dobili veliku bitku protiv branitelja ljudskog života. Sada pak bitka je premještena na prijepor treba li predsjedniku Joeu Bidenu, katoliku, uskratiti ili dopustiti pravo na pričest. On je naime političar i državnik koji u svojoj stranačkoj agendi ima liberalizaciju pobačaja i općenito zastupa liberalna stajališta i u pogledu homoseksualnih „brakova“ i ostaloga. Američki biskupi u okviru biskupske konferencije podijeljeni su u toj stvari, većina je konzervativno-katolička, no ni manjinu se ne smije podcijeniti. Šezdeset demokratskih kongresnika izvršilo  je u posebnoj izjavi pritisak na američke biskupe, ucijenivši ih uz ostalo i prijetnjom drastičnog oporezivanja crkvenih prihoda.

Povrh svega, presudan utjecaj kani imati Sveta Stolica, to jest papa Franjo osobno, koji očito želi zauzeti stranu u korist Bidena, koji ga je nedavno posjetio u Vatikanu. Od prvoga dana svoga pontifikata papa Franjo zastupa naime stajalište da se Crkva ne bi smjela usmjeriti isključivo na borbu protiv pobačaja, kontracepcije i sličnih stvari kada postoje i drugi problemi koji zaslužuju njezinu pozornost, kritički pristup i angažman. 

Odluka Američke biskupske konferencije svakako će biti iznimno važna i imat će, kakva god bude, dalekosežne posljedice. Njome će se ili zaoštriti odnos prema svim formalnim katolicima koji se zauzimaju za liberalizaciju pobačaja ili će Crkva pred katolicima koji zagovaraju pobačaja praktički kapitulirati, a čime bi učinila suvišnima i praktički neprimjenjivima i niz kaznenih odredaba vlastita Zakonika crkvenog prava i postavke svojih drugih i brojnih dokumenata najvišeg ranga.

Začudno je koliku važnost u europskim i američkim, to jest u transatlantskim odnosima dobiva pitanje pobačaja –  s njima u svezi i pitanje „prava na pričest“ – i stajalište Katoličke crkve prema političarima koji zagovaraju zakonodavno liberaliziranje pobačaja. Očito je kucnuo čas za dalekosežne odluke. One će imati i dalekosežne posljedice za Katoličku crkvu, ionako uzdrmanu raznim unutarnjim i drugim problemima s kojima se suočuje. Isto tako za čitav Zapad i za buduće globalne odnose.

I nemojmo biti naivni: živo i autentično kršćanstvo jedan je od glavnih „problema“ za one koji žele uspostaviti „novi svjetski poredak“. Uskoro, možda će prestati biti tako velik problem. Na tomu se izvana i iznutra Crkve radi sustavno i temeljito već desetljećima. Zapravo, Crkva je na udaru od svojih početaka. Zli ju nikada nije puštao na miru. Tako ni danas, kada je sudbina (uvelike globaliziranog) svijeta na kocki odnosno na prekretnici. Jednostavno, umjesto tradicionalne judeokršćanske slike svijeta i dosadašnjih normi u moralu želi se uspostaviti i već je uvelike uspostavljena neka sasvim druga slika svijeta i sasvim drugi sustav morala, a poglavito u sferi odnosa prema životu, braku, obitelji, odgoju, slobodi mišljenja i izražavanja, slobodi savjesti i slobodi vjere.

Kardinal Müller i dehumanizirani, protukršćanski svijet

Sve to teme su za neiscrpne raščlambe. Ovdje će radi kratkoće i razumljivosti onoga što označuje sadašnji trenutak povijesti biti za sada dovoljno citirati mali isječak intervjua što je nedavno austrijskom portalu odnosno privatnoj agenciji kath.net dao kardinal Gerhard Ludwig Müller. On nije „bilo tko“, nego bivši predstojnik (2012.-2017.) Kongregacije za nauk vjere, kojemu nakon isteka prvog mandata papa Franjo nije želio dati još mandat, nego mu se bez ikakvih objašnjenja i bez razgovora s njim zahvalio, a na njegovo mjesto imenovao svog isusovca Luisa Ladariu, kurijalnog kardinala porijeklom iz Španjolske.

U razgovoru se kardinal filozofski bavio tumačenjem naravnog prava, ljudske slobode, slobode mišljenja i slobode vjere, u kontekstu iskustva s totalitarnim ideologijama i državnim sustavima, ističući da ni država ni bilo tko drugi nema pravo (osim donekle i ograničeno u izvanrednim situacijama) zadirati u te temeljne slobode i prava. A onda je primijetio nešto što u obliku krokija dočarava stanje današnjeg svijeta: 

„Sloboda mišljenja ima naime dvije strane: moju svijest o istini i toleranciju spram trećima. Danas pak, putem agresivne agende raskršćanjivanja (dekristijanizacije) u institucijama EU-a, u Bidenovoj administraciji, u islamskim i ateističkim državama, sloboda vjere i  kulta kršćana nedvojbeno je na istančane ili brahijalne načine ugrožena… Ako državni zakoni ukidaju naravne zakone, tu ne može biti riječi o demokraciji u klasičnom smislu riječi.“

Htjeli mi to sebi i drugima priznati ili ne, Zapad više nije ono što je bio tijekom druge polovine 20. stoljeća. U sferi ideologije, političke vlasti i moći, javne svijesti i „zajedničkih vrjednota“  došlo je do silovita obrata. Više ne živimo u kršćanskom, nego u sve više duhovno dehumaniziranom i potlačenom, u „postkršćanskom“ svijetu, kako stoji u podnaslovu knjige Roda Drehera „Benediktova opcija“. Taj izmijenjeni svijet drsko lupa na naša hrvatska i većinski katolička vrata, bezočno nadire, a već je duboko prodro ne samo u stranke, medije i institucije, nego i u naše ukupne odnose i u naše duše. Izvješće koje je prihvatio parlament EU-a i barbarske izjave napuhanog ’pikzibnera’ Matića, izvršitelja prljavog posla po narudžbi, prije i poslije toga samo su najnoviji pokazatelji da je Zapad već duboko zagazio u razdoblje „prevlasti tmina“.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo