Obilježena 29. obljetnica oslobađanja doline Neretve s manifestacijom “Lipanjske zore”
Vrijeme:4 min, 19 sec
Vojno redarstvenu operaciju oslobođenja doline rijeke Neretve, obilježavamo Lipanjskim zorama od 7. do 26. lipnja, te je tim povodom koordinacija braniteljskih udruga HVO obišla je sva spomen obilježja na kojima su poginuli branitelji u obrani Mostara, i to od Ševaš njive, Počitelja, Orlovca, Huma, Kruševa, vojarne Stanislav Baja Kraljević, Rodoča, Jasenica, Cima, Ilića, Stoca, mjesta masovnih grobnica civilnih i vojnih žrtava Uborak i Sutina, Bunu, Rudnik, Orlac, Rašku Gora, Gnojnice, Bijelo Polje, a središnja manifestacija održana je Mostar, nakon koje slijedi obilazak Merdžan glave.
Na središnjoj manifestaciji u Mostaru prisjetili su se svih postrojbi koje su sudjelovale u operaciji, svih poginulih branitelja, s posebnim osvrtom na generala Janka Bobetka i generala Slobodana Praljka čiji je nemjerljiv doprinos u planiranju i koordiniranju operacije.
Sveta misa služena je u Katedrali Marije Majke Crkve, nakon toga položeno je cvijeće i upaljene svijeće na Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače a položile su ih: izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora predvođeno Draganom Čovićem, izaslanstvo ratnih zapovjednika predvođeno Milom Pušićem, izaslanstvo veleposlanstva Republike hrvatske predvođeno Ivanom Sabolićem i izaslanstvo Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine predvođeno Markom Stojčićem. Program je nastavljen svečanom akademijom na kojoj su se govorili predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR H-B Mostar Mile Pušić, povjesničar Hrvoje Mandić i predsjednik HNS Dragan Čović. Svečanost je uveličao vojni orkestar i glazbenici.
Govor Mile Pušića
Poštovane i drage obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, dragi suborci i prijatelji, uvaženi gosti
Značajna obljetnica nas okuplja i želim da svaka riječ dostojanstvenog siječanja na naše poginule suborce i veličanstvenu operaciju bude razlog da jedni drugima stisnemo ruku zajedništva.
Svjedoci smo kako nas je svakim danom sve manje, branitelji obolijevaju, prerano umiru, val iseljavanja nije prestao a mi još uvijek nismo osigurali povijesno naslijeđe svojim potomcima.
Zato je pokrenuta inicijativa na pisanju dokumentacijske knjige o VRO „Lipanjskim zorama 1992.“, u tijeku su i dogovori oko snimanje dokumentarnog filma o VRO „Lipanjskim zorama 1992.“ a zadovoljstvo mi je najaviti gradnju muzeja HVO-a u vojarni Stanislav Baja Kraljević o čemu je projektna dokumentacija već pripremljena i prelazimo u slijedeću fazu pripremnih radova. Sve su ovo velike i značajne stvari te očekujemo i vašu suradnju u realiziranju ovih projekata. Jer što ne zapišemo nije se dogodilo. Isto je i sa kulturom siječanja, samo ono što njegujemo sačuvat će se od zaborava.
Nikada više nećemo dopustiti da nas bilo koji tuđin ili totalitarni režim ugnjetava i okupira, nameće nam svoje laži i uništava našu povijest. Dužni smo sačuvati istinu o domovinskom ratu, jer samo tako ćemo sačuvali ponos i dostojanstvo branitelja.
Operacijom prije 29 godina, zajedničkim snagama, postrojbe HVO-a, HOS-a i MUP-a s područja Hercegovine, uz nesebičnu pomoć i podršku HV-a izvele su veličanstvenu operaciju, od 7. do 26. lipnja 1992., koju danas obilježavamo pod nazivom „Lipanjske zore“, kojom je oslobođena dolina rijeke Neretve.
Branitelji, sa svojim skromnim naoružanjem, ali velikim srcem, suprotstavili su se i urbicidu, te sustavnom uništavanju granatiranjem Mostara i drugih mjesta u Hercegovini, koje je provodila JNA sa srpsko-crnogorskim postrojbama.
Naglasit ću kako je operacija značajna i po tome, jer je, nakon moralnog poraza iz svibnja 1991., to bio prvi vojni poraz JNA u Bosni i Hercegovini. Podsjetiti ću vas, kako je na području, koje je oslobođeno, bila velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata, ali odlučnom operacijom oslobođeno je područje općina Mostar, Čapljina i Stolac s njihovom okolicom.
U to vrijeme Hrvatsko vijeće obrane, kojem je povjerena obrana grada Mostara, kao i ostali prostori u dolini Neretve imalo je respektabilne oružane formacije i to: devet bojni, Samostalni bataljon obrane Mostar, četiri samostalne satnije, vojnu policiju, topništvo, inženjeriju, logistiku, vezu, sanitet, te pripadnike MUP-a. Nemjerljiv je doprinos, koji su u ovoj operaciji dali pripadnici Kažnjeničke bojne, Poskok bojne, diverzantskog odredi iz Čitluka i Gruda, dobrovoljačka pukovnija Kralj Tomislav, brigade Knez Domagoj, te bojni HVO-a: Stolac, Neum, Ljubuški i Čitluk, kao i satnija HVO-a Ravno, a posebno ističem veliku podršku i pomoć pripadnika 4. gardijska brigada HV-a i 156. brigada HV.
Svaka od ovih postrojbi dala je svoj doprinos, ovisili smo jedni od drugih i samo zajedno smo mogli učiniti ovu veličanstvenu operaciju zato danas ne želim isticati bilo kojeg zapovjednika, a da se prije toga ne spomenemo svakog imena poginulog i ranjenog.
Ali u svakom spomenu na ovu veličanstvenu operaciju dužni smo čuvati sjećanje na generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta, koji je zapovijedao operacijom Čagalj kojom je oslobođeno područje općine Čapljina i s kojom je otpočelo oslobađanje doline rijeke Neretve i generala Slobodna Praljka koji je zapovijedao cjelokupnom operacijom oslobođenja Mostara i kojom je okončano oslobađanje doline Neretve što danas obilježavamo kao „Lipanjske zore“.
O značaju, ulozi, načinu i blistavosti ove operacije se može dugo i naširoko govoriti ali želim još na koncu obraćanja izraziti svim pripadnicima čestitku za 29. obljetnicu i reći jedno veliko HVALA, a posebno obiteljima svih branitelja, u vjeri da ćemo uskoro baštiniti povijesne i znanstvene radove o ovim svetim temama iz novije hrvatske povijesti te njegovati naslijeđe na ponos generacijama koje dolaze. Hvala Vam!
Hrvatsko nebo
