D. Dijanović: Reforma pravosuđa treba predstavljati početak izgradnje nove i pravednije Hrvatske
Stanje u pravosuđu kao prauzrok mnogih problema
Javna je tajna da klijentelizam, kriminal i korupcija u Hrvatskoj uživaju potporu visokih političkih, ali i pravosudnih krugova. Razina korupcija prisutna u Hrvatskoj direktna je posljedica nefunkcioniranja pravosuđa u kojemu se u mnogim slučajevima flagrantno krše kaznenoprocesna načela.
Stanje pravne nesigurnosti reflektira se na gospodarstvo (investicije zaobilaze mjesta u kojima se ne očekuje adekvatna sudska zaštita), ali i na opću društvenu klimu. Nesankcioniranjem očitog kriminala stvara se ozračje pravne nekažnjivosti za povlaštene političke i pseudopoduzetničke klase čime se šalje jasna poruka i mlađim naraštajima o tome koje su poželjne društvene „vrijednosti“.
Ilustracija moralno-etičkog habitusa dijela pravosudne mreže
Slučajevi Rumunjske i Slovačke proteklih godina svjedoče da nema reforme pravosuđa dok god istaknuti pravosudni dužnosnici kao i članovi političke i pseudopoduzetničke oligarhije ne završe u zatvorima. Slučaj uhićenja osječkih sudaca predstavlja odličnu ilustraciju moralno-etičkog habitusa dijelova pravosudne mreže, ali, na žalost, i u smislu razotkrivanja izoliran slučaj koji će se vjerojatno vrlo brzo gurnuti u zapećak i sve nastaviti po starome.
Svaka analiza uvjeta nužnih promjena u Hrvatskoj treba krenuti od činjenice da je pravosuđe rak rana ove države. Beza radikalnih promjena u ovoj sferi sve druge reforme ostaju mrtvo slovo papiru i katalog lijepih želja.
Korumpirano pravosuđe uz stanje u medijima predstavlja glavni stimulans iseljavanja iz Republike Hrvatske. Nesankcioniranjem očitog kriminala generira se društvena nepravda, a ljudi postaju rezignirani i bez nade da se u Hrvatskoj išta može promijeniti na bolje. Mediji pak svojim djelovanjem lišenim minimuma profesionalnih standarda siju crnilo i poručuju kako je u inozemstvu i trava zelenija nego u Hrvatskoj.
Iseljavanjem povećava se korupcija
Nedavno objavljeno istraživanje dr. Tade Jurića pokazuje da je korupcija u Hrvatskoj izraženija što je iseljavanje veće. Tako je 2019. i 2020. Hrvatska bila na 63. mjestu od 180 država, a prije vrhunac iseljavanja na 50. mjestu. „I zdrava logika kaže da će ako iseljavaju oni koji nisu bili umreženi, a ostaju oni koji jesu, koruptivne aktivnosti biti još lakše provedive, ali i učestalije. Ako odlaze kritičari, kritiziranima postaje još bolje i lakše“, tumači Jurić rezultate svoga istraživanja i dodaje da se korupcija duboko ukorijenila u hrvatsko društvo te je postala oblik paralelnog sustava koji potkopava gospodarstvo.
Jurić ističe da je korupcija „učinila čak više štete hrvatskom nacionalnom identitetu, osjećaju zajedništva i solidarnosti i hrvatskoj kulturi generalno nego što iznosi šteta koju je nanijela gospodarstvu, koja je neupitno enormna. Glavni negativan utjecaj korupcije odrazio se na ljudski kapital i političku stabilnost u državi. U hrvatskom društvu korupcija je postala nekom vrstom privilegija elita pri čemu ne treba miješati tzv. krupnu korupciju, političku korupciju i klijentelizam te tzv. građansku korupciju“.
Iznimno visok stupanj korupcije kakav imamo u Hrvatskoj, kao što smo uvodno istaknuli, ne bi bio moguć bez potpore u visokim pravosudnim krugovima. I zato je stanje u pravosuđu prauzrok mnogih hrvatskih problema. Hrvatskoj je potrebna promjena izbornog zakona i sve druge reforme za koje su se do sada zalagali brojni pojedinci i skupine, no bez reforme pravosuđa sve drugo bit će nemoguće provesti.
Reforma pravosuđa treba predstavljati početak izgradnje nove i pravednije Hrvatske.
Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo