Šiljo: Zaposlenike HRT-a predstavlja mentalni staljinist Stipe Alfier
Vrijeme:13 min, 57 sec
Novinar Hine od svih izrečenih ocjena na Programskom vijeću HRT-a spominje samo ocjene novinara Alfiera. On je tu, očito, jedini vrijedan spomena. On – mentalni staljinist u statusu izabranog predstavnika većine zaposlenika HRT-a. On koji se ponosi intervjuom s Porfirijem kao zvjezdanim trenutkom nekadašnje,
kako netko upravo napisa, Puharić-Knežević-Plenkovićeve (senior) Televizije Zagreb. I što bi normalna Vlada i normalan Sabor u normalnoj, demokratskoj, hrvatskoj i europskoj i u većinski katoličkoj državi kada samo to vide morali učiniti? Morali bi rastrojiti takvu televiziju kao bastion staljinističko-titoističke prošlosti, kao relikt s nekoć nerazmjerno velikim postotkom Srba, jugoslavena, komunista i suradnika političke policije, kao ideološku sljednicu bivše tuđinske političke i kulturne hegemenije u metropoli svih Hrvata. Da je mjesto radnje Beograd, a ne Zagreb, i da su unutarnji odnosi obrnuti, Vučićeva vlast razbila bi takvu anacionalnu nacionalnu televiziju u „paramparčad“! No Srbija je svoja vlastita država, a ovo što mi imamo – nije li to iznutra okupirana država?! Počevši od HRT-a!
Zagreb – Prisavlje, 27. travnja 2021., na 70. obljetnicu beogradskih demonstracija „Bolje rat nego pakt“, „Bolje grob nego rob!“
Programsko vijeće HRT-a danas se sastalo. Tko je sazvao sastanak, je li bio redovan ili izvanredan, tko mu je predsjedao, koliko je članova bilo nazočno, je li i o čemu glasovalo i je li prihvatilo informacije i ocjene koje su predstavnici, dužnosnici i urednici HRT-a iznosili, to se iz nepotpuna Hinina izvješća ne doznaje. Ono počinje brojkama o iznosima novaca za vanjsku i unutarnju produkciju programskih sadržaja, a nastavlja se podatcima o novcima za razne programe i neovisne proizvođače programskih sadržaja, kao što su „Dnevnik velikog Perice“. Doznaje se i da se raspravljalo i o radu HRT-a u doba covida-19 te da je član Programskog vijeća Vlaho Bogišić zatražio od vodstva javne radiotelevizije „posebno obzirno izvješćivanje o žrtvama pandemije u programu radija i televizije“. Na što je Alfier dodao kako bi se, u sklopu toga, „mogla prenositi i misa za žrtve pandemije, a ne misa u kojoj svećenik poziva za koga treba glasati ili ne glasati.“
Kunić nije Alfiera poučio abecedi slobode i demokracije
Tom očito staljinističkom mozgu – unatoč njegovoj strukovnoj specijalizaciji u SAD-u – odgovorio je ravnatelj programa Renato Kunić. Objasnio mu je ono što on svakako dobro zna: “HRT ne određuje svećenike na misama, njih predlaže Nadbiskupski duhovni stol. Na to mi ne možemo utjecati, čak ni na ono što u propovijedi govore.”
Kunić mu, koliko se doznaje iz Hinina izvješća, nije rekao da bi sve to Alfier i sam morao znati. Nije mu rekao ni da HRT, načelni i konkretno, nema pravo utjecati na to što će razni sudionici televizijskih programa govoriti. Nije mu rekao da je takvo razmišljanje do dna srži staljinističko, boljševičko, titoističko, partijsko, iliberalno i jednoumno. Nije ga poučio abecedi demokracije i slobode mišljenja i izražavanja mišljenja. Nije mu održao lekciju da ni on ni čitav HRT ni sve svjetovne institucije zajedno nemaju pravo određivati što će i najobičniji svećenik na misi koju prenosi HTV govoriti. Nije ga podsjetio da živimo u društvu i u onom dijelu svijeta u kojem je sloboda vjere i toga što će ljudi govoriti zajamčeno Ustavom i brojnim konvencijama i međunarodnim ugovorima, a napose stanovitim konvencijama Vijeća Europe i ugovorima s Europskom unijom.
Alfier nervozno iščekuje neku drugu stranku na vlasti
I nitko tome neukom, a bezobraznom tipu Alfieru nije objasnio da je upravo krivo prikazao, dakle krivotvorio jučerašnju poruku koju je izrekao dominikanac Dominik Kristijan Gerbic u misnoj homiliji. On naime uopće nije „pozivao za koga treba glasati ili ne glasati“, nego je samo izrekao spoznaju sebe kao katoličkog teologa i vjerničkog pastira o međusobnoj bliskoj ideološkoj orijentaciji nekih stranaka (HDZ, SDP i Možemo) te iznio procjenu da podupiranje tih ideološki međusobno bliskih stranaka nije dobro za Hrvatsku. I ne samo njih, nego i svih drugih takvih. S katoličkog stajališta. Po katoličkim mjerilima. Po hrvatskoj samosvijesti. I po vlastitoj savjesti.
Savjest onih koji se još uvijek usude ne samo misliti svojom glavom (to se nekako tolerira), nego i pred kamerama govoriti što misle svojom glavom trebalo bi, očito, dodatnim angažmanom zagušiti. Zatvoriti takvima svaki pristup televizijskom mediju. Kako bi u njemu Alfier i njegovi podanici mogli nesmetano vedriti, oblačiti i tumačili gledateljima, izravno, neizravno ili perfidno, za koga treba, a za koga ne treba glasovati. Dovoditi ne samo Porfirija da ocjenjuju Stepinca, nego i legiju drugih koji će nam dokraja isprati mozak. Iz kritičkih riječi kojima je insinuirao Kuniću kontakte s aktualnom izvršnom vlašću može se pak zaključiti da Alfier nervozno iščekuje neku drugu stranku na vlasti. I neku drugu, goru ekipu na čelu HRT-a od ove. Što i nije čudno kada se zaviri u njegovu biografiju. A ni kada se zaviri u neke stare vijesti na internetu.
Alfier je ponizio suverenu volju većine hrvatskih državljana i pretplatnika
Voditeljem Dnevnika postao je potkraj 2013. – u zenitu Milanović-Pusićkine Vlade. Neke od kritika koje smo tada mogli čuti na sve strane tportal sažeo je u naslov: „Novi voditelji središnjeg Dnevnika: Stipi Alfieru potrebne su vježbe govora“. Ni nakon nekoliko mjeseci nije se osobito uhodao u novu ulogu, pa je tako 21. veljače 2014. počeo Dnevnik bez pozdrava gledateljima. Primijetila je to tada i spočitnula mu na sjednici Programskog vijeća HRT-a članica tog tijela, iskusna novinarka HRT-a Neda Ritz. “To se u povijesti ‘Dnevnika’ još nije dogodilo”, rekla je ona, koja je i sama imala debelo prorežimsko iskustvo do 1990. No iz današnje perspektive reklo bi se da to i nije bio njegov propust, nego hotimično pokazivanje koliko drži do gledatelja HTV-a. Takav stav i odnos potvrdit će sljedeći primjer.
U danima kada je prije sedam godina stupao u Engleskoj na snagu „Zakon o istospolnim brakovima“, u travnju 2014., Alfier je kao urednik u središnjem Dnevniku HTV-a iskazao nepoštivanje referendumski izražene volje građana i ustavnoga poretka Republike Hrvatske kada je iznio svoj primitivni, neprofesionalni i za hrvatski narod krajnje uvrjedljivi komentar: „Hrvatska je na samo dva sata leta od Engleske, ali kao društvo tisuću smo svjetlosnih godina daleko od njih, u što smo se na nedavnom referendumu imali prilike uvjeriti.” Ponizio je suverenu volju većine hrvatskih državljana iskazanu na referendumu i većine pretplatnika HRT-a.
Alfieru se očito ništa ne može dogoditi
I ništa mu se tada nije dogodilo. Takozvano Etičko povjerenstvo zaštitilo ga je nakon što su protiv njega neke katoličke udruge pokrenule postupak, i to većinom glasova, nakon čega je predsjednik tog povjerenstva, Nikola Kristić, podnio ostavku. I otišao „u legendu“. Alfier nije „otišao u legendu“. Naprotiv, ostao je. Unatoč smjenjivanju nedugo nakon isteka mandata Milanovićeve vlade, on sada na Programskom vijeću drži u ime zaposlenika lekcije i šefu programa, sumnjičeći ga za kontakte s predsjednikom Vlade. On očito smije sve. Jači je i trajniji i beskrupulozniji od svojih protivnika i privremenih upravitelja. Ništa mu se nije moglo dogoditi 2014. Bilo je to u doba Milanovića na čelu vlade i Radmana na čelu HRT-a. Ništa mu se ne može dogoditi.
Točnije rečeno, ipak mu se tada nešto „dogodilo“. Programsko vijeće pobilo je odluku Etičkog povjerenstva i zaključio da Alfier ipak nije poštivao uredničke procedure te mu je izrečena jednokratna kazna „ustegom na plaću u određenom postotku“ (obično između 10 i 30 posto). Dakle samo jedna malo umanjena plaća bila je kazna za spomenuti bezobraznu uvrjedu hrvatskom narodu, zbog koje je trebao odletjeti s Prisavlja. Zauvijek. S HRT-a su, naprotiv, tada odmah poručili da Alfier nipošto ne će biti smijenjen s pozicije jednog od urednika Dnevnika HRT-a! Drugovi mogu u ponekoj „sitnici“ i pogriješiti, no za uvrjedu hrvatskog naroda maksimalna je kazna dvije-tri tisuće kuna. Na toliko takvi procjenjuju vrijednost Hrvatske.
Alfier cenzurirao biskupa Uzinića – prešutio njegov govor u Vukovaru
Iste te godine, u studenomu, Alfier je cenzurirao na HTV-u i govor biskupa Mate Uzinića pred 80 000 ljudi u Vukovaru na Dan sjećanja! Problem nije bio samo u tomu što je prikaz onoga što je Uzinić u Vukovaru rekao izostavio iz Dnevnika, nego gledatelji nisu mogli ni doznati da je biskup Uzinić uopće bio u Vukovaru i ondje održao govor. Zbog toga je bila pokrenuta peticija „Stop cenzuri na HRT-u“ (https://www.citizengo.org/hr/13838-peticija-stop-cenzuri-na-hrt-u )“. Ali je i ona, naravno, ostala bez učinaka. Prikupljeno je, do danas, 8005 potpisa. A da ih je prikupljeno i 800.000, zar bi bilo drukčije?
Neutemeljeni senzacionalizm širio je Alfier kao urednik Dnevnika s kolegicom Šimurina u ožujku 2015., kada je bez ikakve provjere i kritičkog odmaka objavio prilog pod bombastičnim naslovom o trgovini “djecom i bebama”. Problem je bio u tomu što nigdje nije bilo nikakva konkretnog podatka o toj zastrašujućoj pojavi. Komentator Dražen Ćurić tada je u Večernjem listu napisao: “Donijeli su nam samo izjave stanovite konzultantice za migraciju i trgovinu ljudima te istraživačkog novinara koji ne samo da nisu razbistrili istinu, nego su je dodatno zamutili. Nigdje podataka, nigdje činjenica, gledali smo samo ispraznu priču o nekoj babarogi koja krade ’hrvatske bebe’.“
Alfierova nesnošljivost prema Katoličkoj crkvi, proglašavanje ministra kulture fašistom
Koliku nesnošljivost prema Katoličkoj crkvi i vjernicima taj čovjek nosi u sebi, pokazao je u siječnju 2016., u danima dok su se vodili pregovori između Petrova, Milanovića i Karamarka o formiranju tripartitne vlade, desetak dana prije odluke o formiranja vlade HDZ-a i Mosta. On je tada, kao suurednik Dnevnika skupa s Tatjanom Munižaba, pustio da u Dnevniku novinar Hrvoje Reder, nakon neke gromoglasne izjave Stipe Gabrića protiv Bože Petrova, završi prilog riječima: “Mostovci danas ne izlaze u javnost, ipak nedjelja je, dan Gospodnji”. Time su se narugali nekim članovima Mosta, etiketiranima već kao „klerikalci“, dakle kao katolici, što je u ovoj zemlji valjda samo po sebi vrijedno apriornog prijezira. Podrugnuli su se tako zapravo svim katolicima, kojima je nedjelja poseban dan, dan Kristova uskrsnuća i ujedno počinka i obiteljskog druženja, dan koji ne podnosi niti zaslužuje cinizam.
A već 6. veljače 2016., na početku kratkotrajnog mandata Oreškovićeve vlade, mogli smo pročitati i čuti na vlastite uši ovo: „Dnevnik HRT-a: Stipe Alfier proglasio ministra kulture Hasanbegovića fašistom“
Smjenjivanje i optuživanje Alfiera za seksizam i bahato ženskarenje u uredu
U travnju te godine nova vršiteljica dužnosti rukovoditeljice Informativno-medijskog servisa HRT-a Katarina Periša Čakarun (koja je na to mjesto postavljena umjesto Lamije Alečković), smijenila je ’po hitnom postupku’ Sanju Mikleušević-Pavić, Stipu Alfiera, Đuricu Drobca i Zdravka Klevu. No Alfier je i dalje ostao faktotum na HRT-u, a vidimo da je do danas i ojačao. Eventualnu smjenu vlasti zacijelo iščekuje kao prigodu da se vrati u sedlo i da svim tim „macama“ (i „mačićima“) na Prisavlju opet pokaže tko je on. Sila! I ove godine u javnosti su se naime pojavile teške optužbe za seksizam, drskost, aroganciju i agresivnost, koje je objavio portal hrsvijet:
Tu se na početku kaže: „ Djelatnica HRT-a, koja za sada želi ostati anonimna, oglasila se u srijedu dopisom u kome je progovorila o licemjernim postupcima kolegica Maje Sever i Sanje Mikleušević, ali i neprimjerenim postupcima drugih kolega, bliskih Sever i Mikleušević, uključujući Stipu Alfireva i Hrvoja Zovka.“ A o Alfieru citira se iz iskaza neimenovane djelatnice HRT-a sljedeće:
„Dokaz tome je što nikad nisu reagirale na neprimjereno ponašanje osoba iz svoje najuže blizine. Počnimo od Stipe Alfiera. Osobno sam više puta bila izložena njegovim seksističkim ispadima koja su bila posebno perfidna i bahata kada je bio na poziciji moći kao urednik i voditelj Dnevnika. Sve žene u IMS-a znaju za Stipine požudne poglede i pohotne kometare: Di si Maco, kako si lutko, kako si se seksi obukla, izgledaš kao avion i slično. Poznato je više njegovih incidenata kada su kolegice burno reagirale na seksističke komentare. Poznata su tri slučaja u plavom desku: prvi, kada je na opetovano Macooo, jedna kolegica burno reagirala i zaprijetila mu prijavom. Drugi je slučaj jedne voditeljice koja mu je zaprijetila ako joj se još jednom seksistički obrati da će mu nazvat suprugu. Treći je slučaj voditeljice vijesti na HTV 4 koja je zbog njegovog ponašanja i konstantnog upucavanja koje je bilo vidljivo cijelom trećem katu – završila na bolovanju. Za sva tri slučaja kolegice Sever i Miklaušević znaju ali nikad nisu reagirale. Štoviše, Sanja sa Stipom dijeli sobu u kojoj je ubačen kauč/krevet s posteljinom. Upravo u tu sobu Stipe Alfier zove mlade kolegice na pregled tekstova i razgovore. Vrlo često ta je soba iznutra zaključana što možete vrlo lako provjeriti.“
Na koga se i protiv koga se poziva Alfier?
Ne znamo kakav je bio nastavak i kakav epilog ovih tvrdnji. Nije nam poznato da je sud zbog neistina kaznio portal hrsvijet, ni da ga je Alfier tužio. No znamo da mu se nakon očitovanja te zviždačice nije ništa dogodilo, nego da on u ime zaposleničkog kolektiva HRT-a vedri i oblači i na Programskom vijeću HRT-a. „To je nama naša borba dala – da imamo njega za vazala!“ Njega u glavnoj ulozi, ako je vjerovati Hininu izvješću, koje se nastavilo ovako: „Tijekom rasprave o praćenju ispunjenju obaveza HRT-a definiranih Zakonom o HRT-u i Ugovorom s Vladom RH, Alfier je podsjetio na posljednji izvještaj međunarodne nevladine organizacije ‘Reporteri bez granica’ u kojem se navodi da je HRT pod utjecajem Vlade i premijera Andreja Plenkovića, na sporni prilog u TV kalendaru o pismima upućenim Adolfu Hitleru, te upitao kada će napokon na HRT-u biti prikazana serija o NDH-u povjesničara Hrvoje Klasića.“
Alfier se dakle pozvao na ocjenu nevladine organizacije po kojoj je HRT pod (nedopustivim) utjecajem Vlade i njezina predsjednika osobno. Ma nije on protiv toga da vlada upravlja televizijom, nego Plenković očito nije „njegov“ predsjednik vlade, njegov je bio Milanović. Odakle mu pak ideja o problematizaciji nekakvih pisama Hitleru, to može razumjeti samo onaj koji znade da neprijatelji hrvatskog naroda stalno jašu na nekakvim hitlerima i nacizmima, kako bi se Hrvate tim pojmovima stalno kontaminiralo.
A njegov interes za prikazivanje serije o NDH-u Hrvoja Klasića izaziva kod svih hrvatskih domoljuba neviđen respekt. Toliki respekt da se…’odmah maše revolvera’, kako bi to slikovito rekao onaj Hitlerov nesuđeni nasljednik, kako se ono zvao, valjda Göring, u čije obzorje nas Alfier očito usiljeno vraća. Kunić mu je pak odgovorio – braneći se! – kako je jedina “dodirna” točka koju ima s predstavnicima vlasti ona koju ima prema Programskom vijeću i Nadzornom odboru HRT-a, kako će „za sporni prilog u TV kalendaru zatražiti očitovanje odgovornih te da će serija o NDH biti prikazana najesen“.
Alfier se ponosi intervjuom sa srbijanskim patrijarhom Porfirijem, kočničarem kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i „patrijarhom Srba, Hrvata i Slovenaca“
A gorki i najgorči šećer dolazi ipak na kraju Hinina izvješća: „Na sjednici Programskog vijeća HRT-a spomenulo se i da je, između ostaloga, zaprimljena predstavka kojom se, kako je otkrio Alfier, traže kadrovske smjene na HRT-u zbog intervjua s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve (SPC) mitropolitom Porfirijem. Na sjednici Vijeća HRT-a razgovarano je o kvaliteti tog intervjua, s Alfierovom ocjenom kako je riječ o ‘prestižnom materijalu’ te da “HRT može biti samo sretna što je imala intervju s Porfirijem”.
Ne znamo što je o tom prijepornom prilogu još rečeno ni što je Programsko vijeće, s Zdravkom Kedžom na čelu, zaključilo, ni je li Kedžo uopće bio nazočan, i ako je bio je li on uopće vodio sjednicu. Znamo samo to da je takvim iskazom, dan nakon inkriminirane propovijedi fr. Dominika koja je dirnula u srce stotine tisuća Hrvata u domovini i po svijetu, Alfier skupa s ostalima takvim pljunuo u lice svima onima kojima je intervju s Porfirijem jako zasmetao, iz razloga navedenih u peticiji i predstavkama Građanske (državljanske) inicijative za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u.
Novinar Hine od svih izrečenih ocjena na Programskom vijeću HRT-a spominje samo ocjene novinara Alfiera. On je tu, očito, jedini vrijedan spomena. On – mentalni staljinist u statusu izabranog predstavnika većine zaposlenika HRT-a. On koji se ponosi intervjuom s Porfirijem kao zvjezdanim trenutkom nekadašnje, kako netko upravo napisa, Puharić-Knežević-Plenkovićeve (senior) Televizije Zagreb. I što bi normalna Vlada i normalan Sabor u normalnoj, demokratskoj, hrvatskoj i europskoj i u većinski katoličkoj državi kada samo to vide morali učiniti? Morali bi rastrojiti takvu televiziju kao bastion staljinističko-titoističke prošlosti, kao relikt s nekoć nerazmjerno velikim postotkom Srba, jugoslavena, komunista i suradnika političke policije, kao ideološku sljednicu bivše tuđinske političke i kulturne hegemenije u metropoli svih Hrvata. Da je mjesto radnje Beograd, a ne Zagreb, i da su unutarnji odnosi obrnuti, Vučićeva vlast razbila bi takvu anacionalnu nacionalnu televiziju u „paramparčad“! No Srbija je svoja vlastita država, a ovo što mi imamo – nije li to iznutra okupirana država?! Počevši od HRT-a!
Šiljo/Hrvatsko nebo
