Zar su samo Hrvati imali ratne logore?

Danas, 22. travnja 2021., ispod Kamenog cvijeta obilježit će se 76. obljetnica proboja logoraša iz Jasenovca. U tri kolone: u prvoj će biti premijer Andrej Plenković sa svojim suradnicima. U drugoj predsjednik Zoran Milanović sa svojima. U trećoj predstavnici SNV-a zajedno s pripadnicima drugih stradalih naroda i „antifašisti“. 

U Srbijanskoj akademiji znanosti i umjetnosti (SANU) održat će se svečana akademija pod nazivom  „Jasenovac – paradigma stradalništva (80 godina od ustaškog genocida i uspostavljanja ustaških logora smrti)“. Skup će pozdraviti predsjednik SANU-a Vladimir Kostić, uvodničari su akademik Matija Bećković i akademik Vasilije Krestić, a posebni gost prof. dr. Gideon Grajf, koji dolazi iz Izraela i koji će predstaviti svoju Trilogiju o Jasenovcu, o „ustaškom konačnom rješenju“ i o Alojziju Stepincu. 

Hrvatski pisani i elektronički mediji već sada naveliko nas informiraju o svemu što je vezano za tu temu, i to iz usta Milorada Pupovca, Ognjena Krausa, Veljka Kajtazija, Dragane Jeckov, Borisa Miloševića, Franje Habulina, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Ive Goldsteina, možda se u međuvremenu javi i Porfirije, itd., itd. 

I svi mi trebali bismo prihvatiti bespogovorno njihove tvrdnje i „argumente“, to jest jugoslavensko-komunističku i velikosrbijansku „istoriju“ kako ne bismo bili proglašeni revizionistima, natražnjacima, primitivcima, ekstremistima, ustašama, klerofašistima, fašistima, nacistima itd. Dakle, trebali bismo prihvatiti sliku koju je o hrvatskoj prošlosti nametnula Titova Jugoslavija uz pomoć monstruozne srpske mitomanije kao dogmu. Koja ju je nametnula ne samo Hrvatima, zato da se što više kolektivno osjećaju krivima, nego i međunarodnoj zajednici. Na tu sliku pozivaju se svi koji priželjkuju obnovu jugoslavije (u bilo kojem obliku), ili, ako im to ne uspije, ili stavljanje u najmanju ruku Hrvatske pod njihovu političku (i inu) kontrolu.  

Ako danas imamo notorni titoizam prožet serbizmom i gebelsovskom propagandom pod crven-bijeli-plavim, to je, između ostaloga, i „naša“ krivnja. To je cijena koju plaćamo što smo dopustili da se iz Jugoslavije u Hrvatsku prenese mnoge neželjene oblike, navike i pojave koje su nam nametnute za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što smo dopustili da se unesu u hrvatski javni život neprijateljske ideje i neprijateljski duh. 

No, valja ustrajati u demontiranju svih povijesnih laži i mitova, pa i mita o Jasenovcu. Pri tomu je važno ne upasti u zamku koju nam stalno postavljaju naši neprijatelji, pa i uz nesebičnu pomoć nekih „naših“ prijatelja. Oni žele isprovocirati našu neumjerenu reakciju, koja im treba da bi nas lakše uništili. Mi moramo biti jasno protiv mita o Jasenovcu i jasno za istinu o Jasenovcu, kakva god ona bila. 

Što misli razuman čovjek o Jasenovcu? Misli da je Jasenovac, kao i svi logori iz tog vremena, a ne samo logori u Hrvatskoj i u Srbiji, nego i u Njemačkoj i u SAD i u mnogim drugim državama, nešto duboko nehumano, time i nemoralno. Bez obzira na to jesu li u ratu bili nužni ili ne. A znamo da su za vrijeme Drugoga svjetskog rata sve zaraćene države imale logore. Logori su perverzne pojave i nitko normalan neće se njima pohvaliti. Na žalost, mi smo jedini koji o tomu stalno govorimo i time se pod baražnom propagandnom vatrom bavimo. U Srbiji o sličnim logorima šute. Zašto? Zato što su Srbi bolji političari od nas. Bave se stvarnim, još mnogo više izmišljenim krivnjama drugih. A ne svojima. 

(MO)/Hrvatsko nebo