Zlatko Pinter: Manipulacije žrtvama Drugog svjetskog rata i mit o Jasenovcu (18. Dio)

18. Dio

Prije gotovo 5 godina, dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić objavili su u listu Hrvatski tjednik (a što su prenijeli i brojni drugi mediji) članak pod naslovom “Mrežni jasenovački popis: Masovna prijevara na koju se troši novac, a koju nitko ne želi ispraviti”.

(Vidi:http://croatiarediviva.com/2016/10/16/nikola-banic-m-koic-mrezni-jasenovacki-popis-masovna-prijevara-koju-se-trosi-novac-a-koju-nitko-ne-zeli-ispraviti/ stranica posjećena 5. 4. 2021.)

Bio je to samo jedan u nizu tekstova kojim posljednjih 10-ak godina ova dvojica znanstvenika javnost upoznaju s nalazima do kojih su došli primjenjujući strogo znanstvene metode u proučavanju aktualnog Mrežnog popisa žrtava JUSP Jasenovac.

Unatoč svim tim dokazima, taj se problem u Hrvatskoj prešućuje. Šute odgovorni iz JUSP Jasenovac, šute hrvatsko Ministarstvo kulture i Vlada, šuti znanstvena akademska zajednica. Kao da se nikoga ne dotiče pitanje utvrđivanja istine o Jasenovcu, iako je jasno kako taj mit desetljećima unatrag predstavlja jedan od kamena temeljaca velikosrpske i neokomunističke propagande koja i danas ustrajava na bolesnim rasističkim tezama o “urođenoj genocidnosti” hrvatskog naroda. Nikomu od odgovornih u ovoj zemlji čini se nije ni najmanje stalo da se riješimo ove crne legende, zloćudnog jasenovačkog mita koji još uvijek teško opterećuje ne samo prošlost, nego i našu sadašnjost.

Evo jednog zanimljivog intervjua s mladim znanstvenikom dr. sc. Nikolom Banićem, koji je objavljen u Glasu koncila 3. kolovoza 2017. godine (razgovor vodio: Tomislav Vuković):

 Kad god se progovara o žrtvama ustaškoga logora u Jasenovcu, najprije se mora pobuditi ljudsko suosjećanje i iskazati pijetet baš svakoj osobi koja je izgubila život u tom logoru. Ipak nije i ne može biti svejedno koliko je tih žrtava stvarno bilo. Za razliku od općeprihvaćenih brojeva od 700 000 do 1 700 000 žrtava jasenovačkoga logora, o kojima su političari, znanstvenici, subnorovci, književnici, novinari, predstavnici srpskoga naroda i drugi gotovo šest desetljeća šutjeli, danas je od osamostaljenja Hrvatske taj broj stalna kontroverzna tema. Naime, oni koji su šutjeli, njihovi nasljednici i pobornici sada grčevito brane unaprijed zadani ‘prihvatljiviji’ broj ‘do 100 000 žrtava’, za koji je zadužena Javna ustanova Spomen-područja Jasenovac, ali sve veći broj neovisnih istraživača pokazuje neodrživost toga njezina poimeničnoga popisa, koji je, očito, u službi političkih i nekih drugih ciljeva, a najmanje u službi objektivne znanosti i povijesne istine. Dvojica široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, dr. Nikola Banić i dr. Mladen Koić, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom, rado su pristali podijeliti svoja razmišljanja i rezultate s čitateljima Glasa Koncila, složivši se da to u ime obojice učini dr. Banić.

Dijelu ste hrvatske javnosti zapeli za oko po beskompromisnom i vrlo temeljitom, nadam se da nije preteška riječ – ‘rasturanju’ poimeničnoga popisa Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac. Kako ste se, kada i zbog čega upustili u taj doista zahtjevan i nimalo atraktivan posao?

DR. BANIĆ: O znatnim nepravilnostima u poimeničnom jasenovačkom popisu na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac čulo se nakon što ih je otkrio Stjepan Razum 2015. godine. Praćenjem popisa vlastitim računalnim programima vidjelo se da se popis i dalje mijenja, a da se to događa već godinama jasno pokazuju i njegove ranije inačice u nezavisnim internetskim arhivima. Jednostavnim usporedbama imena s jasenovačkoga popisa s imenima njemačkih logora vidjelo se previše podudarnosti. Kako nije bilo reagiranja od strane JUSP-a Jasenovac, zaključeno je da njih istina ne zanima, a ona se mora znati.

Budući da su Vam rezultati više nego respektabilni, možete li otkriti barem dio svoje metodologije, tj. samo ono što ne će posve razotkriti tajnu Vašega uspjeha.

DR. BANIĆ: Ukratko bi to bili sustavnost u radu, pristup internetu i motivacija. Što se tiče izvora podataka koji se rabe, uglavnom su javno dostupni, tako da svatko može samostalno provjeriti objavljene rezultate. U izvedbi pomaže profesionalno inženjersko iskustvo stečeno kroz godine prakse te stalno učenje novih postignuća.

Vi ste član Hrvatske družbe povjesničara ‘Dr. Rudolf Horvat’. Možete li reći nešto više o toj udruzi?

DR. BANIĆ: Udrugu su 2008. godine osnovali Blanka Matković i Stipo Pilić i u nju sam se učlanio 2016. godine. Službena mrežna stranica udruge je http://croatiarediviva.com, gdje su uz ostalo dostupne i informacije o radu i načinu plaćanja donacija, koje su jedini prihod kojim udruga financira izdavanje knjiga. Dosad je izdano više knjiga, a u sljedećih 12 mjeseci planira se izdati nove dvije do tri knjige raznih povijesnih tematika, uključujući i one o Jasenovcu, i tim se dijelom uglavnom bave Blanka Matković, Stipo Pilić i don Josip Dukić. Udruga se bavi i mnogim drugim djelatnostima, a od nedavnih aktivnosti čitateljima bi posebno zanimljive mogle biti interaktivna karta s pregledima lokacija grobišta Drugoga svjetskoga rata i poraća s uključenim tzv. križnim putom koju je izradio član udruge Miljenko Klarić. Karta je dostupna na stranici http://bit.do/hrvatski-krizni-put, te osim samih lokacija nudi i osnovne informacije o stratištima.

Kontaktirate li u tom mukotrpnom poslu silnih usporedaba i provjera podataka i s drugim ustanovama ili pojedincima koje se bave jasenovačkim žrtvama?

DR. BANIĆ: Osim očekivanoga komuniciranja s članovima unutar udruge postoje kontakti s dr. Stjepanom Razumom i Igorom Vukićem iz Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac te s više pojedinaca.

Budući da ste isključivo usmjereni na spomenuti poimenični popis, je li došlo do kontakta s djelatnicima JUSP-a Jasenovac i njihove spremnosti na suradnju?

DR. BANIĆ: Pokušaji HDP-a ‘Rudolf Horvat’ da stupi u kontakt s JUSP-om Jasenovac, kao ni vlastiti privatni pokušaji, nisu uspjeli jer nikad nije bilo odgovora na upite ili na ponude o suradnji. Čini se kao da je ta ustanova na drugoj strani, koju ne zanima istina, a kako nemaju argumenata ni odgovora, odlučili su se za taktiku ignoriranja. Do sada su šutjeli o više od 50 tekstova o manipulacijama jasenovačkim popisom, a vidjet će se koliko još mogu izdržati.

Kada smo već kod JUSP-a Jasenovac, imate li od njihovih djelatnika povratne obavijesti barem o brisanju ili promjeni netočnih podataka do kojih ste Vi došli i upozorili javnost?

DR. BANIĆ: Kao reakcija na naše tekstove do sada su s popisa maknuli samo dvojicu žrtava Buchenwalda koji su bili prve lažne žrtve koje smo objavili te još jednu navodnu žrtvu stradalu u Đakovu, što očito samo po sebi nema veze s Jasenovcem. Ostale promjene u popisu od strane djelatnika JUSP-a svode se na stalno povećavanje popisa uporabom podataka iz neznanstvenih ili bolje reći propagandističkih srbijanskih izvora i nekakvih lista iz vremena komunističkoga režima.

Prema Vašim saznanjima, koja su temeljna povijesna vrela na kojima je sastavljan popis žrtava jasenovačkoga logora?

DR. BANIĆ: Ako se pogledaju izvori podataka navedeni za pojedine žrtve, najčešći od njih je popis žrtava Drugoga svjetskoga rata Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine. On je nastao s ciljem pokušaja dobivanja reparacija od Njemačke. Postoje razne inačice toga popisa, a najnovija je srbijanski popis žrtava rata iz 1992. godine. Ostali izvori razne su monografije, popisi SUBNOR-a i slično, sve skupa bez ikakve znanstvene utemeljenosti, obična propaganda.

Budući da je službeni broj jasenovačkih žrtava aprioran i već ranije zadan po nekim političkim i kvaziznanstvenim procjenama, nemate li osjećaj da ste u situaciji Don Quijotea u borbi protiv vjetrenjače?

DR. BANIĆ: Tako se možda samo naizgled čini. Prije deset godina mnogo od ovoga što smo radili ne bi bilo moguće jer puno izvora nije bilo javno dostupno u elektroničkom obliku, a danas je situacija potpuno drukčija, što je i omogućilo otkrivanje mnogih nepravilnosti. S vremenom će daljnji rast dostupnosti elektroničkih oblika dokumenata i podizanja svijesti o jasenovačkoj prijevari sve više pomagati u otkrivanju istine pa će se tako znanstveni vjetar pojačati dovoljno jako da sruši spomenute jasenovačke vjetrenjače.

Predlažem da se spustimo na konkretnu razinu pa Vas molim za početak recite o kojem je sveukupnom broju krivotvorenih žrtava riječ, do kojega ste Vi došli?

DR. BANIĆ: Prema trenutačnom stanju provjere može se reći da se radi o više tisuća lažnih žrtava. Tu su poimenični slučajevi za koje je jasno pokazano da su stradali drugdje ili da su preživjeli rat, žrtve koje su nastale umnažanjem postojećih, žrtve za koje se ne može dokazati da su postojale, odnosno izmišljene žrtve, navodne žrtve za koje nedostaju osnovni identifikacijski podatci kao što su ime i prezime, znači to su znanstveno neuvjerljivi i diskutabilni podatci, zatim su tu osobe za koje se samo navodi da su nestale, znači ne zna se uopće jesu li stradale ili ne itd. Međutim, osim tih konkretnih imena statističkim je metodama na cijelom popisu pokazano da postoje znatne nepravilnosti koje upućuju na izmišljanje podataka pa je spomenutih nekoliko tisuća lažnih i sumnjivih žrtava tek mali dio istine. Svi podatci pokazuju da je popis u ovom obliku masovna prijevara i da se mora početi pisati iz početka, i to na znanstvenim temeljima.

Navedite nekoliko lažnih jasenovačkih žrtava koje su stradale u drugim logorima, posebice u, po zlu, najpoznatijem Auschwitzu.

DR. BANIĆ: Dovoljno je reći da ako se osim Auschwitza uračunaju i ostali njemački logori, takvih žrtava koje su lažno pripisane Jasenovcu dosad je pronađeno nekoliko stotina. Neke od tih žrtava jedno su vrijeme zaista bile internirane u Jasenovcu, ali su kasnije transportirane u njemačke logore, gdje su vjerojatno i stradale. U svakom slučaju komunisti su sam boravak u Jasenovcu odmah iskoristili da umjetno povećaju broj žrtava.

Navedite nekoliko primjera u kojima su osobe navodno ubijene u Jasenovcu ili Staroj Gradiški puštene iz logora.

DR. BANIĆ: Mnogo upečatljiviji će biti primjer jedne poznate osobe. Mirko Breyer, prvak hrvatske bibliografije i osnivač prvoga znanstvenoga antikvarijata u Hrvatskoj, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio je suradnik Hrvatske enciklopedije, zatvaran u Staroj Gradiški. Umro je tek nakon rata u Zagrebu, ali ga se danas ipak navodi kao žrtvu logora Stara Gradiška. Više informacija o Mirku Breyeru dostupno je u člancima o njemu u enciklopedijama i leksikonima.

Svakako treba spomenuti i preklapanje žrtava s popisa u Jasenovcu i Yad Vashemu.

DR. BANIĆ: U sklopu mrežnih stranica Yad Vashema, službenoga memorijalnoga centra posvećenoga žrtvama holokausta, nalazi se i javno dostupan digitalni arhiv dokumenata. Tamo su i tisuće osoba s jasenovačkoga popisa od kojih za mnoge postoje svjedočanstva rodbine koja jasno navode da te osobe nisu stradale u Jasenovcu, nego npr. u Auschwitzu, Beogradu ili na nekom drugom mjestu. Apsurdno je da u JUSP-u Jasenovac misle da su njihovi podatci nastali za vrijeme komunističke diktature točniji od podataka svjetski poznate židovske ustanove.

Neke su žrtve sastavljači jasenovačkoga popisa pod svaku cijenu nastojali zadržati pa su im zbog toga čak mijenjali spol?

DR. BANIĆ: Kao samo jedan od tisuće takvih primjera za demonstraciju je dovoljno spomenuti primjerice Pavla Löwa. Prije rata bio je član nogometne reprezentacije Jugoslavije, za vrijeme rata završio je u Jasenovcu, iz kojega je pobjegao, a nakon rata je promijenio prezime u Levaković. Bio je major u tzv. JNA i sudjelovao je u Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Budući da se očito lažno navodi da je ubijen u Jasenovcu, možda se sam dodao na popis i time postao još jedna poznata lažna žrtva. No ne samo da je naveden jednom – on je danas na popisu naveden dva puta, pri čemu su mu drugi put svi podatci isti osim što mu je prezime napisano kao Läw. To je samo jedan od načina umnažanja, pri čemu ni osoba koja je umnožena zapravo nije bila žrtva Jasenovca, pa se tako jednostavno dobiju dodatne dvije lažne jasenovačke žrtve.

Također je zastrašujuće da su neke žrtve jednostavno umnažane pa je došlo do mnoštva ‘klonova’ na popisu, kojih je Josip Kljaković-Šantić pobrojio nevjerojatnih 14 000?

 DR. BANIĆ: O tim se ‘klonovima’ pročulo ponajprije zahvaljujući člancima dr. Stjepana Razuma koji ih je otkrio rabeći inačice jasenovačkoga popisa koje je kroz vrijeme pospremao Kljaković-Šantić. U našim člancima i mi smo ponudili neka od objašnjenja tih nepravilnosti.

Šokantno je da se poimenični popis uporno mijenja, nadopunjuje, briše, a da nitko nema pravo uvida u to. Ima li tomu kraja i dokle će hrvatski porezni obveznici plaćati povijesne krivotvorine?

DR. BANIĆ: Vjerojatno sve dok ponovno ne dobijemo hrvatsku vlast. Znači morat će se pričekati lustraciju ili biologiju.

Stojite li još uvijek iza svoje prilično oštre tvrdnje da je ‘mrežni jasenovački popis Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac masovna prijevara značajnih razmjera čije su posljedice politička propaganda i nerazumno trošenje državnoga novca, čime se itekako potkopava i onemogućuje ostvarenje navodnoga cilja spomen-područja da očuva uspomenu na žrtve’?

DR. BANIĆ: Ako se uzme u obzir već i sve ovdje navedeno, kao i činjenica da djelatnici JUSP-a Jasenovac ne žele ispraviti te pogrješke usprkos stalnomu ponavljanju i otkrivanju novih, kako to drukčije nazvati nego masovnom prijevarom? A dodatnih je dokaza svakim danom samo sve više i više.

Ne bojite se da će Vas zbog Vašega nastojanja mediji optužiti klasičnim ideološkim optužbama da ste ‘ustašoidi’, ‘poklonici NDH-a’, da ‘umanjujete i opravdavate zločine’ nad jasenovačkim žrtvama?

DR. BANIĆ: Dosad nije bilo takvih optužaba jer se ne može protiv očitih argumenata, tako da se druga strana služi ignoriranjem. Vrhunac je bila digresija da je ovo što se radi plaćeno istraživanje, što naravno nije istina jer sve ovo radimo dobrovoljno i u slobodno vrijeme. Ako bi netko i otišao tako daleko i tvrdio da je ovo primjerice ustaštvo, onda bi to značilo i da je židovski Yad Vashem ustaška organizacija jer negira dijelove jasenovačkoga popisa, da su hrvatska groblja ustaška, da su partizanske knjige ustaške, da je hrvatska enciklopedija ustaška, da su internetski arhivi ustaški, da je Crvena armija ustaška, da su različiti komunistički autori zapravo ustaše itd.

Na kraju, namjeravate li i dalje razotkrivati neistine kojima se desetljećima koriste ne samo neke političke stranke poput SDP-a, HNS-a, SDSS-a, IDS-a i dr., nego i najviši državni dužnosnici te političari, nevladine udruge i brojni medijski djelatnici?

DR. BANIĆ: Namjeravamo. Osim što je tu očito riječ o masovnoj prijevari, riječ je i o masovnom parazitiranju radi političke i financijske koristi različitih pojedinaca i udruga. Tako je Hrvatska sputana lažima i krivnjom koju nam nameću iz susjednih država koje nisu prijateljski nastrojene, kao i iz same Hrvatske od ljudi kojima je glavni izvor prihoda borba za očuvanje nekakvih navodnih vrijednosti i borba protiv efektivno nepostojećih opasnosti pa zato moraju izmišljati da bi opstali.

Što mislite o tvrdnjama da se umjesto bavljenjem prošlošću, pa tako i Jasenovcem, treba okrenuti budućnosti?

DR. BANIĆ: Ti koji stalno govore da se okrenemo budućnosti ustrajno govore loše o našoj prošlosti ne bi li nas mogli iskorištavati u sadašnjosti. Bez prošlosti nema budućnosti. Bez korijena svaka će biljka uvenuti, osim ako nije parazit. Da je Hrvatska kojim slučajem izgubila zadnji rat, ponovio bi se scenarij s ‘Hudim jamama’. Ako se Hrvate difamira na najgore moguće načine unatoč pobjedi u ratu, možemo zamisliti što bi tek bilo da smo bili poraženi. U svjetlu svega toga itekako se treba boriti protiv laži kao što je preuveličavanje Jasenovca. Zato ako netko počne pričati o Jasenovcu, slobodno mu se i bez straha može reći da je riječ o masovnoj prijevari jer zaista postoji mnogo javno dostupnih dokaza kojima ni komunisti ne kontriraju, nego ih samo ignoriraju.

(Izvor: https://www.glas-koncila.hr/dr-nikola-banic-i-dr-mladen-koic-o-jasenovackim-zrtvama/; stranica posjećena 5. 4. 2021.)

Provjerenim matematičkim metodama i primjenom najsuvremenijih informatičkih postupaka (pa i posredstvom sustava TVOR; https://tvor.hr; https://ieeexplore.ieee.org/document/9306761), dr. sc. Nikola Banić i prof. dr. sc. Neven Elezović su nepobitno dokazali svoje teze o (najblaže rečeno) nepouzdanosti aktualnog Mrežnog popisa žrtava JUSP Jasenovac i te nalaze podastrli javnosti – kako u svojim člancima tako i putem nastupa u medijima koji su im pripravni ustupiti prostor – uz potpuno ignoriranje od strane pisanih i elektroničkih mainstream medija i svih televizijskih i radijskih centara s nacionalnom frekvencijom.

(Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=j2d7IY_a4W4&ab_channel=ProjektVelebit; stranica posjećena 5. 4. 2021.)

Kako su više puta javno iznosili ovi znanstvenici, do sada su svojim istraživanjima utvrdili kako je više od 55.000 imena (od ukupno 83.145 koliko sadrži) na aktualnom Mrežnom popisu JUSP Jasenovac ili lažno ili krajnje sumnjivo.

Nasuprot ovakvim na argumentima i znanstvenim činjenicama utemeljenim tvrdnjama, stoje paušalne i ničim potkrijepljene teze što ih kontinuirano javnim prostorom pronose neki od najistaknutijih promotora očuvanja jasenovačkog mita. Oni grčevito nastoje sakriti istinu i lavinom riječi nadomjestiti nedostatak dokaza – pogotovu materijalnih (posmrtnih ostataka) kojih jednostavno nema! 

Grafikon koji prikazuje strukturu popisanih na aktualnom Mrežnom popisu JUSP Jasenovac po godištima (rađeno znanstvenom matematičkom metodom TVOR)

Kakvim se sve krivotvorinama, lažima i blasfemičnim izmišljotinama služe, najbolje dokazuju nevjerojatne tvrdnje najistaknutijeg među čuvarima mita o ustaškom Jasenovcu, dr. sc. Ive Goldsteina, redovitog profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Evo samo nekih detalja koji dovoljno govore o kakvoj je “znanosti” riječ kad je u pitanju imenovani povjesničar i kakav je njegov znanstveni kredibilitet:

Spomenuti dr. sc. Ivo Goldstein gostovao je u emisiji “Nedjeljom u 2”, HTV 1 program, 17. 6. 2018., u 14:00 sati. Na pitanje voditelja Aleksandra Stankovića kako to da je u antropološkim istraživanjima potkraj 60-ih godina nađeno znatno manje ljudskih ostataka nego se pretpostavljalo da na području Jasenovca ima žrtava, on odgovara:

 Ma to su bili ’64., ’65. godine istraživanja, ali sondiranja terena. Nije se nikad išlo u analizu odnosno iskopavanje svih grobišta, s jedne strane, s druge strane, nego sondiranja…S druge strane, već su tada, kao prvo, početkom travnja ’45., neposredno pri kraju rata, ustaše su se, jedan veliki broj koljača iz ’42., oni koji su naređivali masovne zločine su se negdje potkraj ožujka, početkom travnja ’45., nakon dvije godine, dvije i pol godine izbivanja iz Jasenovca – jer ’42. je bilo najviše zločina ’43. puno manje i ’44. su se vratili u Jasenovac. Filipović – Majstorović, dakle, onaj bivši franjevac kojeg je Franjevački red izgnao iz članstva ’41./’42. je najbolje znao te grobnice, on je išao u Helmno (Chelmno – op. Z. P.) kod nacista se instruirati kako se uništavaju leševi, čak su doveli strojeve koji uništavaju kosti i oni četrdeset…dakle, početkom travnja, jedno 500 do 600 logoraša je radilo na tom uništavanju, sustavno na uništavanju leševa. Jednim dijelom su oni bili spaljivani, na rešetkama i onda bi se taj pepeo vraćao u grobnice, drugim dijelom su kosti koje su našli, odnosno iskopali, uništavali u tim strojevima…

Voditelj potom pita: Mislite li da danas ima smisla pokretati takva antropološka istraživanja…?

 Dr. sc. Ivo Goldstein odgovara:

 Ma ne…’64., ’65., antropolozi su ustanovili, budući da je to naplavni teren, Sava naplavljuje, odnosno podzemne vode, da tamo u grobnicama gdje su trebali naći gro… kosti, da su našli neke žućkasto…žućkasto-smeđu smjesu koja je nekad bila kosti. Koje su nekad bile…Dakle, naći…ideja da bi se otkopavanjem svih grobnica našlo nešto…ne bi se našlo ništa, a pogotovu ne bi se moglo doći do konačnog broja žrtava.

(Vidi:https://www.youtube.com/watch?v=AhNp1iGKFsk;

dio citiranog Goldsteinovog izlaganja nalazi se između 27. i 30. minute na navedenom video snimku emisije “Nedjeljom u 2”, od 17. 06. 2018.; stranice posjećena 21. 3. 2021.)

Gost je u ovom dijelu često mucao, na trenutke nerazgovijetno mrmljao, zastajkivao i gestikulacijama pokušavao prikriti očitu nervozu. A imao je itekakvih razloga za nervozu i zbunjenost. U nemogućnosti ikakvog suvislog odgovora na pitanje što je s posmrtnim ostacima navodnih žrtava ustaškog logora Jasenovac – kojih jednostavno nema – ponudio je nevjerojatno “objašnjenje”, čistu morbidnu fantaziju u stilu Barona Munchausena.

Prvo, blasfemična tvrdnja o drobilici koja uništava kosti (odnosno, pretvara ih u prah), nešto je nečuveno i to se u javnom prostoru nikad prije nije čulo. Ne upuštajući se u detalje, na ove nebuloze čovjeka koji je redovni profesor povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, mora se odgovoriti u ime zdravog razuma! Na to nas nagoni sam Ivo Goldstein svojim lažima, morbidnim izmišljotinama kojima nema ravnih na kugli zemaljskoj.

 Dakle, “ustaški koljači koji su se vratili travnja 1945. godine” u Jasenovac, angažirali su 600 logoraša na poslu vađenja tijela iz grobnica (žrtve koje su pokopane od kolovoza 1941. godine do tada), pa su te leševe “spaljivali na rešetkama i pepeo vraćali u grobnice”, a potom kosti mljeli u toj “drobilici” pretvarajući ih u prah i razbacujući taj prah unaokolo – a sve kako bi prikrili tragove zločina. I tako su uništili između 80 i 100 tisuća posmrtnih ostataka tijela žrtava!? 

 Ovdje svatko tko ima imalo savjesti i zdravog razuma mora ostati bez riječi i upitati se: Je li moguće!? Kakvi to mehanizmi upravljaju glavama ljudi koji su u stanju smisliti takvo što?

 Tko god ima minimum znanja iz antropologije ili forenzike, zna kako se struktura leševa živih bića (pa i ljudi) mnogo dulje i bolje održi u muljevitom tlu gdje nema dotoka zraka, nego u normalnom zemljištu koje je rastresito, sadrži zrak i povoljno je za razvoj bakterija koje razlažu tkivo i uzrokuju truljenje. 

 Ovo potvrđuje i navod iz Hrvatske enciklopedije:

“Ako se leš nalazi u posebnim uvjetima, mjesto trulenja razvija se mumifikacija ili saponifikacija mrtvoga tijela. Mumifikacija (lat. mumificatio) razvit će se ako se leš nalazi u struji vrlo toplog i suhog zraka. U takvim okolnostima tijelo gubi tekućinu pa može postati i do deset puta lakše od težine u času smrti. Zbog isušenja, meki su dijelovi leša kao štavljeni, a boja kože tamnosmeđa. Saponifikacija (lat. saponificatio) nastaje kada se leš nalazi u vlažnom mediju uz smanjen pristup ili potpun nedostatak kisika. Tada se masno tkivo razlaže na glicerol i masne kiseline, a ove se zatim pretvaraju u amorfnu sapunastu masu (sapuni su soli masnih kiselina) koja prožima leš i sprječava razvoj truležnih promjena. Sudskomedicinska važnost mumifikacije i saponifikacije u tome je što tako promijenjen leš ostaje vrlo dugo očuvan i na taj način omogućuje ili olakšava identifikacijski postupak.“ 

(Vidi: https://proleksis.lzmk.hr/21002/; dio teksta istaknuo: Z. P.; stranica posjećena 21. 3. 2021.)

 Dakle (ponovimo još jednom), u slučaju dr. sc. Ive Goldsteina riječ je o neshvatljivim i zdravom razumu neprihvatljivim nebulozama i opskurnim lažima, o sramotnom i beskrupuloznom pokušaju prikrivanja istine, o izmišljotinama i krivotvorinama kojih bi se posramio svaki čovjek s mrvom časti i morala. I sve se to čini kako bi se izbjeglo suočavanje s realnošću – jer u navodnim “masovnim grobnicama” (izmišljenim “masovnim grobnicama” ustaških žrtava) nema kostiju, odnosno temeljnih materijalnih dokaza za ono što tvorci i čuvari jasenovačkog mita već desetljećima tvrde. 

Na kraju, evo što je o ovom povjesničaru napisao profesor Miroslav Brandt (mentor Ive Goldsteina u vrijeme kad se ovaj pripremao za doktorat) u knjizi Život sa suvremenicima (Zagreb, 1996., str. 190 –191.):

 Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

(Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Goldstein; stranica posjećena 5. 4. 2021.)

 Pitanje je kad će se i kako okončati priča s Jasenovcem i hoće li ikad biti utvrđena puna istina. No, već sad, iskustva iz prošlosti nam mogu dobro poslužiti za donošenje mnogih zaključaka.

Treba se nadati i vjerovati, jer ni jedna istina se nije mogla skriti zauvijek, niti ju je laž – koliko god velika bila – uspjela nadvladati.

Video: dr. sc. Nikola Banić i prof. dr. sc. Neven Elezović: “Jasenovački popis žrtava je potpuna krivotvorina!” ;

kraj 

Zlatko Pinter/Hrvatsko nebo