Ne dajmo kradljivcima vlastiti Uskrs!
Svašta se događa u svijetu, u našem susjedstvu i u našoj zemlji. Svjesni smo i nismo neosjetljivi na sve to, dapače, zabrinuti, osjećamo da se nešto veliko i opasno valja iza brda. Ali nemojmo dopustiti da nam ukradu nadu koja je ponovo uskrsnula zajedno s Isusom na Uskrs. Nemojmo mi koji vjerujemo. Kad čovjek baci pogled na današnje matične i ’službenom’ globalnom kursu prilagođene (mainstream) medije, čini se kao da Uskrsa nije ni bilo ili kako se trude da ga se što prije zaboravi.
Istina je da smo ovaj Uskrs slavili u teško vrijeme za nas i za čovječanstvo. Mračno vrijeme, vrijeme straha, vrijeme zbunjenosti, vrijeme u kojemu razmišljamo kratkoročno i gubimo dugoročnu perspektivi. Kada mrak zavlada srcem, i kada se tuga i muka uvuku u našu nutrinu, raste beznađe. Pa na neki način više ne živimo, nego životarimo. Znamo da životariti nije živjeti. Znamo i da zemlja u kojoj ljudi životare nema pred sobom pravi život. Znamo i da je narod bez nade, bez snova, tužan, i da je lak plijen za beskrupulozne mogućnike.
U povijesti je uvijek bilo teških trenutaka – ratovi, epidemije itd. – ali nikada se stvari nisu događale ovakvom brzinom kao danas. Kao da nam ta brzina guta sve više i samog života. Stoga nam je potrebno osnažiti vjeru: ona nas drukčije pozicionira pred smrću i pred onim sto nas ubija. No Kristovo uskrsnuće sve mijenja. Mijenja naše raspoloženje, ali i način življenja. Oživljava nas i daje nam snagu potrebnu za nov početak, da se pokrenemo, da stavimo opet Isusa u svoju povijesti. To nam je potrebno sada kada je jezik smrti uvjerljiv. No jezik je Života pobjednički.
Uskrs nas „vuče“ prema gore i prema naprijed. I zbog toga možemo učiniti nešto da promijenimo ovaj žalosni svijet, koji misli da ne treba Boga i Spasitelja. I da promijenimo ovu našu domovinu, koja se svaki put više prilagođava tom i takvu svijetu. Nismo mi neki važni ljudi. O našim odlukama ne ovisi sudbina čovječanstva. Ali nosimo u sebi komadić neba, koji možemo umnožiti i podijeliti s drugima. Mi mislimo da ni svijet ni Hrvatsku nije moguće poboljšati bez Boga, da se to ne može učiniti računa li se samo na upravljanje povijesnim snagama i njihovom dijalektikom. U tom kontekstu, želimo svoje svjedočanstvo dati jednostavno i radosno.
Još jednom, ne dajmo kradljivcima vlastiti Uskrs!
(MO)/Hrvatsko nebo