Tomislav Karamarko: Drug Manolić borbeni maratonac ne posustaje ni u svom počasnom krugu!

Drug Josip Manolić 22. ožujka slavi svoj 101. rođendan. Lijep broj godina, koje ga svrstavaju u kategoriju – najstariji Hrvati. No, on nije “običan” Hrvat, starac. Živahan je, bistar i ambiciozan sufler i kreator hrvatske političke zbilje. Da je tomu tako, vidljivo je u tjedniku kojem je dao rođendanski intervju. Ima tu koječega, ali i stavova koji govore o tome za kakvu Hrvatsku se još bori. On ima svoje političke preferencije i čvrste saveznike u hrvatskoj crvenoj buržoaziji i njihovu kapitalu. Istim tim odabranicima mediji su na dispoziciji kad god je to potrebno – bilo da treba po nekom “udariti” ili nekom pjevati ode i laude. Savez je logičan jer 90-ih su neki dobili kapital, a neki metak (Barešić, Parađik, Kraljević, Pavlović…). Sve je to netko s nekim dogovorio. A naš borbeni maratonac ne posustaje ni u svom počasnom krugu!

Svega je stalo u tih 101 godinu – od mladenačke crvene ilegale, partizanštine, poslijeratne jugoboljševičke kreative do 90-ih i stvaranja neovisne i demokratske Hrvatske. No crvena nit je neprekinuta i dominantna. Danas je Hrvatska premrežena tim crvenim nitima. Živimo u zemlji u kojoj nije kažnjen niti jedan od bezbrojnih komunističkih zločina. U ovoj zemlji nije poželjno problematizirati lik i djelo mega zločinca Tita. Ovo je zemlja iseljenika koja statira u EU i nikad nije iskreno prihvatila ništa pozitivnog od nje. Pa niti ideju lustracije. Svjedočimo devastaciji vrijednosti domovinskog obrambenog rata i podcjenjivanju branitelja i cijelog naroda kroz suptilno razumijevanje emocija četničkih pobunjenika.
Da, drug Manolić može u veselju proslaviti rođendan! Jer on je potencijalni pobjednik i trenutna Hrvatska mu je podnošljiva. U onim nekim “zlatnim vremenima” kolege slavljenika dobro su se snalazili na blajburškom krvavom piru ili stazama bjelovarske šume. Vjerujem da ćemo dočekati intervju i za njegov 102. rođendan. I nije on kriv ni za što jer pojam krivice u Hrvatskoj je relativan.

P. S. Prilažem link na intervju Josipa Manolića iz 2015. godine. Vrijedi pročitati –