Traže se otvoreni, karakterni, borbeni i slobodni duhovi!

Nezadovoljstvo trenutnim stanjem u državi i društvu u mnogima izaziva pesimizam. Ne vide izlaza iz sadašnje krize političkog vodstva ni dobre opće perspektive na obzorju. 

Previše je onih koji su zbunjeni ili su toliko kritični da već ni sami ne znaju vole li svoju zemlju ili su ogorčeni i kivni na nju. Pitaju se takvi i griješe li kada su toliko kritični prema vlastitoj zemlji (vlasti, ustroju, odnosima, pa i samom narodu). Pitaju se i ne bi li trebali s više povjerenja i razumijevanja prihvaćati ono što čine vlasti, iako je to daleko ispod njihovih očekivanja ili nas vodi u nove ponore. Pitaju se i ne bi napokon trebalo ozbiljno i djelatno prići stvaranju alternative (do)sadašnjoj vlasti i stanju u državi. 

To su sasvim normalna pitanja.  Njih sami sebi postavljaju samo oni koji se istinski brinu za svoju domovinu, svoj narod i svoju državu. Koji se ne mogu pomiriti s time da smo pokleknuli pred raznim tuđim i nepovoljnim ili neprijateljskim silama, unutarnjima i vanjskima. 

Da bi se podignulo ili pridignulo uvelike nezadovoljno i demoralizirano mnoštvo u narodu, nije potreban velik broj ljudi. Taj proces može pokrenuti i neka skupina koja je malobrojna, ali u sebi snažna, s politički zrelim i požrtvovnim osobama. Bez određenog broja takvih ne može se ni u povoljnu ni u kritičnu trenutku „zapaliti“ narod. Kakva je ta skupina, takvi će biti i njezini plodovi. Nikakvih pak plodova ne će biti bez zdrave i djelotvorne jezgre, koja bi se postupno širila na druge, toj ideji odane i zajedničkom radu privržene. Koja bi privlačila i osposobljavala druge, da bi drugi isto tako privlačili i osposobljavali treće. I tako sve do zadnjeg zakutka hrvatskoga političkog naroda. 

Bitno je objektivno vidjeti stanje i imati dobre procjene te prihvatiti odgovornost i raditi. A to svatko može na koji god način. Takav „projekt“ ište ljude spremne i za borbu, ustrajne i  nepokolebljive; one koji su sposobni misliti, govoriti i hrabro djelovati; koji će imati razuman i uravnoteženo kritičan, ali ne ni destruktivan ni zaslijepljen, odnos prema svemu čega ima i onomu što se hoće. 

Traže se dakle otvoreni, karakterni, borbeni i slobodni duhovi; ljudi koji ne mrze, koji nisu zavidni drugima i koji nisu ni tašti ni preosjetljivi. 

Takva mala inicijalna skupina, koja zapravo već postoji i koja se pokazuje na Hrvatskom nebu, potrebna je kao početni „nukleus“ (jezgra) stvaranja toga novoga, ali širega i jačega od slabašne inicijative. Nečega što bi se u danom trenutku moglo čvrsto uspraviti i ući u veliku političku bitku, u pravi politički rat za neku bolju, drukčiju Hrvatsku od ove kakva je sada. 

Po svemu sudeći, realno stanje u državi nastavit će se pogoršati. A već je sada jasno da od onih koji su već na sceni ne možemo očekivati pravi odgovor ni doraslost još težim izazovima od prijašnjih i sadašnjih. I da ni pravi odgovor ni dublju preobrazbu ne možemo očekivati ni od vladajućih stranaka ni od dosad poznate opozicije alternative.

Najpoznatiji poljski filozof 20. stoljeća, Leszek Kolakowski (1927.-2009.), socijalistički disident i poslije ugledni profesor na Oxfordu, napisao je: „Nama je potrebna borbena, agresivna obrana slobode. Sloboda se ne može održati popuštanjem, automatski, rutinom. Ona zahtijeva budnost, ratobornost, stalni duh borbe.“ 

Možemo samo dodati: i nama je potrebna „obrana slobode“! A i primijeniti na našu situaciju Isusove riječi: “Žetva je doista velika, ali radnika je malo. Molite zato Gospodara žetve kako bi radnike poslao u žetvu svoju. (Lk 10,2)“

(MO)/Hrvatsko nebo