„U ovim teškim vremenima…“

Toliko puta započeli smo (raz)govor, članak ili što drugo tugaljivim riječima: „U ovim teškim vremenima…“. Na žalost, tako ćemo, još jednom, započeti i ovaj osvrt. 

U ovim teškim vremenima, u kojemu se očito nalazi hrvatski narod, svakomu je od nas važno biti bistrook u gledanju, pronicljiv u shvaćanju i ispravan u djelovanju. Uzor nam je dan u osobama naših velikana, od davnine do posljednjih desetljeća. Hvala dragom Bogu, imamo ih, u svim područjima, te nam mogu poslužiti kao izvori nadahnuća za suočenje s današnjim poteškoćama. 

Danas kad je hrvatska državnost učin koji živi u svijesti naroda, a i sami smo dio te velike stvarnosti, dužnost nam je učiniti sve što je u našim mogućnostima da ona dobije uspješnije oblike i bude ispunjena boljim sadržajima. Etička nam je obveza ići za idealima i stavljati ih pred oči svoje i svoga naroda, ne pitajući se što drugi o tomu misle. Bez stalnog prilagađanja željama drugih, pred svima nam je na svakom mjestu i u svakoj prigodi s najvećom odlučnošću tražiti i zahtijevati ostvarenje prava, ciljeva i potreba hrvatskog naroda. Lišeni i najmanje želje da si podredimo eventualne pristaše, da ih od njih očekujemo slijepu poslušnost. „Cijepljeni“ protiv svake demagogije. 

Pred očima neka nam je samo istina, u srcima mržnja na laž. Tuđa neka nam bude neodređenost, kalkuliranje, oportunizam, brkanje privatnih interesa s interesima narodne zajednice. I danas i ubuduće raditi nam je tako da po svim svojim djelima možemo bez velike bojazni izaći pred sud svoga naroda, a svatko osobno i pred sud Božji.

Važno je stoga isticati značenje poštenja u javnom i političkom životu te oštro prokazivati prodane duše, izdajnike, lažljivce i slične tipove, poglavito u javnim poslima. Narodni život ne može se uspješno graditi ni razvijati bez poštenja. Svojim načinom života, svojom skromnošću svjedočiti nam je blizinu s onima koji nemaju koliko mi imamo – a ne podlijegati gramzivosti. I isključivati mogućnost da se idejno i praktično svrstamo u red s onima koji žive na teret, a ne na korist zajednice. Hrvatski narod proživljava teške dane, osiromašen je, i treba mu taj osjećaj društvene pravde i solidarnosti, bez kojega ne može biti ni osobnog uspjeha i zadovoljstva ni prave slobode. 

Postupati tako znači biti na sigurnu i ispravnu putu. To znači i razrađivati svu našu problematiku, obogaćivati se idejno i prihvaćati suradnju svih sličnomislećih. A time su dovoljno određeni i smisao i zadaća pokretanja nove opcije. Na početku to može biti i samo mala skupina Hrvata koji ne misle kapitulirati, čvrstih u svojim idejama i u postojanih u djelovanju. S vremenom bi se takva skupina mogla širiti, uz nju bi se mogle povezati i druge, te sve zajedno ojačati i prerasti u istinsku alternativu postojećem establishmentu… 

Jedina šansa da se išta bitno izmijeni jest u tom nastajanju novoga odozdol. Sve što dolazi odozgor – putem moćnih medija, naručenih rezultata anketa ili putem razgranate promidžbe – najčešće je već unaprijed potajno smišljeno od onih koji već jesu „gore“. I koji žele „gore“ i ostati. Ma što se u domovini s narodom i državom događalo.

Svi bismo željeli da jednoga dana mognemo započeti razgovor, govor, članak ili što drugo riječima koje nisu: „U ovim teškim vremenima…“. 

MO/Hrvatsko nebo