Od socijalne i političke segregacije k preuređenju društva i države
Vrijeme:2 min, 17 sec
Agencija Crobarometar donijela je najnovije istraživanje, u čijim rezultatima između ostaloga stoji kako „71% građana misli da zemlja ide u lošem smjeru“. Taj podatak ukazuje na to da se Hrvatska nalazi u socijalnoj i političkoj krizi i da ima krizu autoriteta (vlasti). Blizu tri četvrtine anketiranih traži odgovor na sve što im je uskraćeno i što, u širem smislu, prijeti našem opstanku, dostojanstvu i napretku. Pokazuje se da demokratska transmisija volje birača odnosno naroda ne rađa plodovima kakvi su bili očekivani. Takav pokazatelj ujedno je znak da je odnose potrebno provjeriti i na pravi ih način obnoviti.
Očito je i bez tog istraživanja da je hrvatsko društvo duboko podijeljeno i u velikoj mjeri nezadovoljno, znatnim dijelom i ogorčeno. Povećana je, zbog korona-krize, brojnost onih skupina koje ovise isključivo o paternalističkoj pomoći države i raznih organizacija. A Hrvatska državna vlast ima obvezu stvoriti uvjete za rad i stvaralaštvo, za pravednu plaću ili drugih izvor prihoda, za promicanje i zaštitu prava sviju. Na one koji trenutno ili inače nisu u stanju živjeti do svoga rada mora se prestati gledati kao na teret ili smetnju. Mnogi od njih žele pridonijeti i osobnomu i obiteljskomu i općemu dobru, ali im to nije omogućeno.
Tim ljudima potrebno je omogućiti uključivanje u rad, raspodjelu i suodlučivanje. Njihovom društvenom marginalizacijom pogođena je pripadnost društvu u kojemu žive i onemogućeni su u korisnom djelovanju. Svi imamo obvezu prema onima koji su marginalizirani, iskorištavani, pretvoreni u višak ili jednostavno odbačeni.
Vidimo kako su i u Hrvatskoj – osobito u gornjim slojevima – prevladali mentalitet protivan naravi i dostojanstvu ljudske osobe, mentalitet klanjanja zlatnom teletu i logika grabeža za moći, bogatstvom, užitcima i luksuzima. Čini se da smo i mi bez ispaljenog metka prihvatili „divlji kapitalizam“, koji stvara super-bogataše i super-siromahe, koji nam oduzima osjećaj za pravdu i poštovanje u praksi prema onima koji se u „divljini“ nisu snašli. Moć i bogatstvo koncentrira se u rukama gornjeg staleža i dovodi do sve veće socijalne i političke segregacije. To je ponajviše posljedica djelovanja „struktura grijeha“. One se koriste nehumanim mehanizmima, koji moćne čine moćnijima, bogate bogatijima, siromašne siromašnijima, iseljenima ili pokojnima, a politički nemoćne politički nemoćnijima.
Želimo li to stanje promijeniti, nužno je promijeniti prije svega sebe, mentalitet, etiku društva i pravila igre, a zatim obesnažiti spomenute strukture, u ime ustavne kategorije jednakopravnosti i radi postizanja nacionalne zrelosti i održivosti države, sukladno objektivnim potrebama i većinskim očekivanjima. Nužno je stoga o svemu tomu raspravljati i tražiti primjerena i programska i konkretna rješenja. Želi li hrvatski narod ostvariti svoje potencijale te sačuvati sebe i svoju državu u vrlo nemirnu suvremenom svijetu, treba prije svega smisliti način kako (pre)urediti svoj dom i svoje unutarnje odnose, i za to se odlučno (iz)boriti.
(MO)/Hrvatsko nebo
