Moramo biti oprezni i zvoniti na uzbunu!

Novi patrijarh SPC-a Porfirije rekao je u prvom obraćanju nakon ustoličenja: ‘Hrvatska je moja druga otadžbina… “. Nama neukim Hrvatima, koji uvijek sumnjamo u svaki izraz ljubavi koji dolazi iz Srbije pa i iz srpskih crkvenih krugova, koji ne razumijemo ljubav koja nas je ubijala, odmah je pritekao u pomoć notorni sociolog religije profesor Ivan Markešić da bi nam objasnio nam je kako „Porfirije (je) omogućio zatopljenje odnosa Hrvata i Srba, kao dva bratska naroda “. Bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prigodom posjeta srpskog predsjednika A. Vučića poručila je u dvorani V. Lisinski Srbima koji žive u Hrvatskoj: „Hrvatska je vaša domovina!“. Tu je bio nazočan i Porfirije, koji nas je sa svjetovnog ambona poučio: „Srbi i Hrvati jedan su narod“, dodavši: „Legitimno je da se to jedinstvo razvijalo u više pravaca, ali ono iz te prošlosti i u naše vrijeme pokazuje da je vrlo snažno“. A Vučić je rezimirao: „Vjerujem u zajedničku budućnost naša dva naroda.“

Na dan ustoličenja novog patrijarha SPC-a preminuo je poznati kantautor Đorđe Balašević. U „Jutarnjem listu “ Aleksandar Dragaš smjesta je napisao: “Jugoslavije nema odavno, ali simbolički je, zapravo, umrla sada. “ I notorni bivši nogometni trener Ćiro Blažević prokomentirao je odlazak kantautora: „Svi plačemo i svi imamo razloga da plačemo“; „U centru Zagreba se pojavio transparent na ćirilici na kojem je u znak smrti Đorđa Balaševića pisalo ’bećarac’… i mnogi su se čudili kako je to moguće, ali ja u tome ne vidim ništa čudno i neobično. Srbi imaju pravo živjeti svugdje u svijetu i koristiti svoje pismo. Oni kojima to smeta su budale, a budala ima posvuda; „Svi žalimo, cijela Hrvatska žali, tko ne žali, taj nije normalan. I ne samo da žalimo, već i plačemo, i to, dodao bih, plačemo na ćirilici.“ Ćiru je podržao i notorni glumac Rade Šerbedžija: “Kad sam u petak navečer prošao ispred HNK i vidio tu količinu mladih ljudi a neki od njih mogu biti moji unuci koji pjevaju razdragano njegove pjesme, kad sam vidio taj natpis kod NAME u Ilici, na ćirilici što su napisali bećarac, to je nešto nadnaravno, to je Hrvatska u koju ja vjerujem, to je narod koji ja volim.“ 

Nakon što su baštinici jugoslavenskog komunizma i velikosrpskog imperijalizma i oportunisti svih vrsta i zvanja „kanonizirali “ Porfirija za života, a Balaševića odmah nakon smrti, na takva „događanja naroda“ moramo biti oprezni kao što smo s pravom bili oprezni i 1989. I zvoniti na uzbunu, kao što su mnogi i tada zvonili.

“Mi moramo biti protiv Srbije u konkretnom smislu, jer drukčije nije moguće, ali u idejnom i temeljnom smislu mi moramo biti protiv jugoslavenske zablude. U izvornom smislu ispravno je antijugoslavensko stajalište, jer smo po jugoslavenstvu postali srpskom kolonijom. U tom poslu naša je stvar da se jugoslavenska zabluda potpuno dotuče ali ne obranom Jugoslavena, a napadanjem Srba, nego napadanjem Jugoslavena, Jugoslavije i jugoslavenstva, te životom u našoj državnoj ideji, a stvar je Srbijanaca, da se oslobode zastarjelih ambicija Pravoslavne crkve i da žive u svojoj državnoj ideji tako da na granicama Hrvatske i Srbije ne bi stajali luđaci, koji bi se htjeli smatrati ideolozima i svecima, nego stanovnici normalno priznatih i ostvarenih načela u cijelom svijetu.”

(Ivan Oršanić, Vizija slobode, str. 166)

M.O./Hrvatsko nebo