Razlozi i rokovi za uobličenje nacionalne opcije
Vrijeme:1 min, 59 sec
Ima li nacionalna opcija budućnost ili je nakon što smo ostvarili glavni cilj (državu) izgubila povijesno opravdanje i smisao? Odgovor liberalizirane jugoslavensko-(neo)komunističke falange znamo. No, koji je odgovor onih koji nacionalnoj opciji pripadaju? Nekako se čini da je među njima zavladalo malodušje, između ostaloga i zato što najutjecajniji mediji stvaraju dojam da nacionalnu opciju brane potrošeni i frustrirani pojedinci okrenuti prema prošlosti i bez vizije budućnosti i da zapravo ona nije ni potrebna.
No ima nas koji vjerujemo da je bez uobličenja nacionalne opcije ta budućnost upitna i da je dok ima vanjske ili unutarnje ugroze (ili obiju) ona – potrebna. Bez nacionalne opcije, tko će se brinuti za položaj Hrvata u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini (posebno), u ostalim susjednim državama i u svijetu? Tko će se brinuti za očuvanje onoliko suvereniteta koliko je moguće unutar EU (i šire)?
Naravno de će nam spomenuta falanga koja „vedri i oblači“ i dalje spočitavati historicizam, to da stalno predviđamo protimbe i opreke, iako one u Hrvatskoj postoje odavno: Gaj nasuprot Kuzmaniću, Strossmayer i Rački nasuprot Starčeviću i Kvaterniku, Supilo i Trumbić nasuprot Franku, Maček i Hebrang nasuprot Paveliću. I napokon Tuđman, koji nasuprot jugoslavensko-komunističke falange i njihovih stranih pokrovitelja nije propustio prigodu, nego je uspostavio drugu hrvatsku državu u XX. stoljeću.
Razdjelnica kao da je konstanta i kao da se produljuje u sadašnjost i u budućnost. Baštinici Gaja, Strossmayera, Račkoga, Supila, Mačeka i Hebranga žele da Hrvatska bude posve podložna još jednom gradu na „B“, ovaj put Bruxellesu (pritom sve više – vjerovali ili ne – i Beogradu). A mi želimo očuvati državnu neovisnost i dijeliti suverenitet samo u onoj mjeri u kojoj se Hrvatskoj to isplati.
Krajnje je vrijeme da shvatimo kako se „šah politički igra glavom, a ne srcem“. Uspješnost se dokazuje državnim proračunom, slobodom i standardom, a ne melodioznim glasovima iz Bruxellesa. Kako se postaviti pred zaoštrenim stranačkim borbama? Jasno je da istinski pripadnici nacionalne opcije ne mogu ni poduprijeti ni pasivno promatrati one koji nju pokušavaju uništiti ili marginalizirati. Jedino razumno jest pokušati se organizirati kao zasebna snaga. Na tomu treba inzistirati iako se trenutno čini da je takvo što bezizgledno. Lokalni izbori važni su i mogu poslužiti da se načini koji korak u tom smjeru, no parlamentarni izbori onaj su krajnji rok do kojega se treba pokušati organizirati. Bolje, složnije, čvršće, kvalitetnije i masovnije nego dosad.
(MO)/Hrvatsko nebo
