Nenad Piskač: Režimske kosti za oglabanje

Besjeda s mojim pesekom Hosom

Hos, znaš kaj?! Moram te idući mjesec cijepiti. Bum. Pripremi se psihički. Valjda bu u veljači bilo psećega cjepiva, za veterinara ne brini. Ali, zamisli da te moram dati cijepiti svaki mjesec po dva puta. Ili, još gore, svaki dan. 

Vau, vau, vau – odgovara mi Hos. Prijevod: Gazda imaš praf. 

Nastavljam: U ljudskom svijetu baš se to događa, ali ne s cjepivom… Sjedni tu, sad ti bum pripovest sprivedal. Budi dobar i slušaj: 

Sprega režimskih i medijskih snaga postala je dosadnom proizvodnjom statusa quo. Od izbora do izbora ponavlja iste obrasce. Među režimske obrasce ponašanja pripada financiranje, projektiranje, proizvodnja, plasman i održavanje režimskih kostiju za oglabanje. Njih ubacuju u javni prostor, da ne kažem „u prihvatilište“, kao da je hrvatska javnost čopor udomljenih pasa lutalica. 

U tu svrhu koriste čak i smrti apatrida i apatridica, osobito okorjelih ljubitelja bolje prošlosti i jugokomunistički zadrtih „istaknutih pojedinaca“. Neke kosti za oglabanje pripremaju se unaprijed, kako bi se ubacile među čopor u planirano vrijeme i s točno određenim ciljem. Smisao i svrha oglabanja mogu se i moraju pratiti u širokom rasponu od nametanja nebitnih tema, preko lažnih dilema, do izmišljenih problema.

Izazivanje privremenoga osjećaja sitosti

Postoje kosti za odvraćanje pozornosti, za prihvaćanje neprihvatljivoga, za preodgoj, za pristanak na dresuru unedogled. Režimske kosti, naime, kaj, stvaraju bolest ovisnosti. Zatim su tu kosti namijenjene za veličanje neke osobe prema kriteriju – važno je da nije bila za dom spremna kad je trebalo biti. Ima i kostiju namijenjenih sotonizaciji nepodobnih prema kriteriju – bili su za dom spremni, učinimo s našim kostima sve da više nikad ne prihvate tu zabludu. Pa, onda i kostiju specijaliziranih za predizborne svrhe. Svaka vrsta režimskih kostiju za oglabanje zavrjeđuje posebnu temu, zato Naime, kaj ne ulazi dublje i dalje od zgoljne konstatacije. Za doseg cjelovitost trebalo bi napisati višetomnu interdisciplinarnu Enciklopediju režimskih kostiju.

Sistematizacija režimskih kostiju može se nastaviti s kostima za jednokratno i višekratno oglabanje. Ili s kostima razvrstanima za pojedini uzrast, od štenaca pa do olinjalih veterana. Postoje i ideološki začinjene kosti. Lažne kosti, različitih materijala, mirisa, boje, okusa i namjene. Kosti za zabavu, kosti za kulturu, kosti za vanjsku politiku i kosti za unutarnju politiku. Posebno se pakiraju kosti za mržnju. Kosti protiv jedinstva. Kosti za jaču razgradnju vrjednota. Na cijeni su i kosti za koncentraciju dezintegracije i propuh društva. Nadalje, tu su kosti premazane sredstvom za izazivanje grčeva, čireva, virusa podjela i otvaranja „starih rana“. Kod svih režimskih kostiju isti je zajednički nazivnik: Ne smiju čoporu u logoru dopustiti epidemiju neprihvatljivoga zdravoga razuma, neprimjerenoga konsenzusa glede bitnoga ili opasnoga pluraliteta mišljenja. Režimski proizvedene kosti „procjepljuju“ cijeli čopor. Već su vidljive promjene na prirodnoj mu strukturi i identitetu.

Konzument režimskih kostiju za oglabanje uvijek ostane gladan, ali s privremenim osjećajem sitosti. Režim računa upravo na tu vrstu osjećajne privremenosti. Zato se režimske kosti bacaju gladnome čoporu svaki dan iznova. Potpuno je jasno da iza toga sustava postoji cijela industrija proizvodnje, distribucije i prometa režimskih oglabalica. Kako tehnološka, tako i kadrovska, pa onda i struktura društvenopolitičkih radnika i poštene inteligencije. A iznad njih, dakako, stoji politmenadžment s vrećama peneza. On disciplinirano postupa po odredbama protokola o proračunskoj distribuciji, konvencije o oglabanju i kompakta o stvaranju ovisnosti oglabanja.

Oglabanje kostiju vodi u lizanje cipela

Režimske kosti za oglabanje režim, pa i sam čopor, naziva „aferama“. One sve dolaze od francuske riječi affaire. Afera je kažu enciklopedisti – sumnjiv, nečastan, protuzakonit posao ili postupak koji izaziva zanimanje javnosti, često i javni škandal. Afere mogu biti špijunske, političke, financijske, športske, kriminalne, ljubavne i tako dalje. Afera nad aferama jest proizvesti aferaško društvo s aferaškom klimom u kojoj više nitko ne zna što bi sam sa sobom bez afere. Aferaško društvo nije moguće uspostaviti bez dobro podmazanoga sustava proizvodnje koščica i kostiju za oglabanje.

Hrvatska je svjetski prvak u proizvodnji istinitih, poluistinih i lažnih afera za tuzemnu uporabu. Čopor korumpiran režimskim kostima ne sluti opasnost. Jednolična ishrana režimskim kostima izaziva boleštine. Među njima se ističe virus affaire-jednoumlja za koje Hrvati još nisu pronašli cjepivo, a zalihe od 1990. do 1995. u međuvremenu su potrošene, ili su se ukiselile u robnim zalihama konstruktivnog režimizma. A ono što se pod cjepivom nudi često puta je samo nova režimska kost za oglabanje.

Dugotrajna ishrana temeljena na režimskim kostima za oglabanje ne pridonosi stvarnom „imunitetu krda“. S vremenom čopor ovisan o režimski navođenim „aferama“ zaboravlja kako postoji zdrava hrana i prirodni imunitet. A one u čoporu koji nisu zaraženi režimskim kostima i odbijaju oglabateljsku prehranu, podosta puta sam čopor rastrgne na komade, ili ih „sanitarnim kordonom“ izolira. Napokon, čopor dresiran režimom kostiju za oglabanje počinje lajati, cviliti, režati i birati baš onako kako režimoslavi i režimopoklonici hoće.

Od dugotrajnog oglabanja zubi trule i ispadaju. U bezubom zubalu samo jezičina raste i raste. Na kraju cijeli čopor kolektivno liže ulaštenu režimsku cipelu i dragovoljno ide prema „aferama“ usmjeravanim rješenjima. I iz dana u dan, mršav, ali veselo i „kuražno“ mašući repom, plazeći predugim jezikom nestrpljivo čeka novu gazdinu porciju uvjeren da će mu režim zauvijek priskrbljivati oglabanje kostiju i lizanje njegovih cipela. 

Auuu. Vau, vau, vau – odgovora mi Hos. Prijevod: Strašno. Gazda imaš praf.

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo