MOŽDA VAS I OVO ZANIMA: BOŽIDAR KRAUS NA ROBIJU STRPAO STEPINCA
Vrijeme:6 min, 29 sec
Iako je ovaj članak Pavla Blaževića objavljen na portalu “Otporaš” 1. prosinca 2020. godine, zaslužuje još jednu objavu, pa da se malo zamisli ta i takva hrvatska politička elita, što je, a što nije istina. Iako znam da ih to neće previše uzdrmati u njihovom antihrvatskom raspoloženju, nikada ne treba odustati od istine! /A.B./
Ognjen Kraus sin je “javnog tužioca”, koji je poslije 1945. progonio i zatvarao Hrvate
Ognjen Kraus, predsjednik je jedne od dviju otpadničkih židovskih općina, tzv. Židovske općine Zagreb. Povremeno se javlja u hrvatskoj javnosti i kada se god javi napada sve hrvatsko. Uživa u podjelama unutar hrvatske političke elite. Uživa u svađanjima i sve što čini, čini da oblati hrvatski narod i hrvatsku državu koju nikada nije prihvatio, a i ne će. Potvrda toga Krausova je izjava od ponedjeljka, 9. studenoga 2020., kada je pozvao svoga ideološkog brata blizanca Andreja Plenkovića da napokon donese zakon o “zabrani uporabe znakovlja i simbola NDH”. U suprotnome Ognjen s njime ne će skupa u travnju 2021. pohoditi Jasenovac i nastaviti s velikosrpskom praksom uvećavanja lažnoga jasenovačkoga popisa žrtava. Ognjen je pozvao Plenkovića da napokon provede detuđmanizaciju Hrvatske.
Pozvao ga je da predloži predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću da u Saboru uz svoje poltrone i beskralježnjake u onome što je preostalo od HDZ-a Franje Tuđmana, i, dakako, uz pomoć lijeve oporbe i manjinaca etnobiznismena, izglasa taj zakon dvotrećinskom većinom. I kada još i tu izdaju Hrvata i Hrvatske Plenković provede, Kraus mu obećava da će “ući u povijest”, jer će tim protuhrvatskim činom “skinuti ljagu s hrvatskog naroda koji nezasluženo nosi 30 godina, posebno s obzirom na doprinos koji je Hrvatska dala u europskoj antifašističkoj arhitekturi”. Dobro i malo pozornije pročitajte što je to u ovim zadnjim riječima Ognjen poručio Andreju, da će tim izdajničkim činom: “skinuti ljagu s hrvatskog naroda koji nezasluženo nosi 30 godina, posebno s obzirom na doprinos koji je Hrvatska dala u europskoj antifašističkoj arhitekturi”, što ustvari znači da je zadnjih 30 godina Hrvatska “ustaška”, a ne demokratska, nezavisna, suverena…
A čiji je sin Ognjen Kraus podsjetio nas je Tomislav Vuković, novinar, publicist, urednik i diplomat, 15. travnja 2016. u Dvorani Vijenac na Kaptolu 29, a na predstavljanju knjige Josipa Kljakovića-Šantića JASENOVAC – ENIGMA HOLOKAUSTA u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Tkanica (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/16646-tezak-udarac-antifasistickoj-histeriji):
»…Najprije, moram zahvaliti g. Kljakoviću-Šantiću što je prije, otprilike, pola godine imao povjerenja u uredništvo Glasa Koncila i poslao mi dio svojih najvažnijih znanstvenih spoznaja svoga višegodišnjeg mukotrpnog kompjuterskog istraživanja, koji govore o genezi znanstvenog beščašća djelatnika Javne ustanove spomen-područja Jasenovac tj. njihova internetskog popisa žrtava. Kakav je to bio, bez pretjerivanja, svojevrsni „kopernikanski obrat“ na tome području pokazuje blokiranje te mrežne stranice na mjesec i pol dana (ne znam točno koliko je to trajalo) nakon šokantnih podataka objavljenih u Glasu Koncila o 14.000 „kloniranih“, zapravo umjetno umnoženih, žrtava.
Osobno smatram da bi bilo pošteno, ako se iz godine u godinu traži od najviših hrvatskih čelnika i svih hrvatskih naraštaja, da na obljetnicu proboja zatočenika iz jasenovačkog logora osude već davno osuđeno, ispričaju se, pokaju, priznaju i pepelom pospu svoje glave, zbog povijesne činjenice stare 75 godina, da se po istim kriterijima, istoj metodologiji i istoj pravednosti, hrvatskome narodu također zbog nekih povijesnih činjenica upute, i to baš svake godine, riječi isprike, osude, priznanja, kajanja i posipanja glava pepelom. Konkretno, bilo bi dobro i pošteno da se Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj i Savez antifašističkih boraca Hrvatske svake godine dana 22. travnja ispričaju hrvatskome narodu zbog sramotnog polustoljetnog podržavanja i šutnje o mitomanskom i mitologijskom broju od 700.000 žrtava u Jasenovcu. Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se g. Ognjen Kraus svake godine javno ispriča hrvatskim katoličkim vjernicima dana 17. rujna zbog sramotnog povijesnog događaja iz g. 1946. Citiram:
JAVNO TUŽILAŠTVO N.R. HRVATSKE
Br. Pov. 171/46
U Zagrebu, 17. rujna 1946.
KOMANDI NARODNE MILICIJE
Z a g r e b
Lišite odmah slobode Dr. Alojzija Stepinca, Zagreb, Kaptol, Nadbiskupski dvor, i stavite ga u pritvor javnog tužioštva za grad Zagreb.
Uredovanju će prisustvovati referent krivičnog odjeljenja Javnog tužilaštva N.R. Hrvatske, Dr. Božidar Kraus.
O izvršenju ovoga naloga dostavite mi obavijest.
Primjerak ovog naloga uručite osumnjičeniku prigodom lišenja slobde.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Javni tužilac
Narodne Republike Hrvatske
Jakov Blažević
Citirani dokument u kojemu se spominje otac g. Ognjena Krausa nalazi se u Hrvatskome državnom arhivu, Alojzije Stepinac, fond 1561, Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske, kutija 6, omot 65, pdf. 005.
I pokojni g. Slavko Goldstein imao je razloga za javnu ispriku hrvatskome narodu i svim hrvatskim građanima, posebice udovicama i djeci poginulih hrvatskih branitelja, zbog sramotnog povijesnog događaja iz 1991. Citiram:
»U razgovoru sa nama Ljubica Tintor je uporno tvrdila da je za nju intervenisao Slavko Goldstein, poznati hrvatski izdavač i publicista jevrejskog porekla, te je po osnovu njegovog urgiranja oslobođena iz hrvatskog zatvora… Ljubica je nakon odlaska iz CK KPH radila kod Slavka Goldsteina u njegovoj izdavačkoj kući ‘Liber’ i bilo je realno da Goldstein u datoj situaciji može intervenisati za nju. Danas se po hrvatskoj štampi špekuliše i tvrdi da je Goldstein intervenisao preko Josipa Manolića, što je sasvim moguće jer niži ‘kalibar’ i nije imao tu snagu niti ovlašćenja da pusti Ljubicu iz zatvora.« (Ljuban Karan, Darko Trifunović: »Najveće obavještajne akcije i afere na Balkanu«, Izdavačka kuća „Filip Višnjić“, Beograd, 2016. str. 86.-87.).
Riječ je o Ljubici Tintor suradnici Kontra-obavještajne službe JNA kodnoga imena „Bezimena“, koja je svojedobno bila tajnica trojice predsjednika CK SKH: Mike Špiljka, Stanka Stojčevića i Ivice Račana, kći visokog dužnosnika nekadašnje Službe državne bezbjednosti Hrvatske, sestra Branka Tintora operativca i djelatnika Službe državne bezbednosti Republike Srpske Krajine, supruga Milana Grkovića značajnog KOS-ova suradnika kodnog imena „S-5 Slobodan“, voditelja internog osiguranja Hrvatskoga Sabora i istaknutog vođe Srpske demokratske stranke u Zagrebu, koja je puštena 29. rujna 1991. i kasnije vojnim JNA zrakoplovom iz Pule prebačena u Beograd. Autori knjige Karan i Trifunović, visoki djelatnici KOS-a u JNA opisuju je kao „živu enciklopediju“ (str. 76.), čiji su podaci dobro došli vrhu JNA u oružanoj agresiji na Hrvatsku.
Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se g. Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće svake godine javno ispričaju hrvatskome narodu dana 27. srpnja zbog veličanja sramotnog i zločinačkog povijesnog događaja u Srbu, kada su poklani nevini Hrvati svih uzrasta.
Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se spodobe iz uredništva srpskih Novosti, financiranih, uz ostale, i od hrvatske sirotinje, svake godine javno ispričaju hrvatskome narodu dana 29. rujna zbog sramotnog ruganja hrvatskoj himni iz g. 2015.. Citiram:
»Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila!
Mila, kanonado slavna,
Sila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila si neselektivna!
Držićevom, Savskom teci,
Vukovarskom asfalt dubi,
Pred Lisinskim svijetu reci,
Da topništvo Hrvat ljubi.
Dok mu Meron suce sije,
Dok mu ni Haag prijetnja nije,
Dok mu Srbe grobak krije,
Haubica nek’ sve bije!«
Postavit ću usputno hipotetičko pitanje vezano uz srpsku himnu: Bože pravde – Što bi se dogodilo da se na naslovnici „Hrvatske riječi“, koja izlazi u mojoj Subotici objavi veliki naslov: „Bože, sačuvaj nas njihove srpske pravde“? Autoru bi, sigurno, bilo najbolje da već sutradan nakon objave bude daleko izvan granica Republike Srbije!
Na kraju čestitam na hrabrosti i izdavaču i uredniku knjige g. Marijanu Majstoroviću, koji je hrvatskoj antifašističkoj javnosti poručio da će se, uz stalno isticane medijske i umjetničke slobode, boriti i za znanstvenu slobodu propitivanja svih kontroverznih tema hrvatske historiografije, među kojima je, svakako, i jasenovački logor«.
Nakon ovih Vukovićevih riječi svima nam je puno jasnije tko je Ognjen Kraus, čiji je sin Ognjen Kraus i tko mu je dao ime “Ognjen”.
