Politička korupcija i Newtonov zakon inercije

Vrijeme:2 min, 18 sec

 

 

 

Slučaj nezavisnog vijećnika Viktora Šimunića iz Oroslavja, koji tvrdi da ga je član Predsjedništva HDZ-a i bivši narodni zastupnik u 8. i 9. sazivu Hrvatskog sabora Žarko Tušek pokušao ’kupiti’ u zamjenu za protuuslugu na lokalnim izborima, dao je dragocjena materijala profesionalnim bojovnicima protiv korupcije. Oni sada kipte od pravedničke srdžbe, ne bi li narod vidio koliko im je stalo do pravde i poštenja. 

Među njima su i mnogi koji su šutjeli na primjer kada je predsjednik jedne stranke, koja je osnovana kako bi postala alternativa HDZ-u i SDP-u, protustatutarno i nasilno nametnuo svojoj stranci koaliciju s HDZ-om da bi on ušao u Sabor na listi Domoljubne koalicije g. 2015. i zbrinuo prijatelja i ortaka u jednom ministarstvu, što mu je zatim i uspjelo. 

Nakon pada vlade T. Karamarka dotični nije bio kandidat za Sabor (izabran je kandidat njegove stranke na listi HDZ-a), ali nova vlada Andreja Plenkovića nagradila ga je uto mjestom posebnog savjetnika tadašnjeg potpredsjednika vlade (i ministra vanjskih i europskih poslova), a kratko vrijeme nakon toga mjestom savjetnika ministrice kulture, iako su onaj bivši potpredsjednik vlade i ova i dalje ministrica navodno posve suprotnih orijentacija. Reklo bi se: čovjek za sva vremena i za sve orijentacije. 

Na kraju je njegova stranka raskinula s HDZ-om, navodno zbog neslaganja u pogledu tema s područja ćudoređa (Istanbulska), a na posljednjim parlamentarnim izborima njihov kandidat izabran je na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore, dok će dotični na pola mandata u Europski parlament. Onamo će zahvaljujući džentlmenskom dogovoru s osobom koja je, osim što je čuvala Tuđmana, stala na kraj dalmatinskim narkokartelima, tomu spasila i plavu ribu, i usput za račun „zna se“ koga odigrala vrlo važnu ulogu u uništavanju i mrvljenju pravaške opcije – za što su ju pravaši više puta nagradili golemim brojem glasova, kao da masovno pate od ’stockholmskog sindroma’. 

Bilo je takvih muljanja i prije opisanih slučajeva, ima ih i danas, i bit će ih i u budućnosti, sve dok se ne bude donio zakon koji će sprječavati nedemokratske anomalije, žetončiće i potencijalne žetončiće, itd. No uvođenju kakva-takva reda suprotstavljaju se HDZ i SDP, svatko iz svojih motiva. Promjena nije moguća dok u javnosti ne bude prevladalo ozračje u kojemu će politička (i svaka druga) korupcija naići na opću osudu s trenutnim učincima, a oni koji ju provode postati politički mrtvaci, ali i odgovarati pred zakonom, bez obzira na stranačku ili neku drugu pripadnost. Pri tomu je naivno misliti da će se to dogoditi samo od sebe, inercijom. 

Zaključak: Prvi Newtonov zakon (zakon inercije) tvrdi da svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikoga gibanja po pravcu sve dotle dokle ga neka vanjska sila ne prisili da promijeni pravac kretanja ili mjesto mirovanja.

 

MO/Hrvatsko nebo