Damir Pešorda: Tko cijepljen tko odcijepljen

Vrhunac ovogodišnjeg Došašća bješe dolazak cjepiva. Cjepivo kao spas u posljednji čas, kao truba koja najavljuje dolazak spasonosne konjice. Onda kao kontrapunkt tom olakšanju i ushićenju: vidimo Capaka kako jaše na praznoj kutiji. Na Ivandan bi upriličeno prvo promidžbeno cijepljenje. Hrabra štićenica jednog zagrebačkog umirovljeničkog doma, hrabra i probrano zgodna specijalizantica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti, zatim jedna liječnica i jedna medicinska sestra u Kliničkoj bolnici Dubrava…Redom žene u redu za cijepljenje. Događaju nazoči najjača politička postava u zemlji, premijer i odgovarajući ministri, plješće se, drže se patetični govori. Govore drže muškarci, cijepe se žene. Muškarci, zna se, bijeli, heteroseksualni, na poziciji moći, a žene podređene. Veljača, gdje se da digneš svoj glas!? U susjednoj Srbiji kad je došlo cjepivo, junački se isprsila njihova premijerka Ana Brnabić da ga primi, a cjepivo je primio i njihov Capak, doktor Kon. Doduše, neki već sumnjaju je li u šprici bilo cjepivo ili neka vodica, no ostavimo to njima.

   Mediji već objavljuju zašećerene priče o novim heroinama koje su prve cijepljene. Tako u Jutarnjem listu nailazimo na priču o ”superbaki Branki”, umirovljenoj farmaceutskoj tehničarki Branki Aničić (81) koja se prva u Hrvatskoj cijepila protiv koronavirusa. Kao jedan od glavnih razloga što se javila za cijepljenje Branka ističe želju da vidi svoje praunuke te je cijeli članak intoniran u tom smislu kako će nam cjepivo omogućiti normalan život sa svim onim sitnim radostima kojih postajemo svjesni tek kada su nam uskraćene. Međutim, pri kraju se članka onako uzgredice napominje: ”Na žalost, susret bake i njene obitelji još se neko vrijeme neće dogoditi. Potrebno je pričekati drugu dozu cjepiva kroz dvadesetak dana, ali i popuštanje epidemioloških mjera kako bi domovi za starije ponovno bili otvoreni.” Kad će to biti, nitko ne zna. Ili barem nitko od onih koji bi htjeli reći. 

   Distopijski se košmar  nastavlja, a ljudi se pomalo navikavaju. Netko je, čini mi se Dostojevski, rekao da je čovjek biće koje se na sve navikava. Na maske smo gotovo navikli. Jedna nam članica Vladina Znanstveno savjeta za suzbijanje epidemije covida-19 dobrohotno govori kako ih, eto, možemo skinuti dok jedemo ili pijemo s obitelji za vrijeme blagdana. Vjerojatno predmnijevajući kako će ljudi ionako sabotirati mjere i odbiti unos jela i pila kroz masku, a to je, ako ćemo pravo, i tehnički teško izvedivo. Dakle, ove godine računajte da vam se gustoća juhe neće mjeriti propusnošću vaše maske, dogodine – tko zna!? Ali da se zbog nenošenja maske već danas može završiti u zatvoru, svjedoči primjer iz Irske gdje je putnik koji je odbio nositi masku u autobusu osuđen na dva mjeseca zatvora.  

  Promidžbeni slogan za cijepljenje glasi: ”Misli na druge – cijepi se!” Epidemiolog Kolarić, SDP-ov zastupnik u Gradskoj skupštini Zagreba i član Vladina Znanstvenog savjeta, za televiziju N1 tvrdi: ”No, bez obzira što smo se cijepili i što smo imuni, i dalje trebamo nositi maske i pridržavati se mjera dok god ne proglasimo kraj epidemije. Razlog je što osoba koja ili preboli ili se cijepi više se neće zaraziti od nekog drugog, ali može zarazu prenijeti od osobe A na osobu B. Ni cjepivo ni preboljenje ne štiti od toga da možemo i dalje biti prijenosnici zaraze.” Ako je tako, a stručnjacima treba vjerovati, onda je promidžbeni slogan potpuno besmislen! Cijepio se netko ili ne on virus može prenijeti na drugoga, ali se cijepljenjem navodno može zaštititi samoga sebe, prema tomu slogan bi trebao glasiti: ”Misli na sebe – cijepi se!” Kako bivam stariji i vjera mi se u ljude nekako smanjuje, čini mi se da bi domaćem uhu taj slogan bio nekako i bliži, razumljiviji, uvjerljiviji.

   Kolarić inače ponešto uvijeno i prijeti, kao cjepivo neće biti obavezno, ali bi necijepljeni mogli imati problema s ulaskom u zrakoplov, odlaskom na koncert, razna okupljanja i slično. Dakle, nije obavezno, ali moraš ako želiš koliko-toliko normalno živjeti. Da bi ostao u društvu, moraš biti cijepljen; ne cijepiš li se, bit ćeš odcijepljen. Baš kao suvišna grana kad se kreše stablo. To je točka gdje bi se svakomu slobodarski nastrojenom čovjeku, bez obzira koliko vjerovao u znanost i izvrsnost novog cjepiva, trebala upaliti lampica. U Francuskoj je već u proceduri zakon kojim bi se uvela tzv. ”zelena putovnica cjepiva”, bez koji bi necijepljenim pojedincima bio zabranjen pristup određenim aktivnostima, faktički onemogućeno funkcioniranje u suvremenom društvu. A znamo: sve što je tamo, s vremenom stigne i ovamo. Teška se godina  privukla kraju, a sve što nam želim jest da naredna ne bude gora od ove. Ako nisam preoptimističan.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo