D. Pejčinović: Zaboravljeni distrikt

Netom završeni lokalni izbori u Bosni i Hercegovini nisu donijeli nikakve bitne promjene u odnosu snaga „na terenu“. Očekivana pobjeda vladajućih nacionalnih stranaka donekle je pomućena promjenom vlasti u Sarajevu i Banja Luci, što je kod gubitnika, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, izazvalo razumljivo nezadovoljstvo. Za razliku od njih Dragan Čović može biti zadovoljan uspješnim nastupom vodeće hrvatske stranke u nekim općinama središnje Bosne, poput Novog Travnika, u kojem su nakon dugo vremena položaj načelnika osvojili Hrvati. No, pravi ispit za HDZ bit će tek izbori u Mostaru krajem godine, za koje se već sada nagađa da bi mogli biti krajnje neizvjesni. Ono što svakako upada u oči je neupućenost brojnih novinara, posebno u Hrvatskoj, o važnosti pojedinih područja za vitalne interese sva tri konstitutivna naroda. Kako je moguće da se tolika pozornost pridaje novom gradonačelniku Banja Luke (koji se u bitnim pitanjima nimalo ne razlikuje od srpskog „mainstreama“), a da o najvažnijoj strateškoj točki u čitavoj BiH, brčanskom distriktu, nitko ne prozbori ni riječi?!

Lokalni izbori u Brčkom

Nekadašnja općina Brčko, današnji distrikt, prije rata je imala izrazito mješovitu etničku strukturu koja je, nekim čudom, uspjela preživjeti do naših dana. Prema popisu iz 1991., u općini je živjelo 88.000 stanovnika; 38.600 Muslimana (44%), 22.300 Hrvata (25%), 18.100 Srba (21%) i 8.600 ostalih (pretežno „Jugoslavena“). Prema posljednjem popisu iz 2013. godine Srbi (28.900) su ojačali, ponajviše zahvaljujući doseljavanju iz drugih dijelova BiH, dok su Muslimani (35.400) i Hrvati (17.300) znatno opali, a jugovići „iščezli u neprozirnu tamu“. Hrvati su najviše oslabili u naseljima na poznatom posavskom koridoru i u samom gradu, dakle, na područjima koja su tijekom rata Srbi osvojili i etnički očistili. U naseljima koja je HVO uspio obraniti, na prostoru nekadašnje općine Ravne-Brčko, hrvatsko stanovništvo uspjelo je zadržati većinu, no, to se na lokalnim izborima uopće na primjećuje. Prema objavljenim rezultatima Središnjeg izbornog povjerenstva tri hrvatske stranke – HDZ, HSS i HDZ 1990. dobile su zajedno tek 11,8% ukupnog broja glasova, dakle, gotovo dvostruko manje nego što je hrvatski udio u stanovništvu distrikta! Srpske liste dobile su najviše mandata – 14, muslimansko-bošnjačke 12, hrvatske 3, a manjinske 2 mandata. (www.izbori.ba) Prema sastavu stanovništva hrvatske stranke trebale bi na svakim izborima osvojiti barem pet-šest mandata, a ne samo tri! Uzmemo li u obzir golemu važnost Brčkoga za budućnost čitave BiH, neuspjeh hrvatske politike u Posavini postaje još očitiji. Čini se da kod prosječnog hrvatskog birača ipak nedostaje svijest o važnosti izlaska na izbore. Druga dva konstitutivna naroda itekako se trude oko animiranja svojih glasača, neovisno o tome je li riječ o domaćem stanovništvu ili iseljenicima. Može li se u tom pogledu nešto učiniti? Što ako i hrvatski birači u Mostaru „zakažu“?

Multietničke regije

Jedan od brojnih prijedloga za rješavanje krize, u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi već 30 godina, dala je svojevremeno Biskupska konferencija BiH. Prema njemu, čitava se država trebala podijeliti na četiri multietničke regije (Sarajevo, Mostar, Tuzla, Banja Luka), u kojima niti jedan narod ne bi imao većinu. Kako bi ta utopijska ideja izgledala u stvarnosti može se vidjeti na „mikrorazini“, u brčanskom distriktu. U njemu nijedan narod nema natpolovičnu većinu, kod ustrojavanja vlasti vodi se računa o nacionalnoj zastupljenosti, policija je također multietnička, a sva zbivanja brižno nadzire međunarodna zajednica. Povratak prognanika omogućen je nakon donošenja arbitražne presude 2001. godine, ali se Hrvati (za razliku od Muslimana!) nisu vratili u većem broju u naselja iz kojih su protjerani. Od ostalih negativnih pojava možemo spomenuti i lažno nacionalno izjašnjavanje Muslimana i Srba (kako bi se zauzelo mjesta u administraciji predviđena za Hrvate), zastrašivanje lokalnog hrvatskog pučanstva, pljačku seoskih imanja i šuma…, ukratko, sve one probleme koji u daleko većoj mjeri muče Hrvate u ostalim dijelovima BiH. Srećom, zasada još nemamo „nerazjašnjene“ slučajeve ubijanja hrvatskih povratnika, kao u središnjoj Bosni!

Uvažavajući dosadašnja iskustva sa Srbima i Muslimanima ne može se nikako reći da su Hrvati prezadovoljni svojim statusom u Brčkom, a sudeći po sadašnjim izbornim rezultatima i demografskim trendovima, i opstojnost tamošnjeg puka mogla bi biti ugrožena. Može li, dakle, na osnovi brčanskog primjera, itko tvrditi da bi uspostava multietničkih regija Hrvatima više odgovarala od (izvornog) dejtonskog ustroja, ili, primjerice, trećeg entiteta?

Dinko Pejčinović/hkv.hr/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo