D. Dijanović: Bruxelleska ucjena – nema novca bez tzv. vladavine prava

 Tko će odlučivati što je vladavina prava?

Sukob euro-federalističke i suverenističke struje unutar Europske unije nije nikakva novost. Od samih početaka europskih integracija postojala je tendencija dublje integracije koja bi u perspektivi evoluirala u super-državu i postojali su otpori takvim tendencijama koji u posljednje vrijeme dobivaju naziv suverenističkih opcija. Tzv. brexit, izlazak Velike Britanije iz Unije, direktan je produkt suverenističkih nastojanja u Velikoj Britaniji i činjenice da Bruxelles nije udovoljio zahtjevima Londona za povratkom dijela ovlasti na države članice.

Suverenizam posljednjih godina dobiva zamah u državama tzv. Višegradske skupine, a unutar te skupine posebno u Poljskoj i Mađarskoj. Ove države već su neko vrijeme u sukobu s Bruxellesom. U pozadini sukoba inzistiranje je Varšave i Budimpešte na autonomnom donošenju odluka, na očuvanju kršćanskog identiteta ovih država, na protivljenju migracijama u Europu, ali i na aktivnom promicanju kulture života. Formalno, Bruxelles proziva ove države za kršenje vladavine prava (ugrožavanje neovisnosti sudstva (gdje poljske vlasti nastoje napraviti do kraja lustraciju ex-kadrova iz vremena komunizma), medija i nevladinih organizacija), no jasno je što se zapravo iza brda valja.

Veto Poljska i Mađarske na višegodišnji proračun EU-a

Već nekoliko tjedana svjedočimo novome intenziviranju sukoba, što je ovaj put izazvano odlukom mađarske i poljske vlade da stave veto na višegodišnji proračun EU-a (proračun se redovito donosi za idućih sedam godina) i plan oporavka zbog uvjetovanja isplata novca poštivanjem vladavine prava. „Nije prihvatljivo da bilo tko povezuje isplatu europskih sredstava političkim kriterijima”, poručuju iz Budimpešte. I Mađarska i Poljska ne žele odustati od uloženog veta, dok im predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poručuje da idu na Sud EU-a. Šef Orbanovog kabineta, Gergely Gulyas, smatra da ne postoje prihvaćeni kriteriji za vladavinu prava.

Strateška i vrijednosna suradnja Poljske i Mađarske traje već dugo godina, a posebno je naglašena u siječnju 2018. Na sastanku Viktora Orbana i Mateusza Morawieckog tada je istaknuto kako ove zemlje središnje Europe imaju svoju vlastitu „viziju budućnosti Europe“ i čitav niz zajedničkih strateških ciljeva, od kojih im je prije svega stalo da u bilo kakvoj budućnosti Unije i Varšava i Budimpešta budu važni glasovi u donošenju svih odluka. Poljska i Mađarska tada su se protivile migrantskim kvotama, a danas se protive uvjetovanju financijske potpore nejasno formuliranim zahtjevima. Mađarski premijer Orban tada je, u jeku napada na Poljsku od strane Europske komisije, izjavio kako je napad na Poljsku napad na cijelu Srednju Europu.

Na stranu Poljske i Mađarske u aktualnome sporu stao je slovenski premijer Janez Janša. On ističe kako samo uz „brzo dovršenje onog što smo započeli u srpnju moći ćemo ispuniti naša očekivanja i krenuti putem snažnije post-epidemijske Europe“. Janša se time otvoreno izjasnio protiv klauzula koje su dodane kasnije i koje bi omogućile kroz institut kršenja tzv. „vladavine prava“ kažnjavanje zemalja članica kako to briselska administracija odluči po svojim nejasnim kriterijima, a na osnovu raznih zakulisnih igara.

Svojedobno se pojavila ideja kako bi se sredstva iz EU fondova uvjetovala prihvaćanjem migrantskih kvota, a sada se taj nerealizirani zahtjev očito želi supstituirati „vladavinom prava“. Nije, naime, sporno da se u svakoj državi trebaju poštivati ustav, zakoni i općeprihvaćene norme i vrijednosti međunarodnog prava, no problem je što se pojam „vladavina prava“ može vrlo ekstenzivno tumačiti. Baš kao i pojam ljudska prava čiji sadržaj postaje sve širi i proizvoljniji.

Idemo razmotriti dva primjera.

Za EU abortus = temeljno žensko pravo

Europski parlament Poljskoj zamjera „udarac na seksualna i reproduktivna prava žena u Poljskoj“ i naglašava pravnu obvezu EU-a da ih poštuje. Kao što je neki dan prenijela Hina, „u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, Parlament naglašava da se restriktivnim zakonima o pobačaju krše ljudska prava žena. Zastupnici se slažu da su neometan i pravodoban pristup uslugama reproduktivnog zdravlja te poštovanje reproduktivne autonomije i prava na odlučivanje žena ključni za zaštitu njihovih ljudskih prava i za rodnu ravnopravnost. Prava žena su temeljna prava, navodi Parlament, podsjećajući da su institucije EU-a i države članice zakonski obvezne poštovati ih”.

Dakle, za Europski parlament ubojstvo nerođenog djeteta predstavlja žensko temeljno pravo, a ako Poljska kao suverena država odluči zaštititi život nerođenog djeteta to za Bruxelles znači kršenje vladavine prava koje bi moglo rezultirati oduzimanjem novčanih sredstava.

Ili, drugi primjer.

LGBTIQ agenda

Europska komisija nedavno je predstavila strategiju EU-a za „ravnopravnost lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih, nebinarnih, interseksualnih i queer osoba (LGBTIQ)“, u kojoj predlaže proširenje kaznenih djela na homofobni govor mržnje te najavljuje izradu zakona o uzajamnom priznavanju roditeljskih prava među članicama. Autori strategije poručuju kako se njome nastoje „ukloniti nejednakosti i riješiti problemi s kojima se suočava LGBTIQ populacija te se utvrđuje niz ciljanih mjera za sljedećih 5 godina, uključujući pravne mjere i financiranje. U strategiji se predlaže da se među zločine u EU-u svrsta zločin iz mržnje, koji obuhvaća i homofobni govor mržnje te da se, među ostalim, donese zakonodavstvo o uzajamnom priznavanju roditeljstva u prekograničnim situacijama“.

Homofobni govor, dakle, ubrzo bi mogao postati zločinom iz mržnje, a pro-LGTBIQ lobiji su vjerojatno ti koji će određivati što je to homofoban govor. Verbalni delikt kakav smo gledali u ex-komunističkim zemljama ubrzo bi mogao postati svakodnevica Europske unije. Kako li samo daleko idemo od ranije proklamiranih prava na slobodu govora! Klasični liberalizam očito je sve manje na cijeni, a sve su više u modi liberali poput Lenjina i Tita. Ili Idi Amina koji je rekao da postoji sloboda govora, ali ne može jamčiti tu slobodu poslije govora. Nema demokracije za protivnike demokracije, a mi smo ti koji će odlučiti što je demokracija! Tko će čuvati čuvare?, staro je pitanje…

Soros će kontrolirati čuvare!

Protivnici širenja prava LGTB zajednice ponajprije su političari iz poljske stranke Pravo i Pravda. Za njih širenje ovih prava predstavlja potkopavanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, pa je u skladu s time stotinjak poljskih lokalnih vlasti usvojilo rezolucije protiv „LGTB ideologije“ (tzv. LGTB free-zone). Vrlo brzo i bilo kakav kritički govor protiv LGTB zajednice mogao bi predstavljati kršenje vladavine prava. A ako se krši vladavina prava – nema novca.

Oni koji su podrugljivo govorili o EUSSSR-u uskoro bi mogli doći na svoje. A na svoje bi mogao doći i legendarni George Soros koji je ovih dana poručio kako se ne smije popustiti Mađarskoj i Poljskoj glede „vladavine prava“ i kako se korištenje EU fondova mora uvjetovati ispunjavanjem ovoga kriterija. A što je „vladavina prava“ odlučivat će tko? Pa Soros i njegova bulumenta. Soros će kontrolirati čuvare!

I nakon brexita EU nameće kvote i lokote

EU-glavešine očito nisu naučili ništa iz procesa brexita, nego i dalje smatraju da državama mogu odozgo nametati kvote i lokote, tj. odluke i rješenja nespojive s njihovim vrijednosnim sustavima. I zato aktualni spor Poljske i Mađarske s Bruxellesom treba pozorno pratiti jer se na njemu zapravo lome koplja o budućnosti Europske unije. Hoće li EU biti zajednica suverenih i ravnopravnih država ili će se raditi o sorosevskome konglomeratu koji će batinom i financijskim sankcijama upravljati svojim državama članicama?

Poljski premijer Mateusz Morawiecki nedavno je rekao zastupnicima u poljskom parlamentu kako bi se Europska unija na kraju mogla raspasti, ako usvoji mehanizam koji omogućava da birokrati iz Bruxellesa, na osnovu svoje vlastite interpretacije novih pravila, kažnjavaju države-članice. „Ovo nije podjela između ljevičara i desničara, ovo je podjela između onih koji žele da poljska nacija odlučuje i onih koji žele da nekoliko dužnosnika u Bruxellesu odlučuje o našoj budućnosti” dodao je Morawiecki.

Kod čelnika Europske unije danas vidimo ne samo otvoreno dezavuiranje načela suverene jednakosti država (što je načelo proklamirano i u Povelji UN-a), nego i kroničnu insuficijenciju ikakve vizije i zdravog razuma. Ono što danas EU drži na okupu je novac. No i to bi moglo doći u pitanje s obzirom na razmjere ekonomske krize kojom bi Stari kontinent mogao biti pogođen nakon novoga lockdowna koji se de facto uvodi, ali i s obzirom na sigurnost koja je sve manja i manja (teroristički napadi), a predstavlja conditio sine qua non ikakvog razvitka. A što može uslijediti nakon ekonomske krize u tvorevini bez ikakvih duhovnih temelja pokazao je i slučaj Jugoslavije.

„Kazaljka sata svjetske povijesti pokazuje presudan trenutak nadolazećeg sumraka kad je vrijeme za užgati svjetiljku i pripremiti se za noć“, rekao je svojedobno veliki ruski filozof Nikolaj Berdjajev. Mislim da je Berdjajevljeva proza danas aktualnija nego ikad!

Davor Dijanović/hkv.hr/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo