Šiljo: Plenković je u pravu: Ovo nije „hrvatsko-srbska trgovačka koalicija“!

Manjine u Hrvatskoj imaju u Hrvatskom saboru zastupljenu svoju vlastitu etničku kao političku volju, a hrvatska većina – čija je ovo „nacionalna država“ – nema zastupljenu svoju etničko-narodnu kao političku volju. Nego ju imaju zastupljenu s većinske strane građani kao građani, a s manjinske strane pripadnici točno određenih etnosa. Svaki etnos ima po izbornom zakonu pravo iskazati biračku volju sebe kao etnosa – a Hrvati kao većinski i formalnopravno jedini suvereni etnos takvo pravo nemaju.

I tko je tu diskriminiran, koga tu zapravo ima, a koga zapravo nema, pitanje je sad! Plenković je u pravu: Ovo zasigurno nije „hrvatsko-srpska“, a nije ni „trgovačka“, koalicija. Naprotiv, ovo je građansko-srpsko-talijansko-…. koalicija. Ovo je nehrvatsko-manjinska koalicija. HDZ i SDP glavni su izvršitelji političkog odreknuća od iskazivanja volje naroda čija je ovo, po Ustavu, nacionalna država!

Zagreb – Cvjetni trg, 2. studenoga 2020.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković ponovno se obrušio na one koji vladajuću koaliciju nazivaju „hrvatsko-srbska trgovačka koalicija“. Ponovno je priprijetio onima koji se bave „radikalizacijama“, koji po medijima zaluđuju narod. Pobrojio je sve godine u kojima je ta koalicija funkcionirala, od 2004. naovamo, iz godine u godinu, pa se gorko začudio zašto se tek sada na njoj, i to Njemu, prigovara. Što se čekalo dosad?

Da je samo „trgovina“, potrošilo bi se

Ovaj put možda bi Plenkoviću trebalo dati za pravo. Ako ta koalicija  HDZ-a odnosno SDP-a sa SDSS-om traje praktički već 17 godina, teško je tu govoriti o „trgovačkoj koaliciji“. Trgovačka naime ortaštva dolaze i prolaze, a ovo je nešto što traje li traje. Nešto što je dublje, toliko dublje da se njedri u dubokoj državi. Nešto što je trajnije od kratkoročnih trgovinskih sporazuma, sklepanih za jedno mandatno razdoblje (legislaturu) ili samo za dio toga razdoblja. Ono pak što je konstanta, to nije trgovina, to je – politika. Gola politika, a ne nikakva „trgovina“. Da je samo „trgovina“, prošlo bi, isteklo, iscurilo, potrošilo se.

Stoga bi zaista umjesto „hrvatsko-srbska trgovačka koalicija“ preciznija i bliža suću (biti, bitstvu, bivstvu) stvari bila „hrvatsko-srbska politička koalicija“. A ako u jednoj zemlji u tako dugom razdoblju imamo jednu po imenu i usmjerenosti srbsku stranku, odatle proizlazi da je srbska sastavnica konstitutivni dio hrvatske vlasti već (uz vrlo kratke prekide) 17 godina. A ako je konstitutivni dio vlasti, onda je i konstitutivni dio države. Plenković je večeras u opširnu razgovoru za središnji Dnevnik HTV-a to implicite i priznao. I time se slavodobitno pohvalio, kako bi sebe opravdao, a one kojima takvo što smeta okrivio i prokazao kao opasne elemente. Još je samo nedostajala riječ „marginalce“. Svoju besprijekornu i nedodirljivu politiku obranio je tako što ju je ucijepio u politički kontinuitet mnogo duži od vlastitih vlada i od vlastita staža u HDZ-u. 

Srbska manjina – neustavna konstitutivna sastavnica hrvatskoga političkog naroda (nacije)

Ako je dakle srbska sastavnica nužna konstitutivna sastavnica vladajuće većine i gotovo svake vlade u ovih 17 godina u Hrvatskoj, logično je da je srbska manjina u tom razdoblju potvrđena kao konstitutivna sastavnica hrvatskoga političkog naroda (nacije), odnosno same Hrvatske kao samostalne države!

Istina, u Ustavu to tako ne piše. U Izvorišnim osnovama Ustava piše ovako:

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.U Ustavu nigdje ne piše da se jamči ravnopravnost manjina s hrvatskim narodom, nego da se „pripadnicima autohtonih nacionalnih manjina“ jamči ravnopravnost s „građanima hrvatske narodnosti“.

Ustav ne daje manjinama nikakva politička prava

Drugim riječima, Ustav ne daje manjinama kao manjinama nikakva politička prava, nego daje prava pripadnicima tih manjina, u smislu da državljanin koji je Hrvat ne smije uživati veća prava od državljanina koji pripada bilo kojoj od pobrojenih autohtonih nacionalnih manjina, bio on Srbin, Čeh, Slovak, Talijan, Mađar, Židov, Nijemac, Austrijanac, Ukrajinac, Rusin ili koji drugi. I točka!

No Plenković otkriva da ovakvim tretmanom srbske i ostalih manjina i Sanader i Kosor i Milanović i on in persona (svi u nizu osim Oreškovića kao predsjednika vlade odnosno Karamarka kao predsjednika većinske, a Petrova kao predsjednika manjinske vladajuće stranke) krivo razumiju slovo i duh Ustava. Da vrše ’zamjenu teza’: umjesto da manjine tretiraju u smislu ravnopravnosti svih hrvatskih građana, tj. državljana, oni manjinama kao kolektivitetima daju de facto konstitutivni (=ustavni) značaj. Točnije, daju ih njihovim predstavnicima. Još točnije: daju ih uglavnom onima koji nisu njihovi predstavnici. Zastupnike SDSS-a bira naime izrazita i nimalo uvjerljiva manjina srbske manjine u Hrvatskoj. Ali nije tu zakonodavcima, političarima, ustavnom sudu i ostalim institucionalnim čimbenicima, domaćim i stranim (=establišmentu) bitna ni većina ni manjina. Bitna im je manjinska politička konstitutivnost. Nju vrlo brižno njeguju. Toliko ju njeguju da je aktualni vladalac spreman sve oporbene stranke i slobodne građane koji to ne odobravaju proglasiti opasnima za demokraciju, i za njega osobno.

Ni HDZ ni SDP ne biraju Hrvati, nego „građani“

No ni tu nije kraj. Većinski-vladajuće stranke kao što su HDZ ili SDP ne biraju (samo) Hrvati, nego ih biraju građani neovisno o narodnoj ili etničkoj pripadnosti. Biraju ih naime i svi pripadnici manjina koji se odluče ne glasovati za manjinsku listu. Stoga se ni HDZ ni SDP ne može i ne smije smatrati izabranim predstavnicima Hrvata u etničko-nacionalnom smislu, nego Hrvata u građanskom smislu toga pojma odnosno u smislu pripadnika hrvatskoga političkog naroda (nacije). Hrvati kao Hrvati nemaju svoju posebnu listu. U Hrvatskoj ne postoji takva „segregacija“. Ali manjinski imaju pravo na takvu segregaciju. Imaju pravo birati svoju svoje posebne etničko-manjinske liste. 

Drugim riječima, na izborima uopće ne biva reprezentiran hrvatski narod kao hrvatski narod, u smislu u kojem govori Ustav, naime o „nacionalnoj državi hrvatskog naroda“. Nego bivaju reprezentirani državljani Republike, neovisno o pripadnosti hrvatskom narodu. No zato na izborima bivaju reprezentirani – i to po načelu takozvane „pozitivne diskriminacije“ – pripadnici manjina upravo kao pripadnici manjina, a ne kao manjinski građani. Po etničkom, nasuprot građanskom načelu. Velika većina koja bira neku od „većinskih“ lista nema svoj nacionalni, dakle hrvatski identitet, predznak ni insignije, dok manjine imaju svoje identitete, predznake i insignije: srpske, talijanske, i tako redom.

Nehrvatsko(građansko)-manjinska koalicija

Stoga je čak pretjerano govoriti i o „hrvatsko-srpskoj“ političkoj koaliciji. Takva naime koalicija ne postoji. Plenković ne reprezentira Hrvate, nego sve birače neovisno o nacionalno-etničkoj pripadnosti koji su njegovu stranku odnosno predizbornu koaliciju birali. Svi građani neovisno o većinskoj ili manjinskoj pripadnosti mogu zaokružiti HDZ, SDP, HNS, Most i ostale stranke odnosno njihove kandidate. Preciznije bi stoga bilo govoriti o nehrvatsko(građansko)-manjinskoj, tj. o nehrvatsko(građansko)-srpsko-talijansko-mađarsko-češko-slovačko-židovsko-njemačko-austrijsko-ukrajinsko-rusinskoj koaliciji.

Takvom pak konstitucijom vlasti izravno se postupa suprotno konstituciji, tj. ustavu države Hrvatske, koji ističe da je riječ o „nacionalnoj državi hrvatskog naroda“. Pa ako je riječ o takvoj državi, kako to da hrvatski narod u svojoj nacionalnoj državi ne može birati samostalno i po narodno-etničkom načelu svoje zastupnike!? Onako kao što samostalno, etnički „čisto“ i etnički reprezentativno, svoje zastupnike biraju birači svih spomenutih manjina. I kako to da oni koji ne pripadaju hrvatskom narodu mogu birati svoje predstavnike po etničkom načelu?! I kako to da su i jedni i drugi jednakopravni? Dapače, da su u smislu etničke zastupljenosti manjine neusporedivo „ravnopravnije“?

Manjinci imaju pravo na političku zastupljenost i vlastitost, Hrvati ga nemaju!

Iz svega rečenoga razvidno je da u Hrvatskoj postoji prava, eklatantna, nevjerojatna diskriminacija. Manjinci imaju pravo na političku vlastitost, Hrvati ga nemaju. Manjinci smiju kao manjinski imati pravo na svoju etničku političku volju (inače ne bi bili dio vladajuće koalicije), a pripadnici većinskoga hrvatskog nemaju pravo na svoju narodnu političku volju, nego samo  na građansku (državljansku) političku volju. Stranka koja prigrabi glasove male većine malog dijela pripadnika srpske manjine ponaša se kao da zastupa „suverenu“ manjinu, dakle manjinu s vlastitom političkom voljom, a stranka koja prigrabi relativnu većinu glasova svih građana ponaša se ne kao stranka hrvatskog naroda, nego kao stranka svih građana odnosno državljana. Odnosno: 90,5 posto pripadnika hrvatskog naroda ne bira zastupnike hrvatskog naroda, a 9,5 posto pripadnika manjina biraju zastupnike svojih etničko-nacionalnih manjina. Nije li to eklatantna diskriminacija i brkanje krušaka i jabuka? 

Manjine u Hrvatskoj imaju u Hrvatskom saboru zastupljenu svoju vlastitu etničku kao političku volju, a hrvatska većina – čija je ovo „nacionalna država“ – nema zastupljenu svoju etničko-narodnu kao političku volju. Nego ju imaju zastupljenu s većinske strane građani kao građani, a s manjinske strane pripadnici točno određenih etnosa. Svaki etnos ima po izbornom zakonu pravo iskazati biračku volju sebe kao etnosa – a Hrvati kao većinski i formalnopravno jedini suvereni etnos takvo pravo nemaju.

I tko je tu diskriminiran, koga tu zapravo ima, a koga zapravo nema, pitanje je sad! Plenković je u pravu: Ovo zasigurno nije „hrvatsko-srpska“, a nije ni „trgovačka“, koalicija. Naprotiv, ovo je građansko-srpsko-talijansko-…. koalicija. Ovo je nehrvatsko-manjinska koalicija. HDZ i SDP glavni su izvršitelji političkog odreknuća od iskazivanja volje naroda čija je ovo, po Ustavu, nacionalna država!

Šiljo/Hrvatsko nebo