Šiljo: Sustavi se urušavaju; u koga se uzdati?

Ne, da imamo pred sobom velik strukturni mutež, svakovrsnu dvoličnost, izokretanje vrijednosti i ružnu devalvaciju autoriteta… sve to nije upitno. Niti je stanje s razlogom prikazivano kao smrdljiva močvara glavni problem hrvatske države i naroda. Glavni je problem nepostojanje realne političke i intelektualne grupacije koja bi dosad vladajućoj strukturi čije je stanište smrdljiva močvara suprotstavila novu i uvjerljivu programsko-kadrovsku strukturu. Realnu snagu koja bi narodu obećala i zajamčila da će – uz njegovu potporu – tu močvaru isušiti i na njezinu mjestu stvoriti bistro jezero kao novo nacionalno stanište. Primamljivo svima. S lopočima lijepima poput onih na slikama Slave Raškaj.

Zagreb – Majka Božja Sljemenska, kraljica Hrvata, 25. listopada 2020.

Svega nekoliko današnjih odnosno novijih naslova s nekoliko portala na hrvatskom jeziku ocrtava stanje u Hrvatskoj toliko zorno da ono što ispod naslova piše gotovo i nije nužno čitati. Navedimo odabrane:

Zbog korone pola europskih malih i srednjih tvrtki moglo bi bankrotirati do rujna sljedeće godine

Ministrica turizma ima koronu, bila je na sastanku u Vladi. Samoizolacija određena samo dvojici ministara

Dramatična ispovijest doktorice iz covid-bolnice Dubrava: Mi ne stajemo, radimo dvostruke, trostruke smjene, ulažemo nadljudske napore

Dramatično u bolnici Dubrava: Dao ostavku doktor zadužen za kvalitetu?

Moja 243 dana u paklu korone: ‘Progone me slike umirućih. A od covida se umire teško‘

Pokrenute ovrhe – ucijenjene veledrogerije

„Klub“ u Slovenskoj ulici zapravo je prostorni simbol paralelnog sustava koji upravlja Hrvatskom

Osuđujem

Penava: ‘HDZ i SDSS pripremaju koaliciju u Vukovaru protiv mene na lokalnim izborima’

Kekin (Nova ljevica): ‘Mržnja i nasilje u Hrvatskoj uvijek i isključivo dolazi s desnice’

HDZ DP-u uskratio pravo na korištenje prostora

Velikosrbin Ratko Dmitrović novi ministar u Vučićevoj vladi – evo što govori o Hrvatima!

Željko Sačić traži poništenje presude iz 1946. o konfiskaciji sve pokretne i nepokretne imovine Hrvata u Zrinu

POGLED IZ NJEMAČKE: Pomirenja između Srba i Hrvata zasada nema na vidiku. I to mnogima u obje zemlje odgovara

Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska

Dr Stjepo Bartulica u Bujici: “Domovinski pokret je za Trumpa, a Plenković za komunističku Kinu!”

Ovo je Tomislav Vlašić, psihopat koji je izmislio Međugorje

Samo naslovi koji su citirani, a ima toga na tone, pokazuju kakvo je stvarno, kakvo je medijsko, kakvo je spoznajno i kakvo je duhovno stanje Hrvatstva obilježilo današnju nedjelju. Koja bi, za katolike, imala biti slavlje Uskrsnuća te prvi, posvećeni dan i ishodište cijeloga ostatka tjedna koji je pred nama. 

Oni koji ne čitaju naslove medija, koji ne otvaraju portale niti se upetljavaju u društvene mreže, koji ne gledaju i ne slučaju informativne programe možda mogu većine svih tih grozomornih uvida i spoznaja, prijepora i tjeskoba biti pošteđeni. Možda. No neznanje o stanju ne mijenja stanje, nego samo mijenja sliku o stanju koju tko u svojoj glavi i doživljaj koji u svom srcu ima.

Bez odviše daljnjeg propitivanja i zaključivanja, moramo se suglasiti da je – objektivno gledano – stanje i u stvarnosti i u svijestima i u čuvstvima mnogih ljudi napeto, tjeskobno, dramatično. Kamo to ide Hrvatska, kamoli tek Bosna i Hercegovina, kamo Europa, kamo svijet? U samoj Hrvatskoj, sustavi još uvijek uglavnom funkcioniraju, ali se i urušavaju. U njima rastu sve veće pukotine i nastaju sve opasniji lomovi i rizici. Prvi sustav kojem prijeti djelomični ili više no djelomični tvarni slom jest zdravstveni sustav. Iz više razloga, koje ovdje nije potrebno navoditi. Desetak milijarda njegovih nepodmirenih dugova, nagomilanih tijekom više godina, i za koje vlada ne zna ili ne želi naći nikakvo ni kratkoročno ni dugoročno rješenje, samo je prva i najgrublja razina stanja sustava bez kojega danas nije zamisliva nijedna civilizirana zemlja. Osobito u doba ove epidemije, prenapunahe ili ne, sasvim svejedno.

Sustavi zakonitosti i morala već su se uvelike urušili. A mnogi „realni“ sustavi i gospodarski sektori doživljavaju teške krize ili požare. Vlada vatrogasnim mjerama i obilnim financijskim injekcijama za sada nekako sprječava da se požar ne raširi i ne spali male i srednje poduzetnike i njihove zaposlenike, da većina zaposlenih nekako opstane. No koliko će još biti u stanju to činiti? I odakle će namicati novce za sve ostale potrebe i rashode skupe i glomazne države, javnih službi, mirovinskog i socijalnog sustava? I odakle će crpiti ne samo financijsku, nego i političku i moralnu snagu? Iz kojeg to „humusa“? I dokad sve skupa može izdržati – u situaciji dugo kumulirane strukturne izobličenosti temeljnih odnosa i vrijednosti u (navodno) samostalnoj Hrvatskoj između onih koji stvaraju vrijednosti i onih koji ih troše, onih koji vuku kola i onih koji sjede i na kolima. I koji su zajahali i one koji vuku kola? Koliko ih je još neiseljenih i zaposlenih i proizvodnih uopće ostalo.

U tako ozbiljnoj situaciji, na hrvatskoj političkoj pozornici događa se svašta i koješta, no u tomu je najmanje onoga što bi zadiralo dublje od tehničkih poteza kao što je donošenje propisa i odluka nužnih za funkcioniranje javne vlasti i egzistencijalni opstanak pogođenih. I što bi sezalo dalje od većinom trivijalnih „prepucavanja“. Pritom, u strukturu postojećih odnosa ne dira se niti se otvara prostor održivoj budućnosti. Nema mjesta ozbiljnu strateškom planiranju u smislu „revolucioniranja“ postojećih odnosa. Unatoč tomu što se predsjednik Vlade u subotu okitio još jednim verbalnim postignućem: pohvalio se dokumentom nazvanim Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do godine 2030. kao velikim uspjehom svoje vladavine. 

Da ima imalo bistre pameti, da mu svijest nije pomućena, ili da nije sklon podizanju kulisa Potemkinovih sela, ne bi se time hvalio. Lijepe riječi, želje, vizije i planovi sadržani u toj strategiji toliko su neprimjereni realnom „stanju stvari“, realističkim prognozama i svakom mogućem predviđanju da planirati razvijenu i preporođenu zemlju blagostanja u kojoj živi sve više sretnih ljudi za manje od 10 godina mogu samo – mjesečari. Engleski rečeno: lunatics. (Pardon, tako „planirati“ mogu i političari, demagozi, opsjenari i prodavači magle.)

Uopće nije upitno da je Hrvatskoj hitno potrebno temeljito „resetiranje“. Uopće nije upitno da je „Klub“ iz Slovenske, u koji je svraćao i predsjednik države, koji je do 2015. bio i predsjednik vlade, i bivši predsjednik države, i muž bivše predsjednice države, i načelnik Glavnog stožera, i mnoštvo ministara, dužnosnika, novinara, poslovnih ljudi i manje poznatih „meš(e)tara“ svojih meš(e)t(a)rija, metafora uronjenosti hrvatskih vlastodržaca i moćnika u smrdljivu močvaru pogodovanja, nezakonitosti, negonjenja krivaca i zločinaca, uronjenosti u makinacije, namještanja, korupciju, zataškavanja, ucjene, nemoral, zloporabe i ostalo da to nije ni potrebno dokazivati ni obrazlagati. 

Još je krupniji problem to da su se mnogi od njih toliko naviknuli na tu smrdljivu močvaru da im ona i godi i miriše. I da im ona uopće ne izgleda nenormalnim staništem za demokratsko društvo ljudskosti, vladavine prava, jednakih šansi i zajedničkih vrijednosti kakvo, kakti, zdušno, složno i svojski gradimo u ovom naprednom nam 21. stoljeću. Uzbude se samo kada dožive osobne kritike, kada ih se prozove kao krivce za nešto što u svemu tomu smrdi do neba, ili kada im se nadajbože verbalno zaprijeti, iz očaja, ili eventualno posegne za kakvim tvornim napadom. Pa počnu vrijeđati druge, upirati prstom u opasnost od „terorizma“ te prijetiti svima koji „šire govor mržnje“ odnosno „radikaliziraju“ odnose prema onima u močvari. I najave da će teškim financijskim kaznama „oderati“ urednike pojave li se neprimjereni komentari čitatelja na njihovim portalima. 

Ne, da imamo pred sobom velik strukturni mutež, svakovrsnu dvoličnost, izokretanje vrijednosti i ružnu devalvaciju autoriteta… sve to nije upitno. Niti je stanje s razlogom prikazivano kao smrdljiva močvara glavni problem hrvatske države i naroda. Glavni je problem nepostojanje realne političke i intelektualne grupacije koja bi dosad vladajućoj strukturi čije je stanište smrdljiva močvara suprotstavila novu i uvjerljivu programsko-kadrovsku strukturu. Realnu snagu koja bi narodu obećala i zajamčila da će – uz njegovu potporu – tu močvaru isušiti i na njezinu mjestu stvoriti bistro jezero kao novo nacionalno stanište. Primamljivo svima. S lopočima lijepima poput onih na slikama Slave Raškaj.

Šiljo/Hrvatsko nebo