Damir Pešorda: POMIRLJIVI POLIPTIH

Prilog Priručniku fantastične zoologije: King Kong i Plameni Jazavac

U bajkovitom srednjeeuropskom gradu na tri brijega uz običan svijet obitavaju i dva neobična bića, koje su Jorge Luis Borges i Margarita Guerrero propustili uvrstiti u svoj Priručnik fantastične zoologije samo zato što u vrijeme kada su ga sastavljali ova dva bića nisu postojala. Socijalistički represivni sustav nije dopuštao da se tako osebujna bića razviju i dosegnu punu zrelost. Na Panovu brijegu, koji je ime vjerojatno dobio po bogu Panu, obitava King Kong. King Kong je bučan, hvalisav, sklon užicima kao da je baštinio ponešto od Pana po kojem je šumoviti brijeg na kojem je nastanjen dobio ime. Ne treba ga nipošto brkati s holivudskom izmišljotinom, divovskim majmunom koji divlja New Yorkom. Ovaj King Kong je ipak manji, a manje mu je i igralište.

   Na drugom brijegu, Gracu, stanište je Plamenog Jazavca. Plameni Jazavac je dotjeran, uglađen, kad zbori kao da potok žubori, samo kada ga nešto naljuti sijevne oštrim očnjacima, a ponekad i plamen baci. Njegova snaga i moć stalno rastu. Svi ga se boje i pokorno mu služe, od šampiona uprknuća, vjernog Goge, do snažnog Mede. Iako se u principu dobro slažu, King Kong i Plameni Jazavac se ponekada nadvikuju svaki sa svoga brda. Pa onda King Kong baca veliko kamenje prema susjednom Gracu, a Plameni Jazavac riga vatru prema Panovu brdu. Malo da zabave svoje podanike, malo da im prođe vrijeme. Na trećem brijegu nekada su stolovali mudraci i duhovne vođe naroda. Čini se da već duže vrijeme tu nema nikoga. Neki tvrde da su se brda dočepali mešetari nekretninama.

 21. stoljeće

Često čujemo ‘argument iz stoljeća’, osobito kada se želi nečije mišljenje, način života ili vjerovanje obezvrijediti kao zaostalo, anakrono, pa i primitivno. Takvi iskazi obično počinju usklikom čuđenja: ”Zar je ovo moguće u 21. stoljeću?” Tako kada netko kaže ne odobrava pobačaj ili davanje djece na posvajanje istospolnim parovima, na njega se digne dreka da je primitivac sa srednjovjekovnim mentalnim sklopom koji je zalutao u 21. stoljeće. Neki dan je u pariškom predgrađu jedan muslimanski mladić kuhinjskim nožem odrubio glavu profesoru koji je, po njegovom mišljenju, uvrijedio proroka Muhameda. Čitamo u novinama da je profesor ”u sklopu lekcije o slobodi govora, prikazao fotografiju proroka Muhameda”. Tri je tjedna ranije mladić pakistanskog podrijetla nedaleko od redakcije satiričnog časopisa Charlie Hebdo nožem je izbō dvojicu muškaraca. Zanimljivo, nitko u ovim slučajevima nije potegnuo argument i stoljeća i rekao da je anakrono tako mesariti ljude u 21. stoljeću. Možda se tu daje prednost jednoj od najvećih vrijednosti našega naprednoga doba – međuprožimanju različitih kultura. Za ostvarenje ideala treba ponešto i žrtvovati. Ali, braćo međuprožimači, boli, vraški boli, mora li to međuprožimanje baš tako oštrim sredstvima!?

Čudni su putevi Gospodnji

Slušao sam ove nedjelju misu u Mariji Bistrici. Svećenik se u propovjedi svojski trudio, ali bio sam nešto rastresen pa sam zapamtio samo onaj dio kako je Bog posredstvom poganskoga kralja Kira izbavio Židove iz babilonskog ropstva. Bog se tako često služi sredstvima koja naoko nisu od Boga da nas izvede na pravi put. Uz sijaset nevolja koje nam je donijela korona, ima i jedna koja bi za posljedicu mogla imati favoriziranje čednosti i čistoće. Tako čitam na jednom portalu da je među novim mjerama u borbi protiv korone u Velikoj Britaniji i sljedeća: ”Ljubavni parovi koji žive u zonama 2 i 3 Velike Britanije više se ne smiju upuštati u spolne odnose, osim ako žive u istom domaćinstvu”. Iako čednost nije cilj ove mjere, rezultat bi mogao biti bračna vjernost ubračenih i čistoća neoženjenih i neudanih.  Naravno, pod uvjetom da se ljudi mjere budu pridržavali. Sjećam se kako su se naprednjaci pjenili kada su svojedobno crkveni krugovi i civilne udruge kršćanske inspiracije propagirali vjernost i uredan seksualni život kao najučinkovitiju zaštitu od AIDS-a. Izgleda da je COVID-19 opasnije bolest od side. 

U potrazi za gnijezdima 

Kao lojalan građanin svoje zemlje, dočim je premijer najavio potragu za ”gnijezdima netolerancije i mržnje”, odmah sam osjetio želju da nekako pomognem. Kako se ja bolje snalazim u knjigama nego u stvarnosti, logično je da je i gnijezdo koje sam našao iz knjige: Gnijezdo bez sokola.

Ja vučem čemer magle tvojih gorah,

Očajnost zvijezdah, što nad tobom niču,

U meni jeca sjena tvojih dvorah,

Moj otrcani, kraljski, banski Griču!

Ja nosim Gospe staromodnu priču,

Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah,

Pa pjesmu, što pod starcem tramom kliču

Dijaci, zvona preporodnih zorah.

Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih,

U gradu tom je vilovo Lisinski,

U gradu tom je susto Vraz i Gaj.

Dijetenklasnih pokraj ovih uzah

Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza:

Ta žuhka suza, slatka kao kaj.

Međutim, nema tu nikakve netolerancije ili, ne daj Bože, mržnje. Tek stara hrvatska tuga, čemer magle i očajnost zvijezda. Da, i čežnja za sokolom, ali to je pjesnička tlapnja. 

Kult?

Mnogi su ovih dana nagađali koja je svrha brojača novca u prostorijama tajnovitog Kluba zagrebačke političke, poslovne i medijske elite. Jedni vele da je to rođendanski poklon, drugi nagađaju da služio za brojanje novca donošenog za mito, treći da je u pitanju neka interna zezancija… Meni pada na pamet da se u klubu okupljao neki novonastali ili, ako vam je tako draže, prastari kult, a da je brojač novca, zapravo, idol, nešto kao zlatno tele.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo