D. Pejčinović: Sigurna zemlja

Što možemo očekivati od ljudi koji ni sami sebe ne znaju zaštititi?

Nemili događaji na Markovu trgu iznenadili su i uznemirili cjelokupnu hrvatsku javnost. Opći je dojam da su sigurnosne službe zakazale, pogotovo uzmemo li u obzir nedavni „performans“ s lubenicama koji je pokazao manjkavost zaštite najviših institucija u državi. Kao i obično, nitko za ništa nije odgovoran, svi se prave blesavi, a predsjednik Vlade pokušava preusmjeriti pozornost prema nepostojećoj „radikalizaciji“. Sretna je okolnost da je Hrvatska, unatoč svemu, sigurna zemlja, kao što to često naglašavaju predstavnici policije, stručnjaci i pojedini političari. Ono što se ne spominje, a nikako ne ide u prilog lijevo-liberalnoj propagandi, je osnovni razlog naše sigurnosti, a to je da živimo u etnički, vjerski, jezično, kulturno… homogenoj državi. Kada se taj ključni čimbenik sigurnosti promijeni i Hrvatska će se srozati na razinu svojih zapadnih uzora.

Napad na policijsku postaju

Kako zapadni suživot izgleda u stvarnosti moglo se vidjeti ovih dana u kratkom izvješću iz nekog pariškog predgrađa, u kojem je policijsku postaju napala skupina od četrdeset (Alibabinih?) hajduka. Scena je umnogome podsjećala na prizore iz kultnog Carpenterovog filma, samo što ovom zgodom nitko nije stradao. U posljednje dvije godine to je već treći napad na spomenutu postaju! Takvi napadi, u Hrvatskoj nezamislivi, u Francuskoj su već odavno postali uobičajeni. Autor se prisjeća kako je prije nekih 15 godina, davno prije pošasti paljenja automobila, arapskog proljeća i migrantske krize, gledao reportažu iz Francuske o pokušaju ulaska policije u neku „zabranjenu“ zonu naseljenu Arapima. Lokalno stanovništvo skupilo se i, bez ikakvog razloga, gađalo kamenjem oklopljeni policijski džip koji je mirno prolazio cestom?! U međuvremenu, stanje se „intenziviralo“, pa više ni policijske postaje nisu sigurne!

Došli divlji, istjerali pitome!

Lijevo-liberalni mediji o svemu tome nerado izvještavaju jer se događaji nikako ne uklapaju u zadanu sliku multi-kulti raja u kojem ćemo živjeti kad otvorimo granice migrantima iz čitavog svijeta. Od svijetle budućnosti trenutno nas razdvaja tek „brutalna“ hrvatska policija kod Bihaća, ali i okolnost da nismo poželjna destinacija, poput prebogate Austrije, Njemačke ili Švedske. Nažalost, sadašnje stanje neće dugo potrajati! Domaći stručnjaci, koji proučavaju demografske procese, upozoravaju da je u tijeku programirana „zamjena stanovništva“, odnosno proces selidbe Hrvata na Zapad u potrazi za bolje plaćenim poslom, i dolazak (ne)radne snage s istoka, za koju možemo pretpostaviti da se nikada neće integrirati ni asimilirati.

Iskustva pokazuju da je u tom pogledu za zemlju domaćina najveći rizik useljavanje muslimanske populacije, neovisno o tome dolaze li migranti iz Maroka, Alžira, Somalije, Bliskog istoka, Pakistana ili Afganistana. U sredinama u koje dođe veći broj spomenutih, naglo rastu kriminal, nesigurnost i vjerski fanatizam (tzv. „radikalizacija“). Starosjedilačko bjelačko stanovništvo bježi u zatvorene četvrti i ruralnu provinciju (tzv. white flight), a njihova se bivša staništa pretvaraju u „NO GO“ zone u koje i policija nerado zalazi (nešto poput stanovitih naselja u Međimurju!)

Budući da je Hrvatska turistička zemlja, u kojoj je sigurnost turista na znatno višoj razini od konkurencije, bilo bi krajnje vrijeme da nešto naučimo iz tuđih pogrešaka i pripremimo se za budućnost. No, što možemo očekivati od ljudi koji ni sami sebe ne znaju zaštititi?

Dinko Pejčinović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo