Damir Pešorda: POLOŽAJ NAMAGARČENJA

Premda naslov može koga navesti na pomisao da je riječ o kakvom novom prilogu priručniku Figurae veneris, riječ je o još jednom osvrtu na našu političku zbilju.

Naslovnu sintagmu u javni je optjecaj uveo predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ”ispričavajući se” Vladi Republike Hrvatske, koja je tu ispriku od njega zatražila nakon verbalnog prepucavanja između njega i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića: ”Predsjednik Republike se u dobroj vjeri najprije ispričava svima onima, ponajprije ministrima, koje su Predsjednik Vlade i neki njegovi suradnici svojom indolentnošću, neradom i nepoduzimanjem doveli u položaj namagarčenja, tj. izložili ih nezasluženoj blamaži.” A to dovođenje u ”položaj namagarčenja” vezano je uz najnoviju korupcijsku aferu oko poduzetnika Peteka, direktora Janafa Dragana Kovačevića i njegova famoznog Kluba u koji, izgleda, nisu zalazili samo oni koji i ne znače bogzna što u ovoj zemlji…

Mostovci su, Grmoja i Raspudić, graknuli kako očito ne kotiraju visoko u hrvatskom društvu dočim u Klub nisu zalazili niti su zvani. Trebalo je to zvučati duhovito, ali ne bih se kladio da u toj duhovitosti nije bilo i malo žala. Milanović je zalazio, ali veli da je bilo dosadno. Dosadno, požalio se novinarima, ni novca ni žena u toj priči, ne zanima vas! Kasnije je ipak priznao da ja bilo klope. Na bacanje! ”Zvao me prijatelj iz Dalmacije. Tamo je bilo puno hrane koja se trebala baciti. Bilo je praktičnije tamo doći.” – priznao je nedužno. Uzalud Sanja na tanke kriške hljepčić crnog kruha reže kada se Zoran skiće okolo i priskače u pomoć oko viškova hrane. Da se ne baci…  Stipe Mesić pak kaže da je bio nekoliko puta, ne sjeća se je li u vrijeme korone, ali držao je distancu, u tom prostoru za koji misli da je bio veličine pet-šest kvadrata, i ne može se sjetiti tko je sve još tamo bio kada je bio i on. Kako mu je uspijevalo držati distancu od više ljudi u prostoru od pet-šest kvadrata i kako mu je uspjelo nikoga ne zapamtiti od više ljudi s kojima se tiskao u tako uskom prostoru, to samo on zna.

No, Stipe je fenomen, samo njemu se vjeruje na riječ da je zaturio ček od pedeset tisuća dolara, da mu je nepoznati prijatelj posudio novac za kupnju skupocjenih stanova, da je Hrvatska u Drugom svjetskom ratu dvaput pobijedila, da je samo otvarao usta dok su drugi pjevali, da je čist kao suza dok ga kleveću domaće i finske ustaše… No, što reći o Radimiru Čačiću koji tvrdi da je Kovačević ”bio jedan od najsposobnijih i najobrazovanijih ljudi u javnom sektoru”? O Kovačevićevim ”referencama” s respektom govori i inače prepotentni Milanović. U Kovačevićevom rodnom mjestu, ako je vjerovati Večernjem, pak kažu: ”Osnovnu školu (…) je pohađao u Pleternici, a u Požegi je završio trogodišnju školu, tzv. ŠUP, odnosno Školu učenika u privredi, konobarski smjer. Bio je osrednji učenik, prosječno dijete, čak nije bio ni uspješan sportaš.” Komu vjerovati, zavidljivcima iz provincije ili svjetskim ljudima poput Milanovića, Čačića i Mesića?

Ipak, začuđuje nesposobnost procjene prostora vrlih muževa. Milanović veli da je Klub prostor od četrdesetak kvadrata, Stipe Mesić opet misli da je riječ o pet-šest kvadrata, novinar Indexa Ilko Ćimić pak tvrdi: ”Kako smo istražili, riječ je zapravo o dva prostora. Veći se nalazi u prizemlju i ima 54 kvadrata, a iznad tog poslovnog prostora je jedna prostorija, odnosno zasebna nekretnina od 28,5 kvadrata.” Bilo kako bilo, Kovačevićev Klub i te kako golica maštu u nj nezvanih Hrvata. Mene, ruku na srce, nekako više kopka kakav je onaj drugi, istodobno konkurentski i nadređeni klub? Jer nije valjda da su Plenković i njegovi intimusi nakon četiri popodne hitali doma, kako veli Milanović, Očenaš moliti.

Ovaj mi Kovačevićev Klub, da prostite, djeluje malo seljasto. Tu se dobro krka, ždere i pije, a priča se da su i mlade djevojke dolazile. Tu je brojač novca koji simbolizira što? Da ih baja toliko ima da ih ne može ručno prebrojiti? Netko negdje u nepregledu međumrežja napisa da Klub simbol ”duboke države”. Možda. Ali to je onda ona plića verzija duboke države. O onoj dubljoj verziji, o onom, kako rekoh, istodobno konkurentnom i nadređenom klubu možda nikada ništa nećemo saznati.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno, mi gutači medija, nevoljna publika i bezvoljni glasači, permanentno jesmo u položaju namagarčenja. Možda nije istržak knjige Figurae veneris, ali jest neka vrsta… znate već čega! U glavu.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo