Afera Janaf: zataškavanje jedne afere – skrivanje veće afere i nastavak korupcije istim metodama

Karolina Vidović Krišto, nezavisna saborska zastupnica pri Domovinskom pokretu, osvrnula se na igre s aferama u Hrvatskoj. Reakciju prenosimo u cijelosti.

Zašto nadzorni odbor Janafa, na čijem čelu je osoba koja ne govori niti jedan strani jezik, nije obuhvaćen istragom?

Kako sam prošli tjedan u Saboru najavila, tako se ovih dana i potvrdilo – afera Janaf je tako tempirana kako bi Agrokor nestao iz javnog prostora.

U maniri jednoumnih režima, putem kontroliranih medija nameće se zamjena teza kako bi se ispitala reakcija javnosti na planiranu obmanu koju vladajući žele nametnuti: po već ustaljenoj praksi Jutarnji list jučer najavljuje veliki plan borbe protiv korupcije kojim će Plenković, navodno, svom silom i žarom krenuti u obračun protiv korupcije. Takve planove smo vidjeli za vrijeme svih vlada od Račanove, Sanaderove, do Milanovićeve. Rezultati svih tih velikih akcijskih planova su bili takvi da je poslije svakog takvog akcijskog plana korupcija bila još veća, još više građana je gubilo povjerenje u institucije, a broj iseljenih, koji je uzrokovan upravo tom korupcijom, masovno se povećavao, i dalje traje. Posebno je uvredljiva teza da Plenković u petoj godini svog mandata najednom od korisnika korupcije postaje navodni borac protiv korupcije.

Evo jednog dijela rezultata njegove petogodišnje vladavine.

Iz javno dostupnih informacija o aferi Janaf postajemo svjesno koliko je to zlo korupcije rašireno u vladajućim krugovima u Hrvatskoj. Naime, imamo direktora državne tvrtke koji je umrežen sa svim političkim opcijama (a koji u svom vlasništvu ima prostorije za razuzdana privatna druženja s najvišim državnim dužnosnicima; tko je to plaćao i koliko je to koštalo?): postavio ga je SDP na prijedlog HNS-a, a HDZ ga je zadržao, te ga ponovno imenovao.

Kad se “izgugla” ime Dragana Kovačevića vidi se kako su ga main-stream-mediji tretirali kao svjetsku menadžersku klasu. Tu vidimo bolesnu simbiozu medija, politike, pravosuđa i podobnih gospodarstvenika.

Što je radio nadzorni odbor te tvrtke ako su se događale tolike nepravilnosti u Janafu? Dovoljno je pročitati životopis predsjednice NO Janafa. Iz njega proizlazi da je na čelu tvrtke koja većinu poslova radi s inozemnim partnerima, osoba koja ne govori nijedan strani jezik.

Ovdje se postavlja pitanje što je taj NO radio, i po kojim se kriterijima on formira? Naime, po zakonu o trgovačkim društvima nadzorni odbor u dioničkim društvima ima bitnu odgovornost.

Nadalje, postavlja se pitanje što rade institucije hrvatske države – porezna uprava, policijski USKOK, redovni USKOK, DORH, devizna inspekcija, redovna policija, Itd.?

I sad se javlja Plenković i kaže da će riješiti korupciju promjenama zakona? Direktor Janafa Kovačević je donio kodeks za svoju tvrtku u kojem piše da se ne smije uzimati mito, to jest, da se ne smije krasti. Vjerojatno će i Plenković po tisućiti puta kao i njegovi prethodnici donijeti još jedan zakon u kojem će pisati da se smije krasti.

Politička vrhuška u Hrvatskoj ne samo da nas krade, već nam vrijeđa i zdrav razum. U Hrvatskoj se u svezi korupcije ne trebaju donositi novi zakoni, nego se trebaju postojeći primjenjivati.

Ali, dragi prijatelji, problem je što je politička vrhuška u Hrvatskoj utemeljena je na koruptivan način, i ta zlatna komunistička mladež koja je protuustavno na vlasti u Hrvatskoj, u trenutku kad se efektivno započme suzbijati korupciju, tada će ta struktura i nestati.

Kada vidimo tko se sve javlja da se družio s tim Kovačevićem, od Stipe Mesića, do supruga bivše predsjednice Kitarović, onda se još jednom potvrđuje teza o toj ekstremnoj maloj skupini koja vlada Hrvatskom. Ta skupina nema morala ali niti znanja, jer je postavljena na temelju privilegija, i posebno što je obilježava – nema nimalo empatije za društvo i državu u kojoj žive, te se besramno bogate na račun pateničkog hrvatskog naroda.

Dragi prijatelji, izbor je jasan: Ili Korupcija, što znači bogata mala skupina privilegiranih i siromašni građani, ili vladavina prava, što znači društvo u kojem se vrednuju rezultati i u kojem građani mogu dostojanstveno živjeti.

Biti domoljub znači boriti se za Hrvatsku u kojoj su svi jednaki pred zakonom, i u kojoj se pravda i vladavina prava primjenjuju u svakodnevnom životu.