Šiljo: Teškaš i blefer protiv lakih i ’nepotkovanih’

Čitava ta današnja rasprava na Aktualnom prijepodnevu pokazala je da oporbi kao cjelini nedostaje ’potkovanosti’, da mnogi ne poznaju dovoljno ni dubinu ni širinu problematike u koju se upuštaju i da za Plenkovićeva blefiranja i umješna retorička izbjegavanja suočenja s objektivnim problemima treba imati pripravljen pravi „protuotrov“. No kada su sastavljane kandidacijske liste, na mnogo toga bitnoga, osobito na dijapazon kompetentnosti, nije se ni mislilo. Bilo bi dobro da za daljnje oporbeno postupanje svatko iz toga izvuče prave pouke.

Zagreb – Vidikovac, 16. rujna 2020.

Prvi izravni „dvoboj“ između starog i novog predsjednika Vlade i nove, dijelom stare oporbe u Hrvatskom saboru nije rezultirao pobjedom oporbe. Prije bi se reklo obrnuto. Da nije toliko bahat, Plenković bi na čelu svoga tima zabilježio još bolji rezultat.

Istina je da se „dvoboj“ događao u koronarnim okolnostima, u kojima u Sabornicu „stane“ svega 41 zastupnik, a ostali su okolo po klubovima i hodnicima i u kafiću. To svakako nisu idealne okolnosti za pravo Aktualno prijepodne, na kojemu zastupnici mogu pitati sve što požele, a članovi vlade dužni su im argumentirano odgovarati.

Sačić na čelu otpora Hrvatskih suverenista

Protiv takvih ograničenja u radu Sabora prosvjedovali su zastupnici Hrvatskih suverenista, predvođeni Željkom Sačićem. “Koronakriza ne može i ne smije spriječiti djelovanje Sabora unatoč odluci Ustavnog suda, koji je pod utjecajem HDZ-a i SDP-a. Postoje tehničke i pravne mogućnosti da Sabor zasjeda na način kako je to uobičajeno bez obzira na epidemiološko stanje”, upozorio je Sačić na konferenciji za novinare. Stoga su suverenisti pozvali Predsjedništvo Sabora da preispita svoje odluke i nađe kvalitetnije rješenje kojim će se zastupnicima, ako već ne u ovoj zgradi, onda u nekoj drugoj, omogućiti normalan rad. “Ovo je postalo lakrdija i na taj način Sabor ne može funkcionirati. Ako smo izabrani na izborima, onda imamo pravo sudjelovati u raspravama”, rekao je Marijan Pavliček, jedan od četiriju zastupnika suverenista.

Pa ipak, mora se primijetiti da okolnosti u Saboru nikada za oporbu nisu idealne. Sjetimo li se kako je hadezeovsku i ostalu oporbu svojedobno verbalno pljuskao arogantni Zoran Milanović, kao predsjednik vlade, a kako sada hadezeovski predsjednik vlade pljuska esdepeovsku i ostalu oporbu, morat ćemo zaključiti da je pozicija predsjednika vlade već u startu jača i donekle povoljnija. Iz više razloga. Jedan je od njih taj da je dobro upoznat sa svime i dobro pripravljen od svojih. Drugi, ništa manje važan, jest sposobnost ili nesposobnost oporbenih strijelaca da odapnu prema njemu prave strjelice, koje im on ne će moći svojim štitom odbiti tako da se njima vrate u lice. A u današnjim pitanjima bilo je podosta i tako odapetih i tako kao bumerang vraćenih strjelica. Osobito onda kada su pojedini „boksači“ lake kategorije htjeli zadati što jači udarac. Mnogi, osobito novi, morali bi znati da ne može boksač lake ili pero lake kategorije zadavati tako ubojite udarce, nego da mora dobro procijeniti koliki mu je maksimalan doseg i realno moguća snaga udarca.

Kako Plenkoviću i javnosti posvijestiti realne probleme koje on „ne priznaje“?

S druge strane, Plenković je već rutiniran i zna pronaći prave argumente i dobro ih upotrijebiti u obrani. Kada mu ponestane argumenata, zna blefirati, gurati problem pod tepih i ponižavati zastupnike, podrugujući im se kao osobama. To mu osobito dobro ide, i to mu, naravno, ne služi na čast. Nevolja je u tomu što oporbeni zastupnici rijetko kada znaju primjereno parirati tom njegovu umijeću. 

Da su i neregularni migranti koji opsjedaju hrvatske granice „pod kontrolom“ te da vojska nije potrebna na granici koju uspješno čuva policija, odgovorio je zastupniku Miri Bulju iz „Mosta“. I što mu na to kazati? Nije lako dokazati da prevelikih problema ima čovjeku za kojeg dovoljno ozbiljnih problema u državi praktički i nema. Zbog toga bi se moralo pristupiti zornom o uvjerljivom „posvješćivanju“ da preozbiljnih i realnih problema – koje ona kao takve ne priznaje – zapravo ima napretek. Kako?

Moglo bi se recimo posegnuti za naslovom današnje vijesti, s fotografijom s križanja Savske i Vukovarske ulice u Zagrebu, koja glasi: „Migranti sinoć zalutali u središte Zagreba, policija ih pronašla kod ulaza u zgradu MUP-a!“, i tutnuti ju Plenkoviću i Božinoviću pod nos, to jest pod protuepidemijsku masku. I ujedno pod nos svim snimateljima s kamerama. Dokle naime visokim dužnosnicima i široj publici ne pokažeš što im se događa pod samim nosom, ne će se „previše“ uzrujavati zbog onoga što se već mjesecima zbiva po „zabitima“ kakve su Lika i imotski kraj, Banovina i Gorski kotar. Maske za lice ne daju imunitet protiv stvarnosti, ako uopće daju ikakav.

Loši primjeri oporbenjačkog postavljanja

A pravi stil pravog oporbenog ponašanja nije ni takav kakav je demonstrirao jedan oporbenjak. Evo naslova po Hini iznad vijesti o njegovoj izjavi po povratku u Sabor nakon što je prebolio koronavirus i time stekao imunitet, a ujedno i stanje u kojem druge ne može zaraziti: „Zekanović: Bit ću solidaran i nositi masku“. Zašto bi nosio masku? Morao je makar što smisliti da bi kontrirao ’uravnilovci’! Oporba naime nikada ne smije pokazati da je bespogovorno pokorna vladajućima, pa ni autoritativnom predsjedniku Jandrokoviću ili docirajućem potpredsjedniku Reineru. Ili da je posve pokorna diktatu Stožera, koji inače kritizira. Zastupnici inače uživaju imunitet od uhićenja upravo zato da bi bili što slobodniji u onomu što govore i što zastupaju.

Istina je, nadalje, i to da je mladi zastupnik „Mosta“ Troskot naletio na Plenkovićev direkt iz kontre, ravno u bradu, ne samo njegovu, nego i čitava Mosta. Pod naslovom „Plenković: Most vodi kavansku demokraciju“ čitamo kako je Plenković retorički kapitalizirao objektivnu slabost postavljenog pitanja: „Te jeftine, lažne trikove, aluzije na nekakve dogovore u nekim mračnim kuloarima – da iz europskog proračuna dobivamo 22,5 milijarde eura ili 170 milijardi kuna – da bi onda zbog nevjerojatne vremenske bliskosti kupili Rafale, to ne može nitko drugi izmisliti, neko kreativci u Mostu.“ Zastupnik Troskot u očitovanju na odgovor spretno je doduše podsjetio na netransparentnost nekih Plenkovićevih postupaka, ali je pritom morao priznati da je njegovo pitanje zapravo bilo neutemeljeno, da je bilo samo provokativno odnosno aluzivno. Umjesto da se oznoji Plenković, morao se je opravdavati on.

Oporba se najprije mora suočiti sama sa sobom i izvući pouke

Čitava ta današnja rasprava na Aktualnom prijepodnevu pokazala je da oporbi kao cjelini nedostaje ’potkovanosti’, da mnogi ne poznaju dovoljno ni dubinu ni širinu problematike u koju se upuštaju i da za Plenkovićeva blefiranja i umješna retorička izbjegavanja suočenja s objektivnim problemima treba imati pripravljen pravi „protuotrov“. No kada su sastavljane kandidacijske liste, na mnogo toga bitnoga, osobito na dijapazon kompetentnosti, nije se ni mislilo. Bilo bi dobro da za daljnje oporbeno postupanje svatko iz toga izvuče prave pouke.

Šiljo/Hrvatsko nebo