Na ruševinama Europske prijestolnice kulture – o riječkim kazališnim zgradama
Koliko toga nije u redu s Rijekom kao Europskom prijestolnicom kulture vidi se iz nekoliko usputnih vijesti. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, moli publiku da donira nešto novca kazalištu, jer kazalište nema novca!? To je jedna razina problema, no stvarno stanje je još puno mračnije.
Naime, zgrada kazališta bila je temeljito obnovljena prije četrdesetak godina, no danas je stanje takvo da bi hitno trebalo zatvoriti zgradu i krenuti u novu, vrlo skupu i dugotrajnu obnovu. Osnovni problemi zgrade su: sagrađena je na posve krivom mjestu (arhitekti Fellner i Helmer 1883. bili su protiv lokacije koju je izabrao grad!), sagrađena je kao jeftina tipska građevina – što samo po sebi nije loše, ali podrazumijeva kraći rok trajanja, velike troškove održavanja, te periodične temeljite obnove. Kako Grad Rijeku kultura zapravo uopće ne zanima, onda je kazalište u ruševnom stanju i teško će se nači novac za adekvatnu obnovu.
Istovremeno, Primorsko-goranska županije, koja je puno opreznija s investicijama od Grada Rijeke, nema namjeru kupiti ruševnu kazališnu zgradu „Teatro Fenice“ (Kazalište Feniks). Za razliku od HNK Ivana pl. Zajca, ova zgrada je sagrađena neusporedevo bolje. Naime, ona je armirano-betonska građevina, koja je predstavljala europski vrhunac za kazališne zgrade 1914., kad je svečano otvorena. Ta fascinanta zgrada bila je centar društvenog života, talijanske, fašističke Rijeke, između dva svjetska rata. Potom je zgrada rijetko bila u kazališnoj funkciji, ali je bila najvažnije i najveće riječko kino (mislim da se zvalo „Partizan“; 1.300 mjesta;), da bi problemi uslijedili s pretvorbenim cirkusarijama u Hrvatskoj. Zgrada je izvan bilo kakve funkcije barem 25 godina, tako da se raspada pred očima Riječana, kao važan segment Europske prijestolnice kulture (ruševina) 2020.!
Prije petnaestak godina krenulo se u analizu stanja zgrade „Filodrammatice“ na Korzu. Ta dopadljiva građevina, puno je veća no što bi se reklo promatrajući njenu elegantnu, ali relativno usku, historicističku fasadu, koja priziva knjižnicu sv. Marka u Veneciji. Odličan smještaj zgrade, te njena važnost za talijanski fašizam – tu je bila obješena prva talijanska zastava u Rijeci 1918., a kasnije je tu bilo sjedište GUF-a (Gruppi Universitari Fascisti). „Fašističke sveučilišne skupine“, organizacija je osnovana 1927. pod izravnom kontrolom tajnika Nacionalne fašističke stranke (PNF) s ciljem obrazovanja talijanske sveučilišne omladine i studenata upisanih u vojne akademije prema fašističkoj doktrini; uključivala je mladiće od 18 do 28 godina, te djevojke i sekciju tek diplomiranih. Bavili su se sportskim i kulturnim aktivnostima koje su pronašle karakterističan natjecateljski izraz u „lictorialu“ (sport, kultura i umjetnost). Poslije drugog svjetskog rata tu je dugo bilo sjedište Doma JNA. Danas su, u još jednoj ruševnoj riječkoj kazališnoj zgradi, različite kulturne organizacije, no zgrada izgleda sumorno i ofucano, bez ikakvih naznaka da bi uskoro mogla izgledati bolje. Nakon što je registrirano stanje, jednostavno ništa se ne događa, jer za Europsku prijestolnicu kulture nisu zanimljive kazališne zgrade.
Ukratko, koliko sam ja shvatio situaciju na Kvarneru, Riječani čekaju da završi anemični cirkus sa EPK 2020., kako bi u miru mogli uživati u daljnjem urušavanju svog gradića. Prestarog, preumornog, fašistički crnog i isprano komunistički crvenog.
F. Perić/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo