Šiljo: Izrael – najveći dobitnik sporazuma Srbije s Kosovom

Otkako je u prosincu 2017. predsjednik Trump priznao Jeruzalem za glavni grad Izraela, najavio premještanje onamo američkog veleposlanstva iz Tel Aviva te pozvao druge zemlje da učine isto, nijedna se država nije odazvala osim Gvatemale. Sada će trećom postati Srbija, a četvrtom Kosovo – koje li nevjerojatne „ironije sudbine“! – ako se sve to eventualno ne izjalovi.

Zagreb – Hrvatski diplomatski klub, 4. rujna 2020.

Dok su mnogi nestrpljivo iščekivali rezultat dvodnevnih pregovora između srbijanskog predsjednika Vučića i kosovskog predsjednika vlade Hotija u Bijeloj kući u Washingtonu, pa i eventualno međusobno priznanje, do kojeg nije došlo zato što ga je Vučić „brutalno“ odbio,  kao grom iz vedra neba u prvi je plan izronilo nešto sasvim drugo. Izronio je  sporazum o uzajamnom priznanju Izraela i Kosova te o spremnosti Srbije da svoje veleposlanstvo u Izraelu premjesti u Jeruzalem.

Istina, Vučić i Hoti sporazumjeli su se o normalizaciji gospodarskih odnosa Srbije i (nepriznatog) Kosova, o uspostavi „mini-Schengena“, o jednogodišnjem moratoriju na ulazak Kosova u međunarodne organizacije, o suradnji u prometu, energetici i iskorištavanju vodnih resursa u graničnom i prijepornom području  jezera Ujman (srpski: Gazivode) i o još koječemu. Uostalom, daljnji se pregovori nastavljaju u ponedjeljak u Bruxellesu, a sadržaj današnjeg sporazuma tek treba upoznati i proučiti. No to s Izraelom prava je „bomba“.

Srbija će premjestiti svoje veleposlanstvo u Jeruzalem

„Ni kriv ni dužan“, Izrael je danas požeo dva diplomatska uspjeha „kada je većinski muslimansko Kosovo pristalo priznati židovsku državu, a Srbija rekla da će premjestiti svoje veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem“, izvijestile su agencije. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu spremno je izjavio da će Srbija postati prva europska zemlja koja će premjestiti svoje veleposlanstvo u Jeruzalem te da će Kosovo uspostaviti svoje poslanstvo u Jeruzalemu, a zauzvrat biti priznato – kao država – od Izraela. Kosovo naime nastoji legitimizirati svoju deklaraciju o neovisnosti iz g. 2008. Do sada ga je priznalo 97 država članica UN-a (neke su druge u međuvremenu opozvale priznanje, zaslugom uvjeravanja ministra Ivice Dačića, koji je više puta obletio globus te se pred domaćinima u Africi i drugdje pozivao na YU, na nesvrstane i Tita, i služio se drugim cincarsko-bizantinskim metodama). 

Zahvaljujem svom prijatelju, predsjedniku Srbije… za odluku da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela i da onamo premjesti veleposlanstvo“, rekao je Netanyahu, napomenuvši da će se to ostvariti do srpnja 2021. Dodao je i ovo: „Kao što sam rekao ovih dana – krug mira i priznanja Izraela širi se te od još više zemalja očekujem da se pridruže.“ – Izrael ima višedesetljetni problem s time što većina arapskih i neke druge islamske zemlje ne priznaju postojanje Izraela kao države. Jedine koje su ga dosad priznale bile su Jordan i Egipat. A šijitski Iran opetovano je prijetio da će Izrael „izbrisati sa stranice povijesti“. 

Jared Kushner – siva eminencija

Siva eminencija svega skupa što se upravo događa pred našim očima očito je Trumpov zet (Ivankin muž) Jared Kushner, u statusu posebnog povjerenika za Izrael, koji sve čini da SAD ojača Izrael te da Trump ostvari vanjskopolitičke uspjehe koji bi mu koristili da ponovno bude izabran za američkog predsjednika 3. studenoga. Na današnji dogovor u Bijeloj kući treba gledati kao na nastavak sporazuma postignutoga u kolovozu o normalizaciji odnosa Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) s Izraelom. Taj sporazum ima veliku težinu i značenje za Izrael, zato što se njime otvara put priznanju države Izrael od arapskih, većinski sunitskih, zemalja Bliskog istoka, a možda i put rješavanju palestinskog pitanja u vlastitu korist.

U tom svjetlu treba razumjeti i ciničnu reakciju Palestinaca na današnju najavu Kosova i Srbije, u kojoj se ističe kako sve to služi jačanju izgleda Donalda Trumpa da za dva mjeseca bude opet izabran. „Palestina  je postala žrtvom izbornih ambicija predsjednika Trumpa, čiji će tim poduzeti svaku akciju, koliko god ona bila razorna za mir… kako bi ostvario ponovni izbor Trumpa u studenomu“, tvitao je Saeb Erekat, glavni tajnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), te dodao: “Ovo, upravo kao i sporazum UAE-Izrael, ne će Bliskom istoku donijeti mir.“

Njemu nasuprot, Jared Kushner kaže da će ovi potezi unaprijediti mir i Amerikance učiniti sigurnijima. „Današnji proboj doista ima povijesno značenje“, kazao je on u Bijeloj kući. „To je  još jedno poglavlje što ga je ova administracija bila u stanju ispisati s ciljem da svijet učini sigurnijim i mirnijim  mjestom.“

Jeruzalem – nepriznati glavni grad Izraela

Sve diplomatske misije drugih zemalja bile su smještene u Tel Avivu kao glavnom gradu Izraela. Izrael pak proglasio je u međuvremenu Jeruzalem glavnim gradom, ali druge države ne premještaju onamo svoja veleposlanstva zato što je Izrael g. 1967. okupirao Istočni Jeruzalem, a poslije ga i anektirao. Istodobno, Palestinci vide i Istočni Jeruzalem, u kojem imaju etničku većinu, a i čitav Jeruzalem s njihovim svetim mjestima kao ilegalno okupiran grad i ujedno kao glavni grad njihove buduće samostalne države, kojoj se nadaju i za koju se bore. Ujedinjene nacije i Europska unija zauzeli su stajalište po kojem konačni status Jeruzalema mora biti rezultat sporazuma između Izraelaca (praktički: izraelskih Židova, koji imaju većinu i drže sve poluge vlasti i moći u svojim rukama) i Palestinaca.

Otkako je u prosincu 2017. predsjednik Trump priznao Jeruzalem za glavni grad Izraela, najavio premještanje onamo američkog veleposlanstva iz Tel Aviva te pozvao druge zemlje da učine isto, nijedna se država nije odazvala osim Gvatemale. Sada će trećom postati Srbija, a četvrtom Kosovo – koje li nevjerojatne „ironije sudbine“! – ako se sve to eventualno ne izjalovi. I za to naime postoje izgledi, recimo izgubi li Trump na predsjedničkim izborima, ili dođe li na Kosovu do političke pobune protiv današnjeg dogovora, ili izokrene li EU na pregovorima u Bruxellesu u ponedjeljak sadržaj, smisao ili tumačenje sporazuma postignutog danas u Bruxellesu rivalskom Washingtonu.

Na Vučića pritišću sa svih strana (svima se podjednako „obećao“, a igra na kartu gospodarskog buma u Srbiji, i to vrlo uspješno, za razliku od njegova pandana Plenkovića u Hrvatskoj), nije „čoveku“ (četniku) lako. A na albanske Kosovce pritišće i njima dosad upravlja samo jedna strana, američka, iako ambicije da preuzmu vodstvo na području „Zapadnog Balkana“ i procesa „normalizacije“ odnosa između Beograda i Prištine sve više i sve drskije pokazuje i EU. 

P.S. Sada je najednom postalo razvidno zašto je Jerusalem Post dao prije dva dana onako istaknut prostor predsjednici srbijanske vlade Ani Brnabić za njezin članak, o kojem je Šiljo pisao jučer.

Šiljo: Opet srpske laži o Hrvatima, ovaj put pred Židovima

Ona je u njemu, osim što je veličala srpsko-židovsko ’prijateljstvo’ i usput još jednom ocrnila i „opandrčila“ Hrvate i Hrvatsku, glavninu teksta posvetila budućem jačanju srbijansko-izraelskih odnosa na cijelom nizu područja. Tako to – budimo iskreno objektivni! – rade ozbiljne države, ozbiljni političari i ozbiljne diplomacije, makar sve skupa bilo i neiskreno i pokvareno i makijavelističko. Današnjim dogovorom u Bijeloj kući Srbija je profitirala mnogo više nego Kosovo. Ali je i ušla u opasnu avanturu. No u nju je možda još više ušla i sadašnja kosovska vlada, koja zbog toga može pasti. Današnjim događajem otvaraju se „neslućene mogućnosti“…

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo