PHB Priopćaj br. 39.: Nezakonit udar na prava i slobode narodnih zastupnika

Poticajna skupina

Priopćaj br. 39

U Zagrebu, 2. rujna 2020.

Nezakonit udar na prava i slobode narodnih zastupnika

Nezakonita i protuustavna odluka Predsjedništva Hrvatskog sabora

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković izvijestio je 1. rujna da je na sjednici „predsjedništva“ jednoglasno donesena „odluka“ po kojoj će od 2. rujna, tj. od početka ove izvanredne sjednice, u Sabornici biti obvezno nošenje zaštitnih maski te da će u njoj smjeti sjediti svega 41 od 151 zastupnika. Maske su sada obvezne na plenarnim sjednicama, rekao je Jandroković. Za tu „odluku“ ustvrdio je da je donesena sukladno preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, strukovnih liječničkih udruga te zbog aktualne epidemiološke situacije i činjenice da je jedan zastupnik pozitivan. Zastupnicu ili zastupnika koji ne bude imao masku predsjedatelj će prvo upozoriti da stavi masku, a ako to ne učini, zamolit će ju/ga da napusti dvoranu. Ako ne posluša, dobit će opomenu s isključenjem za taj dan, a sjednica će se prekinuti kako bi straža neposlušnu zastupnicu ili zastupnika prisilno izvela ili iznijela iz Sabornice. 

Takvim svojim činom vrhuška nacionalnoga zakonodavnog tijela zadrla je u temeljna prava i slobode svih narodnih zastupnika. Očekivalo bi se da za to ima čvrsto utemeljenje u postojećim odredbama Ustava i zakona. No nema ga. Riječ je o proizvoljnom činu koji krši načelo zakonitosti. Ta će se tvrdnja u nastavku pravno obrazložiti.

Pravno obrazloženje

Ustavne odredbe sadržane u članku 16. Ustava koje se odnose na zaštitu zdravlja ljudi razrađene su u Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine br. 79/07; 113/08; 43/09; 130/17; 114/18 i 47/20.). Tim je zakonom propisan način po kojem će ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, posebnom odlukom, proglasiti opasnost od epidemije zarazne bolesti te odrediti zaraženo, odnosno ugroženo područje. Vlada će na prijedlog ministra posebnom odlukom proglasiti epidemiju zarazne bolesti te odrediti zaraženo područje. Naznačene odluke obvezatno se objavljuju u „Narodnim novinama“. Sukladno odredbama sadržanim u članku 9. toga Zakona, zaštita pučanstva od zaraznih bolesti ostvaruje se obveznim mjerama za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. Te mjere mogu biti opće, posebne, sigurnosne i ostale.

Mora se jasno i glasno reći: Obveza nošenja zaštitnih maski za zdrave osobe nije na odgovarajući način nigdje uvedena u zakon niti je njime predviđena kao jedna od mjera zaštite potrebne radi zaštite ljudi. Stoga je posve nerazvidno na temelju čega je „predsjedništvo“ donijelo odluku o obvezi nošenja maski za sve zastupnike, a i o posebnom režimu po kojem većina zastupnika ne smije biti nazočna u Sabornici.

Predsjednik Hrvatskog sabora, koji je o novom režimu izvijestio javnost, nije rekao tko je donio tu „odluku“, na temelju koje pravne osnove i gdje je ta odluka publicirana. Ako je naime riječ o općem aktu što ga je donio Sabor, onda je on – sukladno odredbama sadržanima u članku 89. stavku 1. Ustava – trebao na odgovarajući način biti publiciran. Kao što je svim pravnicima i drugima koji poznaju osnove vladavine prava poznato, zakoni i drugi propisi državnih tijela moraju se objaviti u „Narodnim novinama“, službenom listu Republike Hrvatske, prije nego što stupe na snagu. 

Ako je pak u konkretnom slučaju riječ o nekom internom aktu, bilo bi poželjno da je predsjednik Hrvatskog sabora naveo koja mu je pravna osnova. I da je pozivajući se na tu pravnu osnovu obrazložio zbog čega će se u konkretnom slučaju narodnim zastupnicima onemogućiti raspravljanje u Saboru kao svojevrsna sankcija zbog nepoštivanja preporuke. Naime, takva mogućnost sankcioniranja eksplicite ne proizlazi iz saborskog Poslovnika. Predsjednik Jandroković morao je i narodne zastupnike i sam narod makar izvijestiti tko je to točno određenu preporuku, kao akt nižega pravnog reda, pretvorio u opće obvezno pravilo, i to u pravilo koje vrijedi isključivo za narodne zastupnike.

Reperkusije

Mogao je Jandroković reći po istini: „Mi smo to odlučili, tako smo htjeli, i tko nam što može? Mi smo vrhovna vlast.“ No nije on od takva kova. Iako zapravo jest riječ o tomu. Na žalost, u Republici Hrvatskoj već odavno kategorija „mi smo odlučili“, ma što to značilo, postaje realitet. Briga mnoge od njih je li što zakonito ili ustavno! Nije im važno imaju li zakonsku legitimaciju za vlastito djelovanje. 

Iako živimo u formalnoj demokraciji, koju obilježava više poštivanje procedure nego stvarna „vladavina naroda“, ipak postoje granice dobrog ukusa unutar kojih se nasilje nad njom ne smije šutke trpjeti. 

Nadalje, bahatost i nadutost uvijek su prije obilježja pomanjkanja znanja i argumentacije nego što bi bili primjerenim sredstvom uređivanja političkih odnosa u društvu i dokazom ispravnosti. 

Brojni pokazatelji daju nam osnove i razloga zaključiti da u Republici Hrvatskoj zapravo i ne postoji vladavina naroda u pravom i punom smislu riječi, nego da vlast periodički prelazi iz ruke u ruku pripadnika pluralne nomenklature proistekle iz raspada nekadašnje jedine, crvene, partije na dvije glavne, rivalske frakcije. Osim volje za zadržavanjem poluga vlasti i ukupne moći u rukama jedne ili druge frakcije, na djelu je i neznanje, nekompetentnost i nerazumijevanje temeljnih postavki i pravila istinske demokracije, vladavine prava i logičkog mišljenja.

Već poslovična nekompetentnost zakonodavne vlasti bliža je ohlokraciji (vladavini neukih) negoli demokraciji (vladavini naroda). Spoznajno i intelektualno limitirane stranačke aparatčike mora se unatoč tomu upozoriti na činjenicu da ih njihovo neznanje ne opravdava. Nitko nema pravo u političke svrhe zlorabiti ovlasti da bi ušutkao (stršeće) neistomišljenike. Još je manje dopustivo opstruirati demokraciju i njezine prerogative bez valjanog razloga i dovoljno čvrste pravne osnove. 

Hrvatski sabor, iznad kojega već odavno nije samo Bog, po svojoj društvenoj ulozi i svrsi zadnje je mjesto na kojem bi se smjelo grubo kršiti ustavnopravni poredak. Na to nitko nema pravo, pa ni njegovo „predsjedništvo“, nekad zvano i „prezidij“. 

Cijena zakonitosti i slobode

Nijedno tijelo za nadzor ustavnosti i zakonitosti očito nije u stanju spriječiti ovakva kršenja i narušavanja vladavine prava. I predstavnik oporbe u predsjedništvu Hrvatskoga sabora, jedan od pet potpredsjednika, Miroslav Škoro, suglasio se je s predloženom odlukom. Ni oporbenjaci u Saboru i izvan njega ni PHB ne mogu u tom smislu za sada ništa izmijeniti. No ni slobodni zastupnici ni slobodna javnost ne smije se dati ušutkati. Ako zakonitost i slobodu doista želimo, moramo za njih biti spremni javno se, hrabro i argumentirano zauzimati.

 PHB, Hrvatsko nebo