Ante Glibota – veliko ime jedne hrvatske linije
Vrijeme:3 min, 1 sec
Ovih je dana život na ovomu svijetu prestao za Antu Glibotu, istaknutog Hrvata na unutarhrvatskom i, osobito, međunarodnom planu kojeg nije lako predstaviti. Bavio se različitim djelatnostima, od ekonomije, koju je diplomirao, preko politike, managementa kulture, galerijske djelatnosti i umjetnosti do managementa hrvatske glazbe, nakladništva i političke publicistike. Nema potrebe ponavljati one životopisne podatke koji su o njemu prikupljeni i sažeto prikazani, recimo ovdje:
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Ante_Glibota
Bio je m član Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (jednako kao i sada pokojni fizičar Slaven Barišić) te Američkoga instituta za arhitekturu. Iako se ubraja među Hrvate s najvećim brojem objavljenih naslova na stranim jezicima, Hrvatska enciklopedija Miroslav Krleža nema o njemu natuknicu.
Glibota je u Francuskoj, kamo je otišao u egzil, i krećući se po svijetu u visokim krugovima te djelujući u kulturi i javnom angažmanu uvijek čuvao svoj hrvatski identitet i promicao Hrvatsku i istinu o njoj. Čuvao je i svoj zavičajni identitet (Zabiokovlje, Imotska krajina).
U egzil je otišao nakon sloma tzv. Hrvatskog proljeća. On je bio najmlađi u skupini uhićenoj nakon što je politiku Savke i Tripala sasjekao Tito u prosincu 1971. na famoznoj sjednici u Karađorđevu. Vodeći komunistički dužnosnici u Hrvatskoj nisu uhićeni, ali su 11. siječnja uhićeni i suđeni intelektualci: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.
U razdoblju borbe novoproglašene hrvatske države za obranu, priznanje i oslobođenje Glibota je godinama davao svoje nezanemarive doprinose i pomagao na razne načine. Bio je on jedan od onih Hrvata, poput recimo Ivana Meštrovića, Bogdana Radice ili kolekcionara Ante Topića Mimare, koji su imali otvorena vrata u krugove pa i u domove mnogih velikana iz kulturnoga, znanstvenoga i političkoga života. O svemu tomu svjedoči i veliki, “životni” intervju koji je dao prije osam godina, skupa s priloženim fotografijama, koje su doista fascinantna svjedočanstva o Glibotinu zauzimanju za Hrvatsku i bliskosti s tolikim velikanima suvremenoga svijeta. Jedan od njih bio je na hrvatskoj pozornici Franjo Tuđman, a u emigraciji Bruno Bušić, suradnik Tuđmanov od 1960-ih.
Iz intervjua se može vidjeti kako se Glibota postavljao prema nizu tema i ljudi. To se moglo vidjeti i iz njegovih brojnih otvorenih pisama i javnih nastupa, ali i njegova dobrotvornog djelovanja.
Pratile su ga kontroverze, a i on ih je sam stvarao. Do smrti je bio u klinču s onim što je nazivao “udbaško-kosovskim” strukturama, tvrdeći da su one prigrabile vlast i moć u demokraciji, u suvremenoj Hrvatskoj i BiH. To je ujedno i njegovo objašnjenje zašto je i sam bio istisnut iz Hrvatske, u koju se pokušao vratiti i u koju je rado i razmjerno često dolazio, a u nekim razdobljima i duže boravio.
Nije prigoda za ulaženje u takve prijepore. O njima će, a i o drugim temama povezanima s borbom za samostalnu i slobodnu i uistinu demokratsku, pravnu i uređenu hrvatsku državu povjesničari i drugi istraživači s vremenom moći otkriti više nego što sada znamo. I razriješiti mnoge dosadašnje prijepore i pristrana odnosno jednostrana tumačenja.
Bilo kako bilo, Glibota je u svakom slučaju bio jedna – ne jedina! – hrvatska linija. Intelektualac-domoljub, hrabar i spreman usprotiviti se režimskim manipulacijama i demagogijama te se boriti za pravdu i istinu.
Počivao u miru Boga, na kojeg se pozivao, u zahvalnosti onih kojima je pomogao i u spomenu hrvatskog naroda, koji je toliko volio!
Uredništvo Hrvatskog neba
