Damir Pešorda: MILOVAN ŠIBL (Zagreb, 1942. god.-Zagreb, 2020. god.)
Vrijeme:3 min, 2 sec
Umro je Milovan Šibl, novinar i političar, jedan od najbližih Tuđmanovih suradnika ranih devedesetih. Iako je završio pravo, Milovan se Šibl cijeli život bavio novinarstvom. Kao sin narodnog heroja Ivana Šibla, koji se razočarao u mladalačke komunističke ideale i približio 
stajalištima hrvatskog nacionalizma, Milovan je na neki način bio predodređen da se bavi politikom i da se politika bavi njime. Kao novinar Radio Zagreba u više se navrata zamjerio tadašnjem režimu pokrećući neka pitanja koja se nije smjelo pokretati. Zbog kritike filma Zafranovićeva filma “Okupacija u 26 slika” te kritičkog osvrta na obilježavanje obljetnice srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića u Hrvatskoj (Dva veka Vuka), više je puta, kako se to tada govorilo, ”bio na ledu”.
Tijekom devedesetih Šibl, između ostalog bio, ministar informiranja u Hrvatskoj vladi (1990.-1991.), ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije (1991.-1997.) te saborski 
zastupnik HDZ-a (1992.-2000.). Nakon dvije tisućite nije imao želuca slijediti mijene koje su se događala u stranci, kojoj je bio jedan od osnivača. Svoju političku i novinarsku strast tih godina usmjerava na pisanje kolumne u Hrvatskom listu. 2007. Šibl staje na čelu široko zamišljenog pokreta ”Jedino Hrvatska” koji na izborima doživljava neuspjeh, no ostat će zabilježen kao prva šira politička grupacija koja je prepoznala pogubnost Sanaderova vođenja Hrvatske i pokušala to spriječiti. Moje poznanstvo s Milovanom datira upravo od toga vremena. Političko sličnomišljeništvo gotovo je od samog početka postalo i prijateljstvo.
Šibl je bio aristokrat duha, prezirao je svako ulagivanje javnom mnijenju, snobizam bilo koje vrste, a osobito prizemne, pekunijarne motive u novinarstvu i politici. Govorio je da bi istinsko novinarstvo bilo samo ono za koje se ne prima nikakva novčana naknada. Plaća – šalio se, ali ozbiljno – nužno kompromitira taj uzvišeni poziv. Tko god plaća, očekuje nešto zauzvrat. Kažem da je u toj šali bilo puno ozbiljnosti zato jer se u svojoj novinarskoj karijeri Šibl držao tog načela. U socijalizmu je uglavnom govorio i pisao onako kako vlast od njega nije očekivala, zato je i bio šikaniran i zabranjivan, dok je kasnije u demokraciji pisao iz hobija i unutarnje potrebe, a ne radi zarade. Svoj ideal potpuno dezinteresiranog novinarstva ostvario je u radu na portalu Izravno.com , kojega je samo pokrenuo, uređivao i punio tekstovima.
Kao osoba Šibl je bio šarmantan, dobroćudan i duhovit, ali čvrst u svojim stavovima. Kao intelektualac bio je sjajan kozer, intelektualno radoznao i dobro upućen u različita područja, erudita. Volio je rimsku povijest, englesku filozofiju sedamnaestog i osamnaestog stoljeća i 
rusku književnost, osobito Čehova. Upravo sam ovoga ljeta čitao sam zbirku Čehovljevih priča koju mi je dao prije više godina. Milovan je pisao koncizno, jasno i argumentirano. Uporno je u svojim tekstovima provlačio misao da u međunarodnim odnosima, kao i u drugim područjima života, vladaju goli interesi i pravo jačega te da zanošenje velikim idejama nanosi samo štetu malim narodima. U tom je smislu bio i vrlo skeptičan prema hrvatskom nastojanju da što prije uđemo u EU. U razgovorima je često znao racionalnim argumentima razarati neke idealističke pozicije svoga subesjednika, međutim sam je bio idealist par excellence, zatočnik hrvatske nacionalne ideje.
Ljudi odlaze, njihova djela ili nedjela ostaju. Šiblova ostavština je njegov udio u stvaranju hrvatske države, tekstovi rasuti na više strana koje bi vrijedilo ukoričiti i objaviti, no u kulturnoj klimi koja vlada u suvremenoj hrvatskoj to je teško očekivati. Međutim, onima koji su ga poznavali najdragocjenija Milovanova ostavština jesu druženja uz kavu, razgovori o politici, filozofiji, povijesti, ljudskoj naravi, životu općenito. Milovan je bio jedan od onih ljudi čije nas društvo nikada ne opterećuje, nego obogaćuje i čini ovaj život boljim mjestom. Zato, prijatelju, laka ti hrvatska zemlja, počivao u miru.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
