SLAVEN PLANINIĆ:”Kolega je predložio da samoinicijativno nas dva riješimo bunker. Složio sam se”

Slaven Planinić, bivši mostarski MMA borac, danas trener i pisac, objavio je na svom Facebook profilu jednu od svojih akcija u Oluji kao pripadnik 2. gardijske brigade HVO-a. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Za mene Oluja je počela nenadano. Kako sam u prethodnoj akciji vodio prvu borbenu grupu,sada sam trebao odmarati i biti u drugom valu napada.Ipak,prva borbena grupa naišla je na minirani teren i tražili su nekoga da im očisti put.

Nas dvojica krenuli smo kroz gustu šumu sa neuobičajeno viskom paprati i polako pazili na svaki korak.Neprijateljski bunker bio je na dnu strane i kad bi kojim slučajem neprijatelj otkrio da se približavamo,ne bi se imali gdje sakriti.Privukao sam se postavljenoj protupješačkoj mini ”ekranki” koja je uglavnom imala usmjereno dejstvo.Aktivirala bi se na žicu koja je vodila do bunkera a koju bi neprijatelj spojio na bateriju i uništavala bi veliki luk terena ispred sebe.Izvadio sam šipku iz svoga kalašnjikova koji sam dao kolegi.Sa šipkom sam počeo lagano istraživati teren oko žice jer bio je običaj da se postavi i nekoliko mina ”pašteta” namjenjenih onima koji bi pokušali deminiranje.Nisam našao nikakvu zamku i izvadio sam klješta kojima sam namjeravao presjeći žicu.Kako je žica bila malo odignuta od tla,morao sam se podići iz zaklona paprati da je dohvatim i tako se otkriti mogućem pogledu iz bunkera koji je bio dosta blizu.I tada se desila prva bizarna situacija.Klješta su bila toliko tupa da nisam mogao presjeći žicu.Pomalo panično pokušavao sam više puta ali ništa!

Morali smo se krišom provlačiti kroz žbunje i paprat natrag do naše linije.Tu sam vidio dozapovjednika brigade koji je čekao sa do zuba naoružanim vojnicima na znak da se može naprijed.Zatražio sam od njega nož Latherman koji je imao za opasačem i opet sam se sa kolegom došunjao oprezno do žice koja je spajala minu ”ekranku” i neprijateljski bunker.Latherman je bio efikasan i žica je presječena za sekund.

Kako je bunker bio tek par metara od nas,nije nam se dalo opet 10 minuta provlačiti kroz žbunje da bi obavijestili naše da je put slobodan.Kolega je predložio da samoinicijativno nas dva riješimo bunker.Složio sam se.

On je izvadio bombu i osigurač iz nje i privukli smo se uz sam zid bunkera sa vanjske strane.Ja sam čekao da on ubaci bombu kroz otvor a tada bi ja upao sa spremnom puškom da dovršim posao.

Nikad neću zaboraviti kako smo se gledali u oči i čekali pravi momenat.Ipak,nikad neću znati zašto,moj kolega je umjesto da ubaci bombu kroz otvor pored kojega je ležao,podigao glavu i pogledao u unutrašnjost bunkera!

”Ovdje nema nikoga!” prošaptao je.

Ušli smo u prazan bunker u kome je još uvijek bio jedan dio neprijateljske vojne opreme i municije.Tada me kolega pozvao na drugu stranu i to je bila druga bizarna situacija.Pokazao mi je stolicu ili po narodni govno pored bunkera iz kojega se još isparavalo na vlažnom šumskom zraku!

”Seronja” je pobjegao možda par trenutaka prije našeg ulaska u bunker.Zašto?Možda nas je čuo,možda je bio sam i odlučio da mu je to pametnije.Možda je otišao na drugu poziciju iz bilo kojeg razloga.Uglavnom nikad nećemo saznati.

Tada sam već mogao slobodnije koristiti motorolu i javio sam da je put otvoren.Tada su krenule i druge borbene grupe iz brigade.

Naravno,ovo nije bio kraj nego tek početak.Već na prvoj prometnici na koju smo izišli iz guste šume susreli smo se sa naoružanim neprijateljem licem u lice…

Prolazile su obljetnice Oluje,okretali su se janjci u Kninu,kitilo se šahovnicama i trobojnicama.Nikad nisam bio niti na jednoj,ne zato što ne volim janjce.Nego zato što ne volim nigdje dolaziti nepozvan.Ne tražim za sebe nikakav poseban status.Nikakvo mjesto narodnog heroja.Vodio sam prve borbene grupe i prije i kasnije,skidao sam minska polja u borbenim operacijama i na drugim mjestima.Danas imam jedan geler u lijevom ramenu,dva u desnoj podlaktici,šest u desnoj butini,dva u desnom koljenu,jedan u desnoj potkoljenici,prostrijelnu ranu uz samu desnu femoralnu arteriju.Moj kolega iz gore opisane akcije desetljećima je vani gdje je počeo novi život i nitko ga više i ne spominje.

A ja?Ja samo maštam o onome Lathermanu koji sam nakon što sam presjekao žicu od mine morao vratiti dozapovjedniku brigade.Njemu je bio potreban kao ukras na opasaču.On će vjerojatno biti prisutan i na 25 obljetnicu u Kninu gdje će i naša brigada dobiti zasluženo priznanje od predsjednika RH i gdje će se konačno i jasno priznati i značaj sudjelovanja naše brigade u ovoj operaciji.A kako je krenula akcija sa naše strane?Koji su momci vodili prve borbene grupa koje su probijale prve linije?Tko su imenom i prezimenom svi sudionici prvih proboja?

Ma to je manje važno.

Ovo je samo jedan od mojih osobnih doživljaja Oluje nad Olujama.Nadam se da vas nisam umorio.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo