Z. Miliša: Zašto Filozofski umjesto tolerancije njeguje isključivost, anarhizam i boljševizam?

Zašto Filozofski fakultet u Zagrebu umjesto tolerancije njeguje isključivost, anarhizam i boljševizam?

Po tko zna koji put, dio studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu opet prosvjeduje. Ovog puta protiv odluke rektora Damira Borasa o suspenziji dekanice Vesne Vlahović-Štetić. Glavni razlog suspenzije je što je na Županijskom sudu u Zagrebu dekanica pravomoćno osuđena zbog klevete šikaniranja-mobinga (nekadašnjeg) zaposlenika Fakulteta Ante Ćovića, te “za povredu njegova dostojanstva, časti i ugleda što je nespojivo s obnašanjem dužnosti dekanice”. U rektorovoj Odluci o suspenziji s dužnosti dekanice od 8. srpnja 2020. navodi se još devet pisanih upozorenja koje je rektor Boras donosio zbog protuzakonitog i protustatutarnog postupanja dekanice Vlahović-Štetić. Među ostalima navode se njezine protupropisne odluke o smjeni povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika te niz pritužbi zaposlenika Fakulteta do Sindikata koji joj zamjera da ne podržava neistomišljenike. Zanimljivo, čak dvije pritužbe na dekanicu stigle su rektoru iz fakultetske knjižnice, od zaposlenika Berislava Čovića. Dekanica je očito alergična na prezime Čović, jer ovaj nema nikakve rodbinske i slične veze s prorektorom Antom Čovićem. On se obratio rektoru dopisom pod naslovom: “Izraz zabrinutosti zbog premještanja Zbirke stare i rijetke građe – RARA u Knjižnici Filozofskog fakulteta i zbog mobinga kojemu sam u tom kontekstu izložen”. Godinu dana kasnije, 5. veljače 2020. rektoru stiže još i obraćanje za pomoć zaposlenice Gordane Beraković zbog nemogućnosti ostvarivanja prava civilnog ratnog invalida, itd. itd.

Sljedbenici dekanice Vesne Vlahović-Štetić, dio studenata i profesora, ipak ju gorljivo i beskompromisno brane. Oni demokraciju vide u osporavanju druge strane i/ili Rektorata! Progon neistomišljenika “u ime demokracije” na tom fakultetu traje već godinama, i prije i u mandatu dekanice Vlahović-Štetić. Kao logičan rezultat toga sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta otišli su brojni uglednici, što je kulminiralo odlaskom akademika Mislava Ježića kojemu nije produžen radi odnos jer je “podržavao bivšu Upravu”, kako je navedeno u obrazloženju dekanice Vlahović-Štetić. Koliko je situacija kritična ilustrira situacija na jednom od odsjeka, Odsjeku za pedagogiju (koji mi je profesionalno najbliži), s kojeg su otišli (iz različitih razloga) gotovo svi redoviti profesori, a vjerujem da ni onih nekoliko preostalih neće dugo ostati. Posljedica je da su već izgubili doktorski studij pedagogije, a nekada su bili prvi i jedini u Hrvatskoj. Prvi puta ću ovdje otkriti da mi je iz znanstveno neutemeljenih razloga svojevremeno odbijena obrana doktorata na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (pretpostavljam da nisam bio svjetonazorski podoban). A kad sam postao redoviti profesor nuđen mi je prelazak na isti taj zagrebački Filozofski fakultet, što sam bez razmišljanja odbio, znajući da bi me tamo dočekala neakademska klima.

Ne treba čuditi da nekada respektabilni fakultet Sveučilišta sve manje privlači studente kao mjesto koje će ih “pripremiti za život” i da ga napuštaju najugledniji profesori. Filozofski fakultet, koji bi i više od drugih visokoškolskih ustanova trebao poticati kritičko mišljenje, toleranciju, snošljivost …. umjesto takve akademske otvorenosti već dugi niz godina zastupa, proklamira i svoje studente formira u atmosferi borbe za jedan svjetonazor: Jedan svijet – jedna borba! To je pogubno za akademsku razinu i razvoj. Toga nikada nije bilo niti na Sveučilištu u Zadru niti na Filozofskom fakultetu u Osijeku na kojima sam ja radio najveći dio svog života.

Fakultetski plenumaši, anonimni revolucionari, prijetnje, pozivi na likvidaciju…

Od travnja 2016. “plenumši” na Filozofskom u Zagrebu su tražili smjenu Uprave koja je htjela implementirati nacrt ugovora o suradnji u nastavi i istraživanjima između Filozofskog i Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Zanimljivo: oni i danas šire notornu laž da je tada bila riječ o integraciji Filozofskog i Katoličko bogoslovnog fakulteta. Jer, to, eto, strašno zvuči! Te godine sam na jednoj stranici njihova “plenumaškoga” Proglasa pronašao izjavu (anonimnoga) studenta: “Dekan i rektor su fašisti”! U tome se slikovito zrcali strategija i taktika njihove borbe: udari agresivno, brutalno i vulgarno!

U rujnu iste godine “plenumaši” su prijetili nasilnim preuzimanjem Filozofskog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu. Anonimni revolucionari na svojim osobnim Facebook stranicama te na grupnoj stranici Slobodni filozofski, pozivaju na čin likvidacije odsijecanjem glava, po uzoru na krvnike Isila. Borislav Mikulić, profesor Odsjeka za filozofiju istog Fakulteta, i očevidno jedan od njihovih stratega iz sjene, u opsežnom intervjuu (travanj, 2016.) za portal H-Alter je otvoreno stao na stranu jednoumlja: “Problem jest svjetonazorski, ali vrag leži u institucijama […] Radi se o nastavku klerikalizacije društva […] koja je na snazi još od 1991….” Koja je razlika ovog komentara i ranije spomenutog anonimnog studenta?

Profesor sa tog Fakulteta i današnji saborski zastupnik Nino Raspudić je među prvima lucidno demistificirao namjere plenumaša kao (njihove) “izravnodemokratske iluzije”. Vjerovati u vrijednosno neutralnu društvenu znanost znači vjerovati da znanstvenici trebaju biti nezainteresirani za posljedice kako akademskih, tako i društvenih deformacija.

Boljševistički simboli i “serem vam se na Bleiburg”

Crvena komunistička zastava te veliki transparent sa stisnutom šakom uz parolu: ‘Proleteri svih zemalja ujedinite se‘ osvanula je 7. studenoga 2017. ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istodobno novoustoličena dekanica Vlahović-Štetić daje svoj prvi i nastupni intervju, ni manje ni više, nego u „Novostima“ – važnoj novini u Hrvatskoj. Isticanje boljševičkih simbola s plenuma se prelio na novo vodstvo Studentskog zbora koje je tako obilježilo stotu obljetnicu Oktobarske revolucije. Organizatori obilježavanja stote obljetnice nisu pritom niti spomenuli silne žrtve te im simbolički odali počast! I to na fakultetu koji bi trebao biti simbol tolerancije, odmaknut od svih ideologija!

Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i danas postoje profesori koji veličaju i slave totalitarnu komunističku ideologiju. Tadašnja Uprava fakulteta se svrstala uz ove revolucionare. Dekanica Vlahović-Štetić tog dana nije spriječila niti osudila isticanje totalitarnih simbola na fakultetu koji bi morao biti autonoman i neovisan od svih ideologija. Tih dana sam za portal dnevno.hr izjavio da u toj provokaciji vidim potpis članova partije Radničke fronta s istog Fakulteta. Jer profesor s tog Fakulteta Mato Kapović je jednom prilikom o žrtvama Bleiburga komentirao: ‘Serem vam se na Bleiburg”! Koliko je meni poznato nikada nije dobio upozorenje od etičkog ili stegovnog suda s tog Fakulteta.

Znadem mnoge studente i profesore Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji se ne slažu sa slavljenjem boljševičke revolucije i lijevog totalitarizma, no oni su onda, kao i danas, predstavljali nedovoljno glasnu većinu na Fakultetu. Nakon što su brojni mediji izrazili zgražanje nad činjenicom da je dio studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu proslavljao stotu obljetnicu Oktobarske revolucije, reagirali su studenti tog fakulteta otvorenim pismo dekanici Fakulteta, koje prenosim u skraćenoj verziji: ”Poštovana dekanice Vlahović-Štetić, želimo izraziti svoje nezadovoljstvo radnjama Studentskog zbora i pozivamo Vas da se javno ogradite od tih radnji u ime Fakulteta. U suprotnom ćemo smatrati da Filozofski fakultet javno podupire vrijednosti totalitarnog režima čiju su obljetnicu službeni predstavnici studenata Fakulteta obilježili. Odlučili smo se oglasiti i mi, studenti Filozofskog fakulteta koji se protivimo postavljanju komunističkih parola poput ‘Proleteri svih zemalja, ujedinite se!’ sa svim popratnim obilježjima na pročelju zgrade našeg fakulteta. Smatramo neprihvatljivim to da Studentski zbor kao službeno tijelo koje predstavlja sve studente Fakulteta simbolički obilježava obljetnice diktatorskih režima postavljanjem degutantnih transparenata na zgradu državne institucije koju pohađa više od osam tisuća studenata koje tobože predstavljaju… Tražimo od Vas da se kao dekanica Fakulteta službeno ogradite od promicanja svih totalitarnih sistema”, stajalo je u otvorenom pismu studenata Filozofskog fakulteta upućenog dekanici Vlahović-Štetić.

Studenti i rehabilitacija anarhizma

Filozofski fakultet u Zagrebu postao je poligon za anarhističke ideje. Anarhistički manifest Nadolazeća pobuna prvi je put objavljen u Francuskoj 2007. godine. Njegovi se autori predstavljaju kao “Nevidljivi komitet”. Glavni cilj su im masovne blokade, a kao jedan od važnijih ciljeva navode blokadu sveučilišta. Za buduće akcije otkrivaju strategiju: “Otvorite naše linije komunikacije, bježite od vidljivosti i uključite se u pokret anonimnosti”. Solidarnost je ideja oko koje se okupljaju, a u svim anarhističkim sredinama, kažu, treba podržavati metodu “izravne akcije” jer su izaslanici “sputani u akcijama”, a “horizontalna komunikacija najbolji je oblik koordinacije različitih komuna”. Uzimaju kao poticajan primjer iz lipnja 2006. kada su u pokrajini Oaxaca u Meksiku pobunjenici zauzeli važnije državne institucije te protjerali gradonačelnika i njegove suradnike. Cilj su im masovne blokade koje će svrgnuti parlamentarnu demokraciju i sve države. Nastavno na predmet ovog teksta konstatiram da bi se danas neki djelatnici s tog Fakulteta, tragom toga, željeli “odcijepili iz matičnog Sveučilišta”.

Karin Kramer, u knjizi “Anarchie – Was ist eigentlich Anarchie?” (njem. Anarhija – što je zapravo anarhija?) poziva se na Maxa Stirnera, koji drži da svaka država “oduzima slobodu”. Protivi se vladanju institucija, u koje ubraja policiju, Crkvu, stranke i sveučilišta.

Günter Bartsch se, u knjizi “Kommunismus, Sozialismus, Anarchismus: Wurzeln, Unterschiede und Gemeinsamkeiten” (njem. Komunizam, socijalizam, anarhizam: korijeni, razlike i sličnosti) poziva na drugog “oca” anarhizma Pierra Proudhona, koji kritizira državno školstvo, jer misli da njihovim jačanjem država i njezine institucije dobivaju veću moć.

U Njemačkoj je to bilo prepoznatljivo u anarhističkom socijalizmu, koji je razvio Gustav Landauer, oslanjajući se na studentsku populaciju i one koji se bore protiv svakog oblika državnih institucija. U podnaslovu “Der neue Anarchismus und die Anarcho–Verbände” (njem. Novi anarhizam i anarhistička udruženja) ističe ulogu studentskih nemira iz 1968. godine. Drži da će se taj događaj pro futuro ponavljati s novim demonstracijama. Poziva se na plakat (tih godina) “Schliesst die Universitäten!” (njem. Zatvorite sveučilišta!). Iz toga je jasno da je samo naivne iznenadila sprega posljednjih studentskih nemira i anarhista.

Od “samoupravljanja” ili „neposredne demokracije“ do anarhije malen je korak. Danas u većini država nema socrealističkih sudova ni političkih progona kao ni sadističkih zatvorskih čuvara, ali je diktatura samoproglašene većine na tzv. “plenumima” studenata diktirala radnje na koje su trebali pristati i oni koji su bili protiv blokade fakulteta. Kako vidimo kriva im je samo jedna strana te ni danas od svog nauma ne odustaju.

Zaključno

Anarhisti su prepoznatljivi po kritici svega postojećega. Oni su protiv države, protiv sveučilišta, parlamentarne demokracije, a sada imaju svoj zastupnicu u Saboru! … Pitanje je tko i što im ostaje u uvažavajući drugoga, osim vlastite ideologije. Protive se svakoj hijerarhiji. Bore se za slobodu bez odgovornosti. Za svoju borbu ne biraju sredstva, ali sebe proglašavaju humanistima.

Da ne bude zabune, ja nisam odvjetnik rektorata niti zauzimam ijednu stranu, a najmanje mi je cilj difamirati bilo koga, ali… Dosta mi je revolucionarnih (studentskih) parola: “Mi ne znamo što hoćemo ali znamo što nećemo!” Moj životni moto je da rezolutno odbijam sve kritizere!

Ne trebamo se čuditi da studenti “na barikadama” imaju model razmišljanja i ponašanja koji ne tolerira različitost svjetonazora i/ili argumenata, kad tako čini uprava (i zaposlenici koji ju podržavaju) koja u svom svakodnevnom djelovanju odbacuje snošljivost i kritičko razmišljanje. Ovaj je slučaj još jedan dokaz tome koliko je apsurdno da se lijeva opcija a priori smatra naprednom i demokratičnom, a desne opcije se smatraju nazadnima.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo