Šiljo: Izbori koji su mnoge usrećili

Parlamentarni izbori 2020.

HDZ sada uopće ne mora uzeti Domovinski pokret za koalicijskog partnera. Plenković je dosad bio relativni, a sada će biti apsolutni gospodar situacije. Još manje Domovinski pokret ima političkog razloga u takvu koaliciju pokorno, skrušeno i pokajnički ući, ako mu se ona i ponudi. No tko će što doista od svih „involviranih“ učiniti, ostaje na njemu da odluči – i na taj način pokaže kamo smjera i s kojim je ciljevima uopće ušao u tako naporno i rizično nadmetanje.

Zagreb – Trg kralja Tomislava, 5. srpnja 2020.

Današnji izbori mnoge  su usrećili.

Ponajprije, usrećili su Andreja Plenkovića i njegov HDZ. I oni koji su sumnjali u to morali su danas potvrditi jednu staru i jednu novu spoznaju. Staru je još 16. ožujka iznio Zdravko Gavran nakon unutarstranačkih izbora u komentaru pod naslovom „Izbori u HDZ-u definitivno su potvrdili: HDZ = Andrej Plenković“

Izbori u HDZ-u definitivno su potvrdili: HDZ = Andrej Plenković

Nova se potvrdila danas, kada se pokazalo kako je to bila samo uvertira u zaključak po analogiji koji bi glasio: „Hrvatska = Andrej Plenković = HDZ“. To se s pravom može tvrditi nakon blizu fantastičnih 66 mandata što ih je HDZ osvojio. I to nasuprot šugavim mandatima i postotcima koje su mu predviđale predizborne ankete (Ipsos Puls, ugasi se!), pa čak i tzv. izlazne ankete.

Izbori su usrećili i Domovinski pokret. Njegovu čelniku Miroslavu Škori nije padalo na pamet priznati ni poraz ni podbačaj, nego je trijumfalno izjavio da je njegova stranka u roku od četiri mjeseca, pošavši s ništice, „uknjižila“ 16 mandata. Više no premalo, doduše, da Plenkoviću kaže: Miči se s mjesta predsjednika vlade ako nas želiš u koaliciji, a bez nas ne možeš imati većinu!, ali dovoljno da rezultat proslavi kao velik uspjeh. Kao nešto poput uspjeha Mosta pri njegovu prvom izlasku na izbore za Hrvatski sabor prije pet godina

A i Most s osam mandata može biti presretan. Nakon što na europskim izborima nije uspio prijeći prag, i nakon što ga je napustila ili bila odgurnuta gotovo čitava stara garda osim trojice prvih, on je osvježen bračnim parom Raspudić osvojio osam mandata. I pritom očuvao image stalne i dosljedno oporbene sile. A i dvoje bračnika Raspudića može biti presretno: iz ne-politike ušli su meteorski u politiku i odmah na prvim mjestima Mostovih lista, kao nezavisni kandidati, osvojili ulaznicu za punopravna mjesta u sabornici.

Najveće iznenađenje nakon uspjeha HDZ-a, koji baš nitko nije u tom razmjeru predvidio, bio je uspjeh nove ekstremno ljevičarske grupacije čiji komplicirani naziv počinje s „Možemo!“ Ponavljali su to na sve strane i… ugrabili sedam mandata. A i grupacija u kojoj je „Pametno“ (dugo smo već pametni, već je bilo vrijeme da svoju pamet pretočimo u mandate!) prešla je prag i dobila tri mandata.

I donedavno moćni HNS spasio se je za dlaku od nestanka iz parlamentarnog života, s jednim mandatom. Živio ministar Štromar! Da nije bio u Plenkovićevoj vladi, tko bi za njega uopće znao? Ministrici Divjak, na počasnom mjestu HNS-ove liste, ni to, na nečiju žalost, nije pomoglo. Vrdoljaka i Vrkića da i ne spominjemo. Oni su se pridružili povelikoj koloni politički nepotvrđenih i sada rashodovanih.

Kao i uvijek u nadmetanjima, mora biti i gubitnika odnosno nesretnika. To je u ovom slučaju ponajprije Restart koalicija, koja je samouvjereno tvrdila da će Plenkoviću preoteti kormilo vlade koja je „sve upropastila“. A dogodilo se da je SDP u savezu s pola tuceta stranaka čije čelnike gledamo stalno na tv-zaslonima osvojio svega 41 mandat. Svi kažu da je to njihov „debakl“. Relativno da, ali zasigurno nipošto još posve dovoljan za ostavku. Kriza je naime dublja: SDP zna da je Bernardić promašaj, ali zna i to da nema konkretno boljega od njega, pa se boji da ga ne nadomjesti još većim promašajem. No procesi su pokrenuti te će u toj ljevičarskoj i titoističkoj grupaciji perje letjeti na sve strane. Osim ako svi skupa ne odluče iskoristiti svoje osobne mandate za čekanje na prvu povoljnu prigodu za oporavak. Zadovoljni onim što imaju u ruci. Svjesni da je 41 mandat više nego prevelika nagrada za ono koliko doista vrijede i što uistinu zastupaju u hrvatskom društvu i politici.

Čestitajući pobjednicima, Šiljo ni ostalima ove večeri ne želi kvariti veselje. Ni njima ni svim biračima koji su večeras slavili i likovali. Osobito ne onima koji su presretni što je „bauk komunizma“ zaustavljen, pa se više ne moraju bojati da će titoist Bernardić svrgnuti tuđmanista Plenkovića i ponovno uvesti neki oblik neokomunističke presije i represije. Zato analitičke uvide i tumačenja toga što se stvarno dogodilo, što će se dalje događati i što nas sve čeka ostavlja za sljedeće dane, tjedne i mjesece. No da ne bi čitateljima ništa dugovao, mora im odmah razgovijetno reći ovo:

HDZ sada uopće ne mora uzeti Domovinski pokret za koalicijskog partnera. Plenković je dosad bio relativni, a sada će biti apsolutni gospodar situacije. Još manje Domovinski pokret ima političkog razloga u takvu koaliciju pokorno, skrušeno i pokajnički ući, ako mu se ona i ponudi. No tko će što doista od svih „involviranih“ učiniti, ostaje na njemu da odluči – i na taj način pokaže kamo smjera i s kojim je ciljevima uopće ušao u tako naporno i rizično nadmetanje.

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo