IZBORI 2020: Ivan Pletikos iz Premanture kandidat je Domovinskog pokreta

Umirovljeni pravnik i književnik Ivan Pletikos iz Premanture drugi je na listi Domovinskog pokreta u istarsko-riječkoj izbornoj jedinici. Iako nije previše medijski eksponiran, pamte ga kao jednog od osnivača IDS-a te po svojevremenom angažmanu u HDZ-u. Sedam je godina radio na prekršajnom sudu u Poreču, a bio je i predstojnik zavoda za mirovinsko osiguranje u Puli. U Premanturi živi već 40 godina, otac je četvero djece i član Društva hrvatskih književnika.

Kada ste i kako ušli u politiku? Kako ste se odlučili priključiti Domovinskom pokretu?

Ušao sam u politiku 1989. u vrijeme partijskog sustava, osnivajući IDS. Tada je to bilo opasno i po slobodu, postajao je čak i nalog za moje uhićenje. Danas bavljenje politikom nije opasno za moju slobodu, već za moje zdravlje (smijeh). Vjerojatno primjećujete da sam u vrijeme osnivanja IDS-a bio mlađi. Dijelom sam imao i drugačije stavove. Domovinski pokret mi je danas najbliži od opcija koje postoje i najbolje odgovara mojim političkim uvjerenjima. S g. Škorom sam se upoznao preko zajedničkih kontakata. No nisam još otkrio tko je bio taj koji me preporučio.

Kako biste opisali svoj politički svjetonazor? Pod kojim utjecajima se oblikovao?

Možda zvuči paradoksalno – za sebe držim da sam konzervativni liberal. Politički sam se oblikovao na tragu učenja otaca Amerike. Vjerujem da je sloboda temeljna vrijednost čovjeka. Zalažem se za minimalnu državu. Ako poštujete zakone, plaćate porez i ponašate se odgovorno, država se ne smije baviti vama. I mora biti što manja, efikasnija i jeftinija. Istovremeno sam konzervativnijeg, kršćanskog svjetonazora. A podjele na lijevo i desno me zabavljaju. Danas one više nisu relevantne. Mnogi koji su pred sto godina bili ljevičari po današnjim bi shvaćanjima bili desničari. Oslobađanje američkih crnaca od ropstva predvodili su republikanci, a ne demokrati kao što ste možda mislili. Možete li vjerovati da je Donalda Trumpa, perjanicu kapitalističke Amerike, izabrala radnička klasa? A u Istri najviše kapitala imaju oni koji se deklariraju kao ljevičari – protivnici kapitala!

Kojim ćete se pitanjima posebno posvetiti ako osvojite saborski mandat? Kojim zakonskim područjima možete dati najveći doprinos?

Budući da sam po struci pravnik, u Saboru bih se prvenstveno bavio pravosuđem. Njegovo stanje u Istri je problematično. U posljednjih desetak godina nismo imali nijedan antikorupcijski proces. Zanimaju me i književnost i kultura i druga područja, no ono gdje mogu najviše doprinijeti je pravosuđe.

Što bi područje Poreča i okolice moglo dobiti kroz vaš angažman u Hrvatskom saboru? Koji bi zakoni i teme kojima će se Sabor baviti mogli najviše utjecati na zapadnu Istru?

Poreština je najrazvijeniji dio Istre, a najviše bi dobila kada bi se smanjili porezi i birokracija, i gospodarstvo još više oslobodilo od nepotrebnih nameta. Ponovno na tragu minimalne države – što manje uvjeta, dozvola i uvjerenja koji stoje na putu slobodnom poduzetništvu.

Budete li izabrani, hoćete li preseliti u Zagreb?

Ne. Premantura je najljepše mjesto na svijetu, a i ne bih mogao živjeti bez mora. Svjestan sam da bih mnogo boravio u Zagrebu, i to mogu organizirati bez teškoća. Ali ne bih odselio iz Premanture.

Kako namjeravate održavati komunikaciju s istarskim građanima i slušati njihove potrebe? Hoće li vam se i kako pojedinci i grupe moći javljati i dobivati informacije o prijedlozima zakona te sudjelovati u njihovom oblikovanju? Imate li sustav i infrastrukturu za to?

Vjerujem u američki model, u kojem političar ide od kuće do kuće i razgovara s građanima i obiteljima. Komunikacija mora biti reverzibilna – ja moram slušati, a građani moraju iznijeti svoje stavove i perspektive, čak i ako postoje neslaganja. Trebamo se složiti oko prava na neslaganje, u miru i toleranciji. Svaki narodni poslanik bi trebao u svojoj županiji imati ured u kojem bi primao građane, u vrijeme kada nije u Zagrebu u Saboru.

Zakonsko pravo žene na pobačaj. Planirate li raditi na ograničavanju ili čak ukidanju tog prava, koje je (uz određene restrikcije) zakonom zajamčeno već 50-ak godina?

Moje osobno uvjerenje je da život počinje začećem, i da ga moramo štititi. Nerođeno dijete zaslužuje da se netko bori za njega. Ako govorite o konkretnim zakonskim rješenjima, ona se usvajaju saborskom većinom, i nakon propisane procedure u kojoj sudjeluju mnogi. Što se mene tiče, budem li izabran u Sabor sigurno ću se zalagati za maksimalne zakonske restrikcije vezane uz pobačaj.

Kako ocjenjujete aktualnu situaciju po pitanju ravnopravnosti između žena i muškaraca u politici i društvu općenito? Koliko realno možete učiniti na tom području? Ima li uopće Domovinski pokret takve stvari u političkom programu?

Domovinski pokret je koliko znam jedina politička opcija, ili jedna od malobrojnih koja je ispunila žensku kvotu na listama. Ako govorimo o ravnopravnosti žena, ona je u smislu zakonskih propisa dobrim dijelom ostvarena. Na radnim mjestima u pravosuđu žene su danas zastupljene jednako koliko i muškarci. U mojem radnom vijeku nadređene su mi često bile žene.

Ipak, Hrvatska je u mnogočemu duboko patrijarhalno društvo. Istra nije izuzetak. Razmišljate li o sistemskim preprekama za ostvarenje slobode žena na istoj razini kakvu muškarci imaju već stoljećima? Patrijarhat se prenosi kroz generacije i strukture u društvu, a mnogih nismo ni svjesni. Vjerujete li da crkveni krugovi – ali i drugi krugovi koje predvode isključivo ili pretežno muškarci – mogu iznjedriti rješenja za stvaranje jednakih šansi za žene?

Ne bih se složio s Vama da smo toliko duboko patrijarhalno društvo. Kako ste Vi to izmjerili? U istarskim gradovima ljudi žive na građanski, moderan način, ne bih rekao da tu više ima nekog velikog patrijarhata. A selo nam je gotovo nestalo. Pred stotinu godina je bilo bitno drugačije. Do danas se mnogo toga promijenilo.

Bojim se da ne uviđate dovoljno perspektivu žene, a činimo polovicu populacije. Možete li me zastupati u Saboru?

Čujte, znam mnoge žene koje se slažu s mojim uvjerenjima i onime što zastupam. Vi ćete mi možda iznijeti poglede koji su mi manje poznati ili ih nisam svjestan. Sigurno ću ih saslušati. Ili sam desničar s kojim se nema što razgovarati? Dopuštam da u nekim područjima u kojima nisam radio su prilike za žene teže ostvarive, i da treba još raditi na jednakosti šansi. Mislim da se kroz Sabor mogu angažirati na dva temeljna načina. Prvi je rad na kreiranju i donošenju kvalitetnih zakonskih rješenja, na način da saslušam sve stavove i argumente. Druga je rad na pozitivnoj i tolerantnoj klimi u društvu.

Koji je vaš stav o sustavu lokalne samouprave u Hrvatskoj, broju jedinica i  predstavnika? Treba li razmisliti o ukidanju općina ili je smislenija reforma županija? Na Poreštini ima mnogo malih samouprava – Funtana, Vrsar, Sv. Lovreč, Kaštelir-Labinci, Vižinada, Višnjan, Tar-Vabriga. Je li bolje da njihovi stanovnici sami upravljaju svojim područjem (pa i po cijenu određenih troškova općina) ili je bolje da se njihovim područjem upravlja iz Poreča?

Demokršćanstvo polazi od načela supsidijarnosti. Sve što se može riješiti na lokalnoj razini, treba tako i riješiti. Ne vidim razloga da se ukine i jedna mala općina, pod uvjetom da se može sama financirati. Što je jedinica manja, ona je demokratičnija jer postavlja vlast bliže građanima. Sigurno je da sadašnji sustav treba resetirati, a ostaviti jedinice koje su samoodržive iz redovnih poreznih prihoda. Nisam za financiranje izdataka općine rasprodajom srebrnine, odnosno općinskih nekretnina. Time se stvara plodno tlo i za korupciju i za betonizaciju. Ne vidim zašto Funtana ili Sveti Lovreč ne bi imali svoju općinu, ako je mogu i žele plaćati iz svojih poreznih prihoda. Županije pak nemaju neku posebnu ulogu, osim možda u identitetskom smislu. Većinu njihovih poslova mogu obavljati lokalna ili državna uprava.

Jesu li plaće u javnoj upravi prevelike?

Problem javnog sektora u Hrvatskoj nije u visini plaća, nego u efikasnosti sustava. Njemačka, primjerice, ima vrhunsku administraciju. Manja je nego naša, a mnogo efikasnija. To nam treba biti cilj. Ne moramo ništa izmišljati, dovoljno je da kopiramo od njih. Uzmimo za primjer naše Ministarstvo turizma i sustav turističkih zajednica koji se dijelom preklapaju i prilično su skupi. Ako postignemo efikasnost, tada nije problem da zaposlenici imaju solidne plaće. Radio sam u administraciji pa znam da to nije lak posao kao što neki misle.

Tko vam je nadahnuće iz inozemne politike i zašto?

Ivan Pavao II. i Margaret Thatcher.

Zar ćemo papu Ivana Pavla II. ubrojiti u političare?

Ja sam Vam odgovorio na pitanje, i stojim iza toga što sam rekao. A svatko neka si protumači kako želi.

Martina Dodić/Parentium com/https://www.parentium.com /Hrvatsko nebo