Šiljo: Žablji orkestar skladno protiv Miroslava Škore

Zove li se narodni tribun Stipica, Franjo ili Miro, takvim je nadzornicima svejedno. Da udare po njemu kao vođi pokreta „opasnih namjera“, dovoljno je da je prepoznat kao protivnik establišmenta moćnih i bogatih, pozera i probitačnih tipova, a i takvih beogradskih nevjesta i zetova [u  metaforičkom smislu riječi, dakako!]. A pogotovu ako je i sam ponešto bogat, slavan i s dovoljno nečista iskustva da ih poznaje ’iznutra’ – iz vlastite im ’maternice’.

Zagreb – Vidikovac, 20. lipnja 2020.

Zna se da se u predizbornim razdobljima može svašta događati – mnogi su se duhovi uznemirili i uskopistili. Zna se da u predizbornim razdobljima svijet mnogi vide i drugima to što vide nameću svakako i kojekako, jakako! Zna se i to da u tim danima i tjednima ne vrijede ni uobičajene manire pristojna ponašanja i izražavanja. No zna se i to da i tada sve ima ili bi trebalo imati određene granice. Ako ne zato što rijeke i tada teku svojim koritima unutar obala, sunce i dalje izlazi na istoku, a ne na zapadu, i da nerođena djeca i tada rastu u maternici, a ne na bunjištu, a ono zato što nakon izbora dolazi razdoblje u kojem će svi ti koji se sada časte pogrdama morati sjediti u istim saborskim klupama, družiti se, razgovarati, pregovarati i dogovarati se. Možda i blisko surađivati, onako kako su nakon ’izgona mostovaca iz raja’ glatko surađivali HDZ i na prethodnim izborima prema njemu neprijateljski SDP skupa s ’vaskolikom’ im svojedobno Kukuriku-koalicijom. 

Istoglasje etabliranih kao intermezzo u farsičnoj makljaži

Isto tako, očekivalo bi se i da inače jako ideologizirane stranke svakodnevno potvrđuju ne samo svoj identitet, nego i da se drukčije odnose prema ideološki bližima negoli prema ideološki daljima od sebe. 

No to što bi i u Hrvatskoj trebalo biti daleko je od onoga kako u Hrvatskoj jest. Unatoč svim apelima i moralističkim podsjećanjima na potrebu uljuđenosti, poštivanje mišljenja i stajališta drugih, kulture dijaloga i snošljivosti, iz dana u dan svjedoci smo da je u praksi stanje upravo obrnuto od poželjnoga. Svakodnevno se potvrđuje da ta međusobna verbalna makljaža ima i neke zanimljive posebnosti. U njoj su inače svi protiv svih kao ’opasnih’ suparnika, ali samo do određene točke ili granice. Na toj točki ili granici dolazi najednom do međusobnog istoglasja etabliranih kao intermezza u farsičnoj makljaži. Takvo istoglasje pokazalo se je danas. Ono ne počiva na pozitivnim stajalištima, nego na negativnom odnosu prema zajedničkom, ovaj put ’neprijatelju’. I opet, kao takav ’opasan neprijatelj’ prepoznat je poglavito Domovinski pokret Miroslava Škore. A inače ga u nešto manjoj mjeri združene snage prepoznaju i u Mostu nezavisnih lista (i kandidata). 

Promotre li se izjave i reakcije, stječe se dojam da je inače u „ovoj državi“ glavni problem i vazdakriva vreća za udaranje HDZ (zbog svoga imena i onoga što simbolizira od samih početaka, a tek zatim zbog svih iznevjera i pronevjera  koje je u međuvremenu počinio). No pred ove izbore HDZ je dobio glavnog rivala po napadanosti u Domovinskom pokretu, napose u Miroslavu Škori osobno, pa se i sam pridružio kreketavu žabljem orkestru koji se ne prestaje baviti njime. Umjesto da se svaka još neskuhana žaba bavi sama sobom i svojima.

Dokazi za to vrlo su razvidni te nije potrebno spekulirati, nego samo činjenice evidentirati.

Ako se ne zgražaš nad Škorom, nisi dio „čitave hrvatske javnosti“!

HDZ-u odani portal direktno.hr objavio je ovaj naslov: „HDZ uzvratio Škori: ’Trabant’ Jandroković pregazio ga je u sučeljavanju i napravio od njega malog političkog patuljka“. Sâm naslov višestruko je zanimljiv, no o njemu malo poslije. On stoji iznad dijelom prepričane, dijelom citirane propagandističke objave  HDZ-a na Facebooku. U njoj se najprije tumači da je „vođa Domovinskog pokreta … otkrio … novu koaliciju, onu Kolinde Grabar-Kitarović, Andreja Plenkovića i, kako je rekao, njegovog ’trabanta’ Gordana Jandrokovića“ te se tvrdi da je nakon toga u međusobnom sučeljavanju na Večernji TV-u dotični „’Trabant’ Jandroković pregazio… Škoru i napravio od njega malog političkog patuljka od čega se Škoro, evo, ne oporavlja već četvrti dan i u svojim izjavama upada iz greške u grešku, a nad kojima se zgraža čitava hrvatska javnost.“ Uh, „pregazio“ sugovornika u političkom prometu! Ah, je li itko pozvao policiju? – Valjda predizborne utrke ne služe tomu da jedni drugi gaze, već u neke humanije i pozitivnije svrhe! Eh, mi lakovjerni!

Vjerovali pak malovjerni ili ne, ako se, poštovani čitatelju, ne zgražaš nad Škorinim izjavama, tada – oprostit ćeš na grubosti Šilji, koji mora točno informirati i logički zaključivati – ti nisi dio „čitave hrvatske javnosti“. Nego neke druge javnosti. Možda tunguzijske. Možda EnDeHaške. U svakom slučaju, „čitava hrvatska javnost“ ne odnosi se na tebe. Tebe u njoj nema. Ti tu ne postojiš. Ili se tebe ’ne računa’.

Poslušni pristaša, ulizica i prišipetlja – tko bi bio taj?

Dobro je najprije razjasniti značenje pojma „trabant“, koje je toliko izazvalo propagandiste HDZ-a da su tako žestoko uzvratili. Hrvatski jezični portal ovako tumači tu riječ: 

1. astron(omija). pratilac, satelit

2.pren. pejor. [preneseno značenje kojim se koga omalovažava]  a. pretjerano odani, poslušni pristaša; ulizica [on je njihov trabant] b. osoba koja se nekome nameće nastojeći da stalno bude u njegovoj blizini; prišipetlja

E sad, je li Jandroković pretjerano odani i poslušni pristaša, ulizica i prišipetlja, ili je on upravo sve suprotno tomu, Šiljo ostavlja tebi, štioče, na iskrenu i pravednu prosudbu.

„Željezno željezo“ i „mali Hrvatići“

Ono što posebice udara u oči jest tvrdnja da je Jandroković od Škore „napravio… malog političkog patuljka“. Jandroković je od nekoga “napravio“ nekoga. Zanimljiva tvrdnja. Moćan je taj Jandroković, zna i umije svašta! No još je zanimljivija tvrdnja o patuljku. Hrvatski jezični portal značenje tog pojma tumači ovako:

1. čovjek niska rasta, malen čovjek iz bajke
2. čovjek vrlo malen rastom; kepec
3. pren. beznačajan čovjek [duhovni patuljak]

U svakom slučaju, taj pojam  definira nešto izrazito malo u usporedbi s nečim većim ili velikim. Ispada da je Jandroković velik, veći ili najveći, a Škoro mali, mići, najmanji. No dobro, svi znaju da nije tako – Škoro je u posljednjem izbornom natjecanju pridobio glasove 450.000, a Jandroković oko 800 Hrvat(ic)a. Po tome ispada da je zapravo Škoro veliki sivi gorostas, a Jandroković da je velik, recimo, kao zelena žabica. No ima tu još jedan problem: Ako je netko „patuljak“, jezično je nedopustivo i besmisleno predmentuti toj imenici atribut „mali“. Ako si patuljak, čemu još i „mali“?! Znači li to da ima i „velikih patuljaka“? To je u osnovi isto kao da kažete „bijelo bjelilo“, ili „crno crnilo“, ili „željezno željezo“, ili „mali kepec“, ili… „mali Hrvatići“. E, Hrvatići, Hrvatići, tako ste mali, a ovi vas prišipetlje hoće učiniti još manjima od malih! No makar gramatika to im ne dopušta.

Škoro kao „pjevač opasnih namjera“

Na svom fejsu oglasio se je u sličnom tonu i duhu i Vrdoljakov HNS. Ogorčen Škorinom najavom onima koji besramno dižu prst da će poslije izbora, slikovito rečeno, „dobiti po prstima“, HNS mu je poručio da su njegove izjave o pobačaju i ženi-majci „sadistički ispadi“ (!?), da su Žana Gamoš, Blaženka Divjak i svekolike takve vile ravijojle „neustrašive“. Da za razliku od Škore žive u 21. stoljeću (on je dakle, grunta si Šiljo, ’putnik kroz vrijeme’ iz tko zna kojeg stoljeća doletio, dakle nešto kao sablast, utvara i uljez u ovo ’njihovo’ vrijeme, u doba „neustrašivih“ žena!). HNS Škori prijeti ne samo „zasluženim“ srednjim prstom, nego i „prijavom za prijetnju i zastrašivanje“. No pravi urnebes  izaziva ova kvalifikacija: „Škoro je pjevač opasnih namjera.“ Uostalom, nije li nebeski orao, pa i obični kobac, opasan za žabe zadovoljne barom u kojoj se tove i krekeću? Jest!

Jesu li svi ti ikada pogledali,  jesu li čuli za film „Tko pjeva, zlo ne misli“?! A mi koji volimo i čitati prašnjave knjige, i stare novine, odmah smo se prisjetili kako je Ivica Račan, šef tadašnje sljednice Komunističke partije Hrvatske, prozvao uoči prvih višestranačkih i demokratskih izbora Tuđmanov HDZ „strankom opasnih namjera“.

Kažu da se povijest ponavlja, ali više ne kao drama, nego kao farsa. No ovo tu nije (za sada) farsa. Ta kvalifikacija pokazuje s kime imamo posla. Pokazuje tko se toliko ustrašio, kao svojedobno Partija, da u milozvučnom pjevaču i političaru ’lakih nota’ najednom vidi „pjevača opasnih namjera“. Što bi tek rekli za (Franju) Tuđmana (da ne bi tko slučajno pomislio na Miroslava!) kao čovjeka ’ozbiljnih nota’ i ’teškog kalibra’ da se on kojim slučajem kao još jedan ’putnik kroz vrijeme’ ukaže danas i stane na čelo združene oporbe dosadašnjem Socijalističkom savezu pravovjernih domoljuba, ljevičara i antifašističkih žena i muškaraca. Kojim bi tek njega riječima, kojim li samo teškim topništvom diskvalificirale stranke kao što je HNS i koalicijski mu, do jučer, a možda uskoro opet, partner HDZ!

Severina, đavolji rozi, maternica i NNNI

Tri je ’čarobna’ brojka, koja simbolizira cjelovitost. Zato ovaj prikaz bez trećeg primjera ne bi bio cjelovit. A treći je primjer beogradska dvostruka „mlada“ (srpski naziv za hrvatsku nevjestu ili snahu) poznata u ’regionu’ („a i šire“) pod imenom Severina. Ona je vrlo učeno i politički proćućeno za svoju staturu, sadržaj, razinu i stil izražavanja pobrojila sve dosad u javnosti navođene ’smrtne grijehe’ toga najednom toliko odioznog slavonskoga ’baje’. A onda  je ’prešla na stvar’ te objasnila reakcije brojnih žena, od drsko žovijalne Kolinde pa do decentne gotovo redovnice Severine koja se u istoj objavi na fejsu poziva i na Boga: „Maternica mu je posebno zanimljiva. Pa su mu žene počele pokazivati srednji prst, druge su mu prstima pokazale rogove.“

Znači pokazivale su mu neke i mnogo izričitiji ’sotonistički znak’ – ’đavolje roge’ (ispružen kažiprsta i mali prst), da skratimo priču. A što se tiče zamjene teze: umjesto legitimne brige za nerođeno ljudsko biće ona je Škori podmetnula žensku brigu za maternicu. Život i identitet i nerođenog djeteta u utrobi i žene koja bi ga imala ili mogla (ne) roditi  Severina je svela na razinu jednog organa. Ženskog. Iz svoje prizemne, žablje perspektive. Što reći? Možda: Ništa Nas (kod takvih, svekolikih i ’vaskolikih’) Ne smije Iznenaditi. NNNI!

Trebali li tražiti zajednički nazivnik za HDZ, HNS i Severinu? Ne treba! Vidljiv je sam po sebi. Jedino što bi sklonima slikovitom, a ne matematičkom, izražavanju trebalo dopustiti da taj zajednički nazivnik imenuju kao „žablji orkestar“. Najednom posve usklađen i skladan kada se ukaže pojava „opasnih namjera“. Zove li se narodni tribun Stipica, Franjo ili Miro, takvim je nadzornicima svejedno. Da udare po njemu kao vođi pokreta „opasnih namjera“, dovoljno je da je prepoznat kao protivnik establišmenta moćnih i bogatih, pozera i probitačnih tipova, a i takvih beogradskih nevjesta i zetova [u  metaforičkom smislu riječi, dakako!]. A pogotovu ako je i sam ponešto bogat, slavan i s dovoljno nečista iskustva da ih poznaje ’iznutra’ – iz vlastite im ’maternice’.

Šiljo, Hrvatsko nebo